Već u prvom krugu glasovanja za novog čelnika MOO-a Coventry je nadmašila sve protukandidate - Britanca Sebastiana Coea, Španjolca Juana Antonija Samarancha mlađeg, Francuza Davida Lappartienta, jordanskog princa Feisala, Šveđanina Johana Eliascha i Japanca Morinarija Watanabea, dobivši više od polovine glasova članova skupštine MOO-a - 49 od 97 glasova. Drugi je bio Samaranch sa 28, Coe je kao treći dobio 8 glasova, Watanabe i Lappartient po 4, a Eliasch i jordanski princ Feisal po 2.Osim što je postala prva žena na čelu MOO-a, Coventry je ujedno i prva osoba iz Afrike na čelnoj dužnosti MOO-a, a ujedno je s 41 godinom bila i najmlađa od sedmero kandidata.Coventry je tijekom karijere osvojila sedam olimpijskih medalja, dva zlata na 200 metara leđno (Atena 2004., Peking 2008.), četiri srebra (dva na 100 m leđno u Ateni i Pekingu te po jedno na 200 m mješovito i 400 m mješovito u Pekingu) te jednu broncu (200 m mješovito u Ateni), a ima i tri naslova svjetske prvakinje. Iako je dosad bilo 10 predsjednika MOO-a, njih devetorica su dobili puni mandat, dok je Švicarac Godefroy de Blonay (od 1916. do 1919. godine) bio vršitelj dužnosti predsjednika jer je Pierre de Coubertin privremeno odstupio, budući da je u Prvom svjetskom ratu bio aktivni pripadnik francuske vojske. SVI DOSADAŠNJI PREDSJEDNICI MOO-a: 1894 - 1896 Demetrius Vikelas (Grčka)1896 - 1925 Pierre de Coubertin (Francuska)&nbsp;1916 - 1919 Godefroy de Blonay (Švicarska) - v. d. predsjednika1925 - 1942 Henri de Baillet-Latour (Belgija)1942 - 1952 Johannes Sigfrid Edström (Švedska)1952 - 1972 Avery Brundage (SAD)1972 - 1980 Michael Killanin (Irska)1980 - 2001 Juan Antonio Samaranch (Španjolska)2001 - 2013 Jacques Rogge (Belgija)2013 - 2025 Thomas Bach (Njemačka)2025 -&nbsp;&nbsp;&nbsp;Kirsty Coventry (Zimbabve) Predsjednik Međunarodnog olimpijskog odbora u odlasku, Thomas Bach, imenovan je doživotnim počasnim predsjednikom. Prijedlog je prihvaćen aklamacijom, što je izazvalo i pljesak svih članova MOO-a na njihovu 144. zasjedanju u Costa Navarinu, u Grčkoj. Nakon 12 godina na čelu međunarodnog olimpizma, Thomas Bach će s dužnosti odstupiti u lipnju ove godine. (h/hoo/vk)

Costa Navarino, 20. ožujka 2025. - Proslavljena zimbabveanska plivačica Kirsty Coventry izabrana je za novu predsjednicu Međunarodnog olimpijskog odbora (MOO), postavši tako prva žena na čelu olimpijskog pokreta u njegovoj povijesti.

Kirsty Coventry iz Zimbabvea izabrana za predsjednicu MOO-a kao prva žena i prva čelna osoba iz Afrike

Utrka je otvorenog tipa za sve građanke i građane te za sve dobne uzraste. Uz trkače dobro došli su svi rekreativci i hodači. U utrci sudjeluju i osobe s invaliditetom. Kao i svake godine, trčat će i vodeći hrvatski sportaši, hrvatski olimpijci, osvajači olimpijskih odličja i osobe iz javnog i kulturnog miljea.Staza je u duljini 6,3 km, odnosno jedan krug cestom oko Jaruna po Aleji Matije Ljubeka. Trči se po asfaltiranoj podlozi - kolniku. Start/cilj je na dijelu ceste na sjevernoj strani pokraj ulaza Hrgovići. Promet će tijekom utrke biti obustavljen. Nakon utrke svi sudionici dobit će okrjepu, a troje prvoplasiranih u ženskoj i muškoj konkurenciji još i nagrade (pehari, medalje te robni pokloni HOA-e i sponzora). Sve informacije o utrci mogu se dobiti na telefon: 098 204 932 (Ana Popovčić)091 4040 206 (Boro Stipić). Također, informacije su dostupne putem mrežne stranice HOO: http://www.hoo.hr/ <a href="https://www.hoo.hr/singlepost/prijavite-se-za-sudjelovanje-na-7-izdanju-utrke-olympic-day-run-hrvatska-24-svibnja-na-jarunu-u-zagrebu" rel="noopener noreferrer" target="_blank">https://www.hoo.hr/singlepost/prijavite-se-za-sudjelovanje-na-7-izdanju-utrke-olympic-day-run-hrvatska-24-svibnja-na-jarunu-u-zagrebu</a> i FB profila: Olympic Day Run - Hrvatska. (hoa/hoo)

Zagreb, 10. ožujka 2025. - Hrvatska olimpijska akademija (HOA) priređuje na SRC-u Jarun u Zagrebu sedmo izdanje Olympic Day Runa (subota, 24. svibnja 2025. u 10 sati), tradicionalne utrke povodom proslave Međunarodnog olimpijskog dana. Prijave su u tijeku putem poveznice <a href="https://olympic-day-run-croatia.depar.hr/hr" rel="noopener noreferrer" target="_blank">https://olympic-day-run-croatia.depar.hr/hr</a>.

Prijavite se za sudjelovanje na 7. izdanju utrke Olympic Day Run Hrvatska 24. svibnja na Jarunu u Zagrebu

Tradicionalno dodijenjene su tri nagrade te ove godine nešto više priznanja nego inače. Bivši urednik sportske redakcije HINE Ante Drpić dobitnik je HZSN-ove nagrade za životno djelo, dok je novinar godine Dražen Brajdić iz Večernjeg lista. HOO-ovu i HZSN-ovu Nagradu "Milka Babović" dobila je Katarina Blažević iz Novog lista. Dobitnik nagrade za životno djelo Ante Drpić ima iza sebe uistinu dugu i plodnu karijeru. Od 1975. pa sve do 1991. bio je zagrebački dopisnik Slobodne Dalmacije, a od 1981. profesionalni je novinar Tanjuga. Od 1991. pa do umirovljenja 2021. radio je u Hrvatskoj izvještajnoj novinskoj agenciji (HINA), u kojoj je utemeljio sportsku redakciju. Izvještavao je s mnogih velikih događaja,&nbsp;bio je i press ataše Hrvatskog olimpijskog odbora. Od 1993. do 2003., Drpić je bio glavni tajnik Hrvatskog zbora sportskih novinara. U rujnu 1999. kao jedan od glavnih inicijatora pokrenuo je časopis Hrvatskog olimpijskog odbora - Olimp, te je kao glavni urednik kroz iduća dva desetljeća njegova izlaženja potpisao čak 70 brojeva. Nagrada za novinara godine otišla je u ruke Draženu Brajdiću, bardu hrvatskog sportskog novinarstva, čija karijera traje jako dugo i uvijek je bila plodonosna. Teško je i spomenuti sport koji Brajdić nije popratio, kao što nije moguć svaki iole značajniji sportski događaj u Hrvatskoj, ali i šire, na kojemu nije bio Dražen i njegov neizostavni blokić. Brajdić je prošle godine u Parizu pratio Olimpijske igre, te će ostati upamćen po nizu tekstova s Igara, u kojima opširno, fenomenološki ispravno i uvijek s razumijevanjem za sportaša opisuje nastupe hrvatskih sportaša na najvećem sportskom događaju uopće.&nbsp;Većinski je autor materijala u najnovijoj knjizi o Draženu Petroviću a i sam je proveo ankete za najboljeg košarkaša i vaterpolista godine što je podrazumijevalo 16 zanimljivih intervjua s velikanima ova dva sporta. Tradicionalna nagrada Milka Babović pripala je Katarini Blažević iz Novog lista. Blažević je sportska novinarka specijalizirana za košarku i odbojku, a u prošloj godini zapažen joj je bio razgovor s odbojkašicom Sanjom Popović Gamma, s kojom je osim osvrta na bogatu igračku karijeru razgovarala i o izazovima za profesionalne sportašice koje žele stvoriti obitelj. Zapažena je bila i po intervjuu sa sestrama Pullins, Amerikankama koje trenutačno igraju za riječke klubove.&nbsp; Priznanje HZSN-a za suradnju s medijima zasluženo je pripala zlatnoj olimpijki, judašici Barbari Matić koja je iskazala iznimno poštovanje i gotovo nestvaran suradnički odnos prema predstavnicima medija i u trenucima najveće sportske slave. Upravo u vrijeme najvećeg uspjeha u karijeri, osvajanja olimpijskog zlata u Parizu, Barbara Matić je i nakon službenog davanja izjava u mix-zoni, hrvatskim novinarima posvetila gotovo sat vremena za dodatna pitanja, ali i zajedničko fotografiranje u podnožju Eiffelova tornja. Priznanje za publicistiku podijelile su dvije knjige - Miroslava Tomaševića i Mire Para “Bilo je to najljepše proljeće mog života”, te “Ratni Hajduk” Jurice Gizdića, dok je posebno priznanje za sportsku publicistiku dobila "Olimpijska početnica“, autorice Ane Popovčić i ilustratorice Lare Žigić.Ivan Forjan (Nova TV) dobitnik je priznanja za rad na društvenim mrežama, priznanje za fotografiju pripalo je Slobodanu Kadiću (Total Croatia News), a priznanje za priču dobio je Slaven Alfirević (Slobodna Dalmacija).Priznanjima su nagrađeni i Valentina Miletić (MAX Sport) za TV-novinarstvo,&nbsp;Edin Mahmuljin (HRT) za TV-reportažu, Branko Tabak (Basketball.hr) za komentar, te Damir Mrvec (Večernji list) za intervju.&nbsp; Svečanosti su nazočili predsjednik i glavni tajnik Hrvatskog olimpijskog odbora Zlatko Mateša i Siniša Krajač, izaslanica ministra sporta i turizma Jelena Kolar, predsjednik Dinama Velimir Zajec, predsjednik Sportskog saveza Grada Zagreba Vjekoslav Šafranić te brojni gosti i dužnosnici.Budući da je bio i svojevrsni domaćin ove svečanosti, predsjednik HOO-a Zlatko Mateša zahvalio je predstavnicima medija na praćenju hrvatskog sporta, a posebno na praćenju tzv. malih sportova. - Danas svi znaju za Livaju ili Baturinu, ali zahvaljujući vama, zna se i za biatlonca Legovića koji je naša olimpijska uzdanica. Na tome vam posebno zahvaljujem - kazao je Mateša. Prije dodjele je održan i Sabor HZSN-a na kojem je predsjednik Jura Ozmec istaknuo da je prošla godina bila olimpijska, pa stoga i ne čudi veliki broj prijava za priznanja i nagrade. - Iako bismo svi očekivali i veći broj priznanja baš na temu OI, nije tako i to samo pokazuje svu vrijednost, kvalitetu i širinu hrvatskoga sportskog novinarstva. Zbog toga me malo i žalosti da nitko ili jako malo kolegica i kolega ne sudjeluje u procesu nagrada AIPS-a svake godine, no valjda treba još vremena. Prošle smo godine, zahvaljujući naporu glavnoga tajnika sklopili i dogovor s Hrvatskim nogometnim savezom, koji uključuje i aktivniju rolu HZSN-a u razgovorima i dogovorima o zajedničkoj suradnji, koja u budućnosti uključuje i aktivnije razgovore o akreditiranju novinara za nogometna natjecanja, prvenstveno izvan RH - kazao je Ozmec. (h/hoo/vk)

Zagreb, 17. ožujka 2025. - U središnjim prostorijama Hrvatskog olimpijskog odbora u Zagrebu, koje su odnedavno i dom strukovne udruge sportskih novinara, uz nazočnost brojnih uglednika i sportaša, svečano su uručene nagrade i priznanja Hrvatskog zbora sportskih novinara za 2024. godinu.

HZSN dodijelio strukovne nagrade i priznanja na svečanosti u HOO-u; Drpić laureat za životno djelo, Brajdić novinar godine 

Ako se pitate što trenutačno radi Nenad Šoštarić, najkraći odgovor bi bio - ima posla preko glave. Naime, trener koji je s reprezentacijom osvojio senzacionalnu broncu na Europskom prvenstvu rukometašica 2020. godine, a s Lokomotivom dva naslova prvakinja Hrvatske je, čini se, aktivniji nego ikad.Naime, Šoštarić je trenutno izbornik hrvatske mlađejuniorske reprezentacije, predavač Svjetske rukometne federacije i academic master coach Europske rukometne federacije, voditelj Škole rukometa u RK Zagreb, predavač na Sportskom učilištu, mentor trenerima u Hrvatskoj i izvan granica Hrvatske, a odnedavno i član stručnog trenerskog savjeta HOO-ova Centra za istraživanja i razvoj vrhunske sportske pripreme. Iako…- Čekam pravu priliku jer bih želio još dvije ili tri godine raditi kao trener i prenositi drugima svoje iskustvo. Gdje će i kada to biti ne znam, jer ljudi planiraju, a bogovi se smiju. Želja mi je raditi ili u klubu ili u reprezentaciji koja želi nešto postići, koja nije zadovoljna osrednjošću i gdje igrači žele raditi. Tražim osnovne uvjete za rad i ambicioznost čitave organizacije da se to što postoji podigne na višu razinu. Kad se takva neka priča pojavi, bit ću sretan da tamo radim - otkriva Šoštarić. Tijekom Svjetskog rukometnog prvenstva u Hrvatskoj, Danskoj i Norveškoj pisao je i novinske komentare. Uoči SP-a je, tako, napisao „Imamo kvalitetan kadar, ali ne možemo reći da imamo vrhunsku ekipu. Nismo na svakom mjestu pokriveni savršeno. Međutim, rukomet je kolektivni sport i tu odlučuje ekipa. Možemo napraviti puno.“ I pogodio.- Istina, ulaskom u finale napravili smo puno više od tih mojih očekivanja. Prvobitno očekivanje je bilo da dođemo do četvrtfinala i da se vratimo u prvih osam na svijetu, a napravili smo dva koraka dalje što je fantastičan rezultat, posebice za daljnji razvoj našeg rukometa. A ovo što sam rekao je moja filozofija čitavo vrijeme – u rukometu nikad ne može pobijediti pojedinac, nego reprezentacija. Kod nas su iz utakmice u utakmicu iskakali neki drugi igrači, ali je to prije svega bio timski rad, a tim izbacuje pojedinca. I ovdje se pokazalo da je to tako u ekipnim sportovima.&nbsp; Kao trofejni trener nije propustio pohvaliti trenera, odnosno izbornika hrvatske rukometne reprezentacije Dagura Sigurdssona.&nbsp;- On je na Olimpijskim igrama u Parizu imao neku svoju ideju, ali vidio je da ta ideja ne prolazi i nije imao problema s time da kaže „Pogriješio sam“ i tu ideju popravi. Priznao je da taj sustav nije bio dobar i krenuo drugim putem. Nije više svakih 15 minuta mijenjao igrače, nego su ušli oni koji najbolje igraju. I druga stvar, zbog koje mu skidam kapu, je socijalna i emocionalna inteligencija koja mnogim trenerima nedostaje. To je pokazao kada je Duvnjaka stavio na klupu jer je shvatio da je on lider i uvodio ga da igra 's pola noge' s čovjekom više gdje je on rješavao tisuću situacija. Hrvatski rukometaši su se srebrom vratili na svjetski vrh, a Šoštarić vjeruje da bi se tamo mogli i zadržati.- Potencijal postoji. S obzirom na ekipu koja je bila na Svjetskom prvenstvu mi gubimo Duvnjaka, Karačića i Pešića. A ovi ostali dečki koji su bili tamo stekli su nemjerljivo iskustvo i postali su svjesni da znaju i da mogu. Osnova svega u životu i sportu je konstanta i sada je na nama da podignemo sve parametre: organizacijske, igračke, kao i one u odgajanju mlađih dobnih kategorija. Naravno, susrećemo se s problemima koje svi znamo. Infrastruktura je osnovni problem i ona je tragikomična, pogotovo u gradu Zagrebu. Igrači se stvaraju prije svega u klubovima, dok se u reprezentaciji stvaraju zvijezde, odnosno reprezentacija iznjedri te zvijezde. Hrvatski rukometni savez dosta radi isto ono što i Hrvatski nogometni savez, radi na skautiranju našim mladih igrača koji su vani, i dosta njih želi igrati za Hrvatsku. Ali najvažniji je, ponavljam, rad u domaćim klubovima i „proizvodnja“ igrača. Puno se tijekom Svjetskog prvenstva govorilo i pisalo o slaboj gledanosti utakmica u kojima nije bilo Hrvatske. Čak je i Šoštarić u jednom trenutku napisao „Mi nemamo sportsku kulturu“, iako on nema nikakvih dvojbi oko toga vole li Hrvati rukomet.- Mi volimo rukomet i mi volimo rukometnu reprezentaciji. U Zagrebu je i gledanost Lige prvaka dobra ako su rezultati dobri. Volimo pobjednike i to je činjenica, i u rukometu i u svim drugim sportovima. Činjenica je i da nitko neće platiti XY eura da bi gledao Zelenortske Otoke kako igraju protiv Kube. To bi tako bilo i negdje drugdje. Kad govorim o nedostatku sportske kulture onda mislim prije svega na to da mi imamo kulturu ispijanja kave, ali nemamo kulturu bavljenja sportom. Svi mi, i stariji i mlađi. Vi ćete, primjerice, vidjeti da u Oslu za vikend nema nikoga u gradu jer oni onda ili trče po šumi ili skijaju. Ali to je nešto što se razvija od rođenja i što mi moramo usađivati mlađim generacijama koliko je to moguće. Bitno je zato da su djeca i na ovom prvenstvu vidjela svoje idole jer idoli su ti koji te vuku da se počneš baviti sportom, umjetnošću ili bilo čime trećim.&nbsp; Vezano uz navedeno, Šoštarić ističe još jednu pojavu...- Mene muči to što smo mi kao ljudi jako kritizerski nastrojeni. Jer ako šest puta nešto bude dobro, a jednom loše, mi ćemo isticati ono loše. Moramo više gurati pozitivu. Život je pun uspona i padova, pa treba pomoći onda kada je teško. Primjerice, teško da bi se Hrvatska vratila nakon 0:5 protiv Slovenije ili s -4 protiv Mađarske da nije bilo te podrške i emocije s tribina. To je nešto što nam stalno treba. Gledam preko vikenda utakmicu danske lige i naše lige i vidim dvije po kvaliteti, tehnici i taktici jednake utakmice. No, tamo je bolja organizacija, tamo su 'cheerleadersice', vatra, veliki semafori i sve ono što mi radimo u Ligi prvaka. Drugi dan čitam komentare na webu. Na našim stranicama su komentari „ovi nemaju pojma“, „ispada im lopta“, „kakav je to rukomet?“, a na nekoj danskoj web stranici piše „u 23. minuti vidjeli smo savršeno dodavanje“ i slično. Hajdemo i mi potencirati ono lijepo, a ružno nastojati popraviti. Podsjetili smo Šoštarića na još jedan njegov komentar. „Mi nemamo sustav. Nama sport počiva na tri stvari: talentiranoj djeci, roditeljima koji su spremni maksimalno pomoći svojoj djeci i ludim trenerima koji često rade i badava“, napisao je nakon SP-a.&nbsp;- Nemamo sustav u kojem ćemo imati osigurane sve faktore i sve elemente koji su nam neophodni. Kako možemo govoriti u sustavu kada u ovom trenutku svi rukometni klubovi u Zagrebu imaju jednu i pol dvoranu za trening? Kako možemo govoriti o sustavu u kojem, s obzirom da je Dom sportova u rekonstrukciji, mi imamo situaciju da nam prvoligaški klubovi treniraju u 11 sati navečer, da nam djeca treniraju od 10 do pola 12 navečer? Tu govorimo i o djeci od 10, 11 godina. Kako govoriti o sustavu u situaciji kada ravnatelj iz škole izbaci klub koji je u godinu dana okupio 28 djece i otvorio školu rukometa i u njihov termin ubaci rekreativce?&nbsp;Osim toga, svima nama u sportu će biti puno bolje kada ćemo si moći dozvoliti da djeca ne plaćaju članarinu. U klubovima koji su udruge građana djeci treba omogući besplatno treniranje. Mi kroz klubove već sada omogućavamo da juniori i druga ekipa ne plaćaju članarinu, no ostali plaćaju. Neplaćanjem članarine omogućili bismo svoj talentiranoj djeci da se bave sportom jer danas, nažalost, imamo puno slučajeva da se dijete slabijeg imovinskog statusa ne može baviti sportom.&nbsp;&nbsp; S pozicije trenera i izbornika rukometaša Šoštarić i dalje vrlo pažljivo prati i naš ženski rukomet. Hoćemo li se u doglednoj budućnosti opet boriti za europsku medalju kao u njegovo vrijeme?- Dobar posao je napravljen u Podravci koja sportsko dioničko društvo kojem je vlasnik grad Koprivnica, čiji je sponzor Podravka, pa klub ima jako dobru financijsku situaciju, čak i u europskim okvirima. Oni su okupili većinu naših najboljih igračica, što je zapravo bila moja ideja, i rezultati pokazuju da je tamo sve dobro napravljeno. No, reprezentacija je sasvim druga priča. Mladih ima, razvijaju se, no hoćemo li u jednom trenutku opet doći do razine na kojoj smo nekad igrali, to sam bog zna. Treba u našim klubovima stvarati igračice i te igračice trebaju ići, ako ne u Podravku koja je vrh hrvatskog rukometa i igra Ligu prvakinja, a onda u neke kvalitetnije lige poput mađarske, rumunjske, francuske ili one skandinavske. Znači u lige gdje će kroz puno jakih utakmica stjecati iskustva da bi ponovno pomogle reprezentaciji. Jer reprezentacija nije sustav 11 ili 16 najboljih. Reprezentacija je u mojoj filozofiji sustav 16 onih koji igraju najbolje zajedno. Ja živim za to da netko preskoči moje rezultate jer treće mjesto u Europi je izuzetno velik uspjeh. I onda kad čujem „da, ali što je bilo poslije toga?“, ja imam vrlo jednostavan odgovor: Francuska u jednoj fazi osam godina nije osvojila medalju, a Mađarska 14 godina nije igrala u polufinalu europskog prvenstva. Nije veliki rezultat nešto što je lako postići, to je nešto što je proizvod dosljednog rada i 'proizvodnje'.&nbsp; A 1. HRL za žene je, pak, trenutačno…- To je trenutačno varijanta 'Podravka i svi ostali', što je u ovoj situaciji i normalno. Druga po rezultatima i svemu ostalome je i dalje Lokomotiva koja dobro radi s mladima i koja je krenula u izgradnju nove generacije, pa u prvoj ekipi već igraju cure 2006. godište. Ponovno se digla Koka, Dalmatinka je već 2, 3 godine konstantna, tu je i Split 2010. Bitno je da nam ne bude smisao samo igranje između sebe, nego da probamo biti što bolji da bismo imali igračice koje će igrati za reprezentaciju. Liga je dosta izjednačena, utakmice su dosta izjednačene i često klubovi koji su 'autsajderi' pobjeđuju. S druge strane imamo veliku fluktuaciju igračica što ne bi bilo loše kad bi se odlazilo zato da se postane bolji jer se u novoj sredini bolje radi, a ne zbog toga što ćeš tamo dobiti 50 eura više. Htio bih da motiv prelaska mladih igračica iz kluba u klub ne budu samo financije nego to da se u tom novom klubu postane bolja igračica. Pa će onda jednog dana sve to naplatiti.&nbsp; U spomenutom stručnom trenerskom savjetu CIRSP-a su uz Šoštarića još i Nikola Bralić, Zlatko Dalić, Neven Cegnar, Jozo Jakelić, Mladen Katalinić, Igor Kriajimskii, Ratko Rudić, Neven Spahija, Edis Elkasević, Veljko Laura, Vladimir Preradović i Siniša Vitez. Kad vidite sva ta imena…- Prije svega, velika je čast biti u društvu svih tih ljudi koji su tamo i taj krug se neprestano širi. Svatko od nas ima svoje iskustvo i svoja znanja kako pomoći sportu. Naša uloga može biti savjetodavna, ali i edukativna. Mi smo usmjereni na ono što su treneri usmjereni čitav život, a treneri su čitav život vizionari. Primjerice, Nikola Bralić već danas zna kako želi da izgleda četverac koji će eventualno jednom biti oformljen i kakvi zaveslaji veslača u njemu moraju biti. Ja znam kako bih želio da moja ekipa izgleda i na koji način da igra. Moje razmišljanje je da mi trebamo dati viziju budućnosti i razvitka ne samo jednog, nego svih sportova i tako pokušati usmjeriti tok hrvatskog sporta. Naravno, kasniju kroz suradnju s Hrvatskim olimpijskim odborom koji sve to omogućuje, a koji je oslonjen i na vladu RH, uspostaviti neke mehanizme koji su potrebni da bi se sve to ostvarilo i da se sport razvija u pravcu u kojem mi to želimo.&nbsp;&nbsp; Za hrvatski sport često znamo reći da je čudo. Šoštarić se ne boji da bi tom čudu, kao i svima ostalima, jednom mogao doći kraj.- To se očito ne događa jer mi ta čuda ponavljamo iz dana u dan. U jednom trenutku imamo Janicu i Ivicu Kostelića, pa se onda nešto kasnije pojavi Filip Zubčić, pa onda i Zrinka Ljutić koja s 20 godina uzdrma skijaški svijet. Pa onda imamo Gorana Ivaniševića, pa kasnije Ljubičića, pa Ančića, pa Čilića. Pa u atletici, tom bazičnom sportu, stalno imamo vrhunske rezultate, a sad već dolaze i novi s Janom Koščak i Rokom Farkašem i Marinom Bloudekom… Za zemlju s takvom infrastrukturom, to je stvarno čudo. Da ne govorim o kolektivnim sportovima.&nbsp; Ni sve uža baza iz koje se selektiraju hrvatske sportašice i sportaši za Šoštarića nije problem.- Talentirane djece će uvijek biti, djece koja se žele baviti sportom će uvijek biti. Samo ih treba animirati i odviknuti od sjedenja. Neka oni rade na kompjutoru, neka budu vrhunski i u tome, ali neka se uz to bave i tjelesnom aktivnošću i tako izbjegnu pretilost, prisilne dijete i bolesti koje idu uz to. Sljedeća instanca su roditelji koji su spremni gurati djecu, voziti ih na treninge, plaćati opremu i sve ostalo. Treći element su treneri, dio njih, koji su zbilja 'luđaci' i nisu im problem ni vrijeme, ni uvjeti i koji će raditi jer to uistinu vole, i kad su plaćeni i kad nisu plaćeni. Svi mi moramo odgajati djecu da vole sport, a ne da im sport bude navika. Bitno je da ostanu u sportu, ako ne kao natjecatelji, onda kao suci, treneri ili oni koji svoju djecu vode na sport. Idemo svi zajedno stvoriti tu sportsku kulturu o kojoj stalno pričamo.&nbsp; A pritom ne treba bježati od pozitivnih primjera iz zemalja za koje smatramo da imaju tu sportsku kulturu.- Uzeli smo, primjerice, od Amerike puno loših stvari, a nismo uzeli ono što je najbolje, a to je sveučilišni i školski sport. Mi smo nekad davno imali daleko bolje uređeni sustav školskog sporta. U rukometu smo, primjerice, imali glavnu, odnosno najjaču ligu koja se igrala na Trešnjevci svaku nedjelju, srednje škole su igrale takvu istu ligu iza današnjeg muzeja Mimara, a svaki dio grada je imao svoju regionalnu rukometnu ligu. Školska djeca su tako, igrala 10, 12 utakmica ili više tijekom godine, a pobjednik tog srednjoškolskog prvenstva je išao ne europsko prvenstvo. Bilo je slično i u košarci i u odbojci. A danas na školskom natjecanju odigraju četiri utakmice međusobno, peta je već finale i to je sve. Negdje smo se po putu izgubili i trebali bismo to opet pronaći.&nbsp; I još nešto je pritom vrlo važno...&nbsp;- Sve sportašice i sportaše moramo odgajati da budu dobre osobe koje će biti dobar primjer i uzor drugima. Mali postotak onih koji ulaze u sport bit će vrhunski sportaši, ali svi moraju postati vrhunski ljudi - zaključio je Nenad Šoštarić.&nbsp;

Kada govorim o nedostatku sportske kulture, onda mislim prije svega na to da mi imamo kulturu ispijanja kave, ali nemamo kulturu bavljenja sportom, kaže proslavljeni rukometni trener i izbornik

Nenad Šoštarić: Hrvatskim sportskim čudima nema kraja, ona se ponavljaju iz dana u dan

Nika Mühl prava je košarkaška zvijezda u SAD-u, igra za najbolje klubove, snima reklame, a o popularnosti svjedoči i više od pola milijuna pratitelja na Instagramu.&nbsp;Nakon izvrsne karijere na sveučilištu Connecticut, s kojim je nastupila na Final Fouru NCAA, postala je tek četvrta Hrvatica u WNBA, igrajući za ekipu Seattle Storma. Potom je nastupila za Bešiktaš, ali sezonu u Turskoj neće pamtiti po dobrome, već na prvoj utakmici doživjela je tešku ozljedu koljena.&nbsp;- Trenutačno sam u fazi rehabilitacije i do sada mi je vrijeme proletjelo. S nestrpljenjem očekujem povratak na teren, ali i uživam u cijelom procesu. Što se tiče prognoze o tome kada bih mogla ponovno zaigrati, to zaista ne znam. Ovisi o puno detalja, pogotovo nakon ovakve ozljede kakvu sam ja zadobila. Fizička sprema je izuzetno bitan faktor, ali mentalna sprema je ta koja će odlučiti. U svakom slučaju, oporavak od ove ozljede može trajati od devet do 12 mjeseci, pojašnjava Nika.&nbsp;&nbsp; Iza 23-godišnje zagrebačke košarkašice je izazovno razdoblje, u manje od godinu dana iskusila je igranje u NCAA, WNBA i europskoj košarci.&nbsp;- Da, prošla godina je zaista bila turbulentna i puna novih iskustava pa tako i prilagodbi na ta iskustva. Teško je usporediti sve tri razine natjecanja, ali mogu reći da je najveća prilagodba bila nakon što sam s UConna i sveučilišne NCAA lige došla u Seattle, u WNBA. Vremena za prilagodbu praktički nije uopće bilo, već je sezona u WNBA počela dva tjedna nakon što mi je sezona na koledžu završila. Tamo imaš četiri godine za prilagodbu i učenje, stvaranje kemije s ekipom, dok u profesionalnoj košarci na sljedećoj razini, specifično WNBA, za to jednostavno nema vremena. Ondje sam bila okružena najboljim igračicama svijeta svaki dan. To je ritam utakmica i treninga u kojem se jednostavno moraš snaći i odraditi to najbolje kako znaš. Nakon WNBA sam iskusila i par dana profesionalne košarke u Europi, u istanbulskom Bešiktašu, dok se nažalost nisam ozlijedila u trećoj četvrtini prve utakmice. Ja zaista jako volim europsku košarku, atmosferu koju donose europski navijači i kompletan način igre i jedva čekam ponovno zaigrati i iskusiti se u njoj.&nbsp; Nika Mühl je cura iz zagrebačkog kvarta Travno, gdje je napravila prve košarkaške korake, a onda je preko klubova Zagreb, Croatia i Trešnjevka stigla na UConn, koji je s 11 naslova NCAA prvakinja najuspješnije sveučilište u SAD-u. Igranje za takvu ekipu, ali i studentski život u Americi uistinu su nešto posebno.- Općenito iskustvo igranja na UConnu i boravka u Americi mi je bilo predivno. Nisam znala što očekivati kada sam s 18 godina otišla od kuće u nepoznato, ali izuzetno sam sretna i zahvalna što je baš to bila moja tadašnja odluka. Sistem u kojemu možeš igrati košarku na najvišoj razini, s odličnim igračicama i pod vodstvom najboljeg ženskog trenera u povijesti te u isto vrijeme završiti studij bila je ponuda koju nisam mogla odbiti. UConn ima vrlo visoki standard kad je košarka u pitanju, a očekivanja su velika. Svako neosvojeno prvenstvo je za njih te godine neuspjeh. Ondje sam se naučila radu, disciplini, požrtvovnosti, samopouzdanju i nesebičnosti. Uz to sam naučila jezik, stvorila prijateljstva koja ću imati do kraja života, putovala i uživala. Iako je bilo vrlo teško biti daleko od doma tijekom godine, naučila sam vrednovati i cijeniti male stvari i uživati u trenutku, pogotovo kad bih se vratila kući u Zagreb. Geno Auriemma je jedan od najpoznatijih košarkaških trenera u svijetu, s američkom ženskom reprezentacijom ima tri olimpijska i dva svjetska zlata, srušio je mnoge rekorde, član je košarkaške Kuće slavnih, a igračice UConna postale su pod njegovim vodstvom najuspješnije u povijesti NCAA natjecanja.&nbsp;- Trenera Genu ne mogu opisati u samo par riječi. Izuzetno je specifična osoba koju sam kroz svoju koledž karijeru ujedno i mrzila i obožavala. Njegov standard i očekivanja su na razini za koju zna da nijedan igrač nikad neće dostići i tako izvlači najbolje iz svakog svojeg igrača. Osim što je genij i perfekcionist što se košarke tiče, ima nevjerojatnu karizmu i moć da se poveže s ljudima i učini ih boljim. On mi je promijenio život i uvijek sam na njega gledala kao na djeda u svom životu, pogotovo jer sam bila daleko od doma. Svi uvijek pričaju o njegovim uspjesima, prvenstvima, prstenju i medaljama, ali on je prvenstveno skromna i prizemljena osoba s utjecajem na ljude koji je puno veći od same košarke. Nika Mühl je sa svojim Huskiesima igrala na Final fouru NCAA-a. Zanimalo nas je kako sportaši „iznutra“ doživljavaju uzbuđenje i šušur koji se svake godine stvori oko jednog od najgledanijih događaja u Americi.- Odnosa Amerikanaca prema ženskoj košarci mi je zapravo bio najveći šok kada sam došla u SAD.&nbsp;'March Madness' je jedan ludi period koji sam imala sreće iskusiti četiri puta, a do Final Foura smo dospjeli čak tri puta u moje četiri godine. Taj osjećaj se ne može opisati. Uvijek se naježim samo dok se prisjećam igranja na tako velikoj pozornici gdje ne možeš sakriti nijednu pogrešku, a milijuni ljudi koji gledaju žele da izgubiš i navijaju protiv tebe. To je san svakog igrača i igračice na koledžu i iako nismo uspjeli osvojiti prvenstvo, bilo mi je jedno od najboljih iskustava u životu. Posebno je zanimljivo da je Nika izravno na terenu čuvala Caitlin Clark, tada igračicu Iowa Statea. Clark je trenutačno najpoznatija košarkašica na svijetu, uz nju je „eksplodiralo“ zanimanje za žensku košarku, a magazin Time proglasio ju je sportašicom godine. Nika Mühl nam je iz prve ruke pojasnila taj fenomen.&nbsp;- Caitlin Clark je definitivno veliki generacijski talent, ali i velika radnica i zaljubljenica u košarku. Ima nevjerojatan osjećaj za igru, a ujedno igra i s velikom lakoćom i samopouzdanjem zbog čega ju je zapravo teško čuvati na terenu. Njezin utjecaj na žensku košarku je neosporiv i ona će ostati zapisana u povijesti kao netko tko je poljuljao košarkaški svijet i donio ženskoj košarci vidljivost koju zaslužuje. Naravno, prije nje postoji jako puno košarkašica koje su zaslužne za sveopće postojanje i interes za žensku košarku - zbog kojih sam i ja kao dijete imala velike snove. Ženska košarka je u velikom usponu u Americi i zaista mi je predivno vidjeti da se sve više ljudi zaljubljuje u tu igru. Niku je kao 14. WNBA draftu izabrala ekipa Seattlea, a prva sezona u profesionalnoj ligi donijela je nova iskušenja.&nbsp;&nbsp;- Svojom prvom sezonom u Seattleu sam jako zadovoljna. Mnogi misle da nisam, jer nisam imala veliku minutažu, ali ja sam dala sto posto sebe kada apsolutno nitko nije gledao i kada je bilo najteže, a i zaista vjerujem u ono 'koliko daš toliko će ti se i vratiti'. Neovisno o igranju, to je bilo nezamjenjivo iskustvo, imala sam priliku učiti i igrati s najboljim igračicama svijeta, s onima koje su meni bile uzor u mojim košarkaškim početcima. U NCAA, s obzirom na popularnost i medijsku praćenost, od nedavno postoji mogućnost da i sveučilišni igrači zarađuju od sponzorskih ugovora. Zanimalo nas je je li Nika mogla naplatiti svoju medijsku izloženost?&nbsp;- Nažalost, na sveučilištu nisam baš uspjela puno zaraditi od sponzora i samog marketinga jer to pravilo nije vrijedilo za internacionalne igrače. No, to mi tada nije bilo ni bitno. Fokus mi je bio samo na košarci, pa se nisam zamarala takvim stvarima. Nakon drafta i odlaska u Seattle, stvari su se brzo promijenile i počela sam na sebe gledati i kao na neku vrstu 'brenda' u sportskom svijetu, pa su se tako otvorile neke prilike i mogućnosti od kojih sam mogla profitirati. To je po mom mišljenju velika prednost društvenih mreža u moru njezinih mana. Mislim da je ženski sportski svijet prepun različitih karaktera i osobnosti, zbog kojih je i sami sport zanimljiviji, a svatko ima mogućnosti i slobodu kreirati svoj 'brend' na neki svoj unikatan način. Malo ljudi u Hrvatskoj zna da je Nika Mühl snimila reklamu za Mazdu, jednog od najvećih svjetskih proizvođača automobila.&nbsp;- To mi je zaista bila jedna super prilika koju nisam mogla odbiti, pa sam tako usred sezone u Seattleu letjela u Ljubljanu na dva dana kako bi snimali reklamu. Atmosfera je bila super, a ljudi s kojima sam ondje radila su bili divni i zbog njih su mi ta dva dana bila vrijedna cijelog tog puta. Suradnja se dogodila vrlo spontano i zahvalna sam trenerima u Seattleu koji su prepoznali važnost takve prilike i dozvolili mi da propustim dva dana treninga kako bih odradila snimanje. Biti dio te priče mi je zaista bila velika čast, i vidjeti tu reklamu na televiziji je bilo nevjerojatno. I ne samo da je snimila reklamu za Mazdu, Nika je već pravi „brand“ u svijetu ženske košarke, a u WNBA je proglašena za modnu ikonu godine. Moda je očito važan dio njezinog života.&nbsp;- Mislim da mi nije toliko važna moda, koliko mi je važna modna ekspresija i kreativnost koju svatko posjeduje kada je u pitanju izgled. Priča koju može ispričati komad odjeće je vrlo moćan i volim eksperimentirati i biti sam svoj kreativni direktor što se tiče mode. Također, većinu života sam u trenirkama i tenisicama pa uvijek maksimalno iskorištavam priliku kada se mogu obući drugačije. Što se tiče modnog izričaja - zaista nemam odgovor. Odabir moje odjeće varira iz dana u dan, i uvijek volim isprobavati i miksati različite modne ere, ali na neki svoj način. Volim autentičnost, samopouzdanje i riskantnost pa se tako uvijek vodim time. S obzirom na studij i boravak u SAD-u, Nika posljednjih godina nije puno nastupala za hrvatsku reprezentaciju. No, veliki su izgledi da u budućnosti zaigra za nacionalnu vrstu.&nbsp;- Da nije bilo ozljede, definitivno bih bila s hrvatskom reprezentacijom koja je igrala kvalifikacije za Europsko prvenstvo. Apsolutno imam želju nastupati za hrvatsku reprezentaciju kada se u potpunosti oporavim i veselim se toj prilici. Do tada navijam i ovim putem im želim svu sreću -zaključila je Nika Mühl.&nbsp;&nbsp;

Nakon sjajne karijere na sveučilištu Connecticut, Zagrepčanka Nika Mühl postala je pravi „brand“ u svijetu ženske košarke, a u WNBA je proglašena modnom ikonom godine

Nika Mühl: WNBA je nezamjenjivo iskustvo, imala sam priliku igrati s najboljim igračicama svijeta

Hrvatski rukometni savez je na taj način odao počast svim osvajačima ukupno 16 medalja hrvatskog rukometa na velikim natjecanjima (olimpijske igre, svjetska i europska prvenstva) - 15 su osvojili rukometaši, a jednu kolajnu rukometašice.Prvu medalju su hrvatski rukometaši osvojili na Europskom prvenstvu 1994. u Portugalu i to broncu, a nedavno svjetsko srebro iz Osla je ukupno 15. medalja s najvećih natjecanja. U toj impresivnoj kolekciji su tri zlatne, sedam srebrnih i pet brončanih medalja. Dva puta su hrvatski rukometaši bili olimpijski pobjednici (1996., 2004.), a imaju i broncu iz Londona (2012.). Na svjetskim prvenstvima jedino zlato su osvojili u Portugalu (2003.), četiri puta su bili svjetski doprvaci (1995., 2005., 2009. i 2025.), a 2013. u Španjolskoj su osvojili broncu. Zlato na Europskom prvenstvu je ostala neispunjena želja svih dosadašnjih generacija, ali su u kolekciji tri srebra (2008., 2010. i 2020.) i tri bronce (1994., 2012. i 2016.). Djevojke su osvojile broncu na Europskom prvenstvu 2020. Medalje je osvojilo sedam izbornika, 76 igrača i 17 igračica. Osvajači medalja su pred navijače, na crveni tepih u Areni, izlazili u tri skupine, prema godinama njihovih uspjeha: najprije oni iz razdoblja od 1994. - 2004., potom oni od 2004. - 2014., a onda i oni od 2016. - 2025. Posljednji su pred navijače izašli osvajači svjetskog srebra iz ove godine sa stručnim stožerom. HRS je za sve njih pripremio prigodne plakete s popisom svih 16 medalja koje su hrvatske rukometašice i rukometaši osvojili. Završni segment cijele priče bio je oproštaj tri hrvatske rukometne legende: dugogodišnjeg kapetana Domagoja Duvnjaka, Igora Karačića i Ivan Pešića. Za svakog od njih je bio pripremljen poseban kratki podsjetnik kroz filmske isječke iz bogate karijere, te su uz taktove odabrane pjesme prošli kroz špalir igrača s kojima su donedavno dijelili reprezentativnu svlačionicu.Duvnjaku, Karačiću i Pešiću su predstavnici veterana gardijskih brigada dodijelili posebne zahvalnice, a legendarnom kapetanu je uručena i hrvatska zastava koja se tijekom posljednjeg Svjetskog prvenstva vijorila na Kninskoj tvrđavi. (h/hoo/vk)

Zagreb, 16. ožujka 2025. - Velika noć hrvatskog rukometa u zagrebačkoj Areni! Nakon uvjerljive pobjede rukometaša Hrvatske nad Češkom (36-20) i plasmana na Euro s prve pozicije u skupini, HRS je priredio svečanu dodjelu priznanja kojom je obilježeno više od tri desetljeća rukometne izvrsnosti. Kulminacija svečanosti bio je oproštaj od reprezentacije kapetana Domagoja Duvnjaka, Igora Karačića i Ivana Pešića.

Pobjeda rukometaša nad Češkom, uz emotivan oproštaj Duvnjaka, Karačića i Pešića i sjećanje na sve rukometne uspjehe

U prigodnom obraćanju uoči dodjele odlikovanja i priznanja, predsjednik Milanović rekao je kako su hrvatski rukometaši na Svjetsko prvenstvo bili ispraćeni sa skepsom, ali da su se vratili „ne na štitu, nego sa štitom“. - To je veliki uspjeh kakvih nam uvijek nedostaje. Na olimpijadama naše sportašice i sportaši postižu velike rezultate, ali kolektivni uspjeh, posebno uspjeh nacionalnog tima ima posebnu vrijednost - dodao je Milanović.Čestitajući im na postignutom rezultatu, kazao je kako je on rezultat teškog i neizvjesnog rada u kojem nema švercanja. - Nema preko reda. Na kraju sve završi tamo gdje treba završiti kao posljedica znanja, truda, zalaganja, vještine, lukavosti&nbsp;i sportskog odnosa koji vas je doveo do svjetske medalja – srebra, kojeg Hrvatska dugo nije vidjela - rekao je predsjednik Milanović poručivši im kako su sami podigli ljestvicu očekivanja što predstavlja prilično težak teret.- Kada podigneš ljestvicu očekivanja onda te mjere samo po njoj. Sami ste si krivi za to i dobro je da ste si krivi za to. Ova odlikovanja su mala gesta i mali čin hrvatske države, mene kao predsjednika. Želim vam da u kompletnom sastavu jurišate dalje i da tu ljestvicu dignete još malo gore. Ne možete pobjeći od toga - zaključio je predsjednik Milanović. Redom Danice hrvatske s likom Franje Bučara, za izniman sportski uspjeh i osvajanje srebrne medalje u rukometu na 29. Svjetskom prvenstvu u rukometu 2025.,&nbsp;te osobiti doprinos promociji sporta i ugleda Republike Hrvatske u svijetu, odlikovani su: Dagur Sigurdsson, Domagoj Duvnjak, Luka Cindrić, Filip Glavaš, Marin Jelinić, Igor Karačić, Luka Lovre Klarica, Dominik Kuzmanović, Tin Lučin, Marko Mamić, David Mandić, Mateo Maraš, Ivan Martinović, Lovro Mihić, Ivano Pavlović, Ivan Pešić, Zvonimir Srna, Josip Šimić, Marin Šipić, Mario Šoštarić i Leon Šušnja. Za izniman uspjeh Hrvatske rukometne reprezentacije osvajanjem srebrne medalje na 29. Svjetskom prvenstvu u rukometu 2025., kojem su pridonijeli svojim profesionalnim trenerskim iskustvom, te osobiti doprinos promociji sporta i ugleda Republike Hrvatske u svijetu Povelja Republike Hrvatske dodijeljena je Valteru Matoševiću i Denisu Špoljariću.Redom hrvatskog pletera odlikovani su: Domagoj Gajski, Željko Kercel, Ivica Maraš, Saša Matejčić, Zdravko Mirilović, Josip Režić, Šime Tomašević i Ivica Udovičić. Povelja Republike Hrvatske, za osobite zasluge u promicanju, poticanju i razvoju rukometnog sporta u Republici Hrvatskoj od osamostaljenja, te postignutim vrhunskim sportskim rezultatima u zemlji i inozemstvu, dodijeljena je Hrvatskom rukometnom savezu. Povelju je preuzeo predsjednik Saveza Tomislav Grahovac, koji se, u ime odlikovanih igrača, stručnog tima, trenera i članova tehničke potpore Hrvatske rukometne reprezentacije, zahvalio na dodijeljenim odlikovanjima i priznanjima. - U ime Hrvatskog rukometnog saveza i u svoje ime zahvaljujem na uručenim odlikovanjima. Zahvaljujem i na svoj potpori koju vi kao predsjednik dajete hrvatskom rukometu, Savezu i što prepoznajete značaj i kvalitetu našeg rada i naše reprezentacije. Molim da i ubuduće, na jednak način ili još i više, popratite rezultate naše reprezentacije i naš rad i da nam date potporu i budete što češće nazočni na svim našim događanjima - kazao je predsjednik Hrvatskog rukometnog saveza Tomislav Grahovac. Uz predsjednika Zorana Milanovića bili su: povjerenik Predsjednika Republike za sport Tomislav Paškvalin, savjetnik Predsjednika Republike za obranu Ivica Olujić, savjetnik Predsjednika Republike za veterane Domovinskog rata Marijan Mareković, savjetnica Predsjednika Republike za ljudska prava i civilno društvo Melita Mulić, savjetnica Predsjednika Republike za odgoj i obrazovanje Jadranka Žarković, zamjenik predstojnika Ureda predsjednika Republike Goran Grobotek, zamjenica pročelnika Kabineta Predsjednika Republike Ivana Pušonjić, posebni savjetnik Predsjednika Republike za ekonomiju Velibor Mačkić i pomoćnica savjetnika Predsjednika Republike za ekonomiju Martina Ciglević. (ured predsjednika/hoo/vk)

Zagreb, 14. ožujka 2025. - Predsjednik Republike Zoran Milanović na svečanom je prijemu uručio&nbsp;igračima i stručnom stožeru hrvatske rukometne reprezentacije, kao i HRS-u, odlikovanja za osvojenu srebrnu medalju na nedavnom Svjetskom prvenstvu kojem je domaćin bila i Hrvatska.

Predsjednik Republike Zoran Milanović uručio rukometnoj reprezentaciji i HRS-u zaslužena odlikovanja

Knjiga, koja detaljno prati karijeru najtrofejnijeg veslačkog dvojca u povijesti Hrvatske, donosi inspirativnu priču o odricanju, ustrajnosti i sportskom duhu koji je braću Sinković doveo do samog vrha svjetskog sporta.Ovo nije samo biografija - ovo je priča o snazi volje, predanosti i sportskim vrijednostima koje mogu poslužiti kao putokaz mladima u potrazi za pravim uzorima. O važnosti sportskih biografija i veličini samih Sinkovića svjedočili su brojni visoki uzvanici, među kojima su bili izaslanik predsjednika Vlade, ministar turizma i sporta Tonči Glavina, ministar vanjskih poslova Gordan Grlić Radman, izaslanik ministra obrane, brigadir&nbsp;Miroslav Zekušić, zamjenik gradonačelnika Zagreba Luka Korlaet, glavni tajnik HOO-a Siniša Krajač, bivši predsjednik Ivo Josipović,&nbsp;Nika Hrvatić iz Ministarstva kulture i medija te brojni uglednici iz hrvatskog sportskog i javnog života.&nbsp;Promocija je započela prikazivanjem 15-minutnog isječka iz dokumentarnog filma redateljice Irene Škorić „Nikola Bralić - Kako sam stvorio braću Sinković“. Emotivni isječci podsjetili su sve prisutne na put braće Sinković, na njihove nevjerojatne uspjehe, ali i nebrojene sate treninga i odricanja koji su ih doveli do vrha.Moderator večeri, glavni urednik Sportske televizije Jura Ozmec, na početku događaja istaknuo je važnost sporta i sportskih biografija, te čestitao braći Sinković na svemu što su učinili za Hrvatsku. Ministar vanjskih poslova Gordan Grlić Radman naglasio je kako su hrvatski sportaši najveći ambasadori Hrvatske u svijetu:- Večeras sam se došao pokloniti vašem uspjehu, vašim zlatnim zaveslajima. Vi ste oličenje odlika hrvatskog naroda, mali smo, ali velika srca. Jedan kolega ministar mi je rekao da je najbolja hrvatska diplomacija zapravo sportska diplomacija i čestitam Rosie Kugli na ovoj važnoj knjizi.&nbsp;&nbsp;Izaslanik hrvatskog premijera Andreja Plenkovića, ministar sporta Tonči Glavina, osvrnuo se na važnost sporta u formiranju mladih generacija:- Tek kada sam upoznao Valenta i Martina, shvatio sam koliko su oni veliki sportaši, ali još veći ljudi. Njihov duh i upornost inspiracija su svim sportašima, a sport je jedna od rijetkih platformi koja mladima može pružiti zdrave temelje za budućnost. U tome je i važnost ove knjige.&nbsp;Zamjenik gradonačelnika Zagreba Luka Korlaet također je naglasio važnost sporta i sportskih biografija,&nbsp;jer priča o braći Sinković može biti snažan motivator mladima.O važnosti sporta govorio je i glavni tajnik HOO-a Siniša Krajač, naglasivši da su braća Sinković primjer ustrajnosti i kvalitete u koju se itekako isplati ulagati, što je HOO činio na njihovu trofejnom putu, a činit će i ubuduće.Nazočne je pozdravio i ravnatelj Hrvatskog državnog arhiva Dinko Čutura, istaknuvši da je i ambijent u kojem se događa promocija knjige, odnosno prelijepo zdanje Hrvatskog državnog arhiva, primjereno sportskim velikanima o kojima knjiga govori.Nagrađivana književnica Rosie Kugli već je ranije pisala biografije vrhunskih sportaša, uključujući Janicu Kostelić, Ivu Majoli i Gordana Kožulja, ali kako sama kaže, priča braće Sinković ima poseban značaj:- Ideja za ovu knjigu rodila se iz mog dubokog poštovanja prema njihovim nevjerojatnim postignućima. Martin i Valent nisu samo vrhunski sportaši - oni su primjer predanosti, discipline, skromnosti i upornosti. Uspjeh ne dolazi preko noći, a mladi trebaju vidjeti i naučiti da je put do vrha ispunjen radom, trudom i izazovima koje treba svladati.Književnica je istaknula kako knjiga kronološki prati sportski put braće Sinković&nbsp;- od prvih zaveslaja na Jarunu, preko svjetskih prvenstava i olimpijskih igara, do povijesnog trenutka s finalne utrke Igara u Parizu 2024., kada su u epskom finišu osvojili četvrtu olimpijsku medalju (treće uzastopno zlatno odličje u dvojcima na pariće i bez kormilara, nakon srebrnog u četvercu na pariće iz 2012., s Damirom Martinom i Davidom Šainom u posadi).- Nikada u životu nisam s toliko strepnje iščekivala kakve će biti posljednje stranice knjige. Odluka da pričekamo Olimpijske igre i tek onda idemo u tisak, bila je zajednička. U dramatičnoj utrci u Parizu, u posljednjih 500 metara, braća Sinković ponovno su pokazali zašto su najbolji. Njihov trijumf zlatni je pečat ove knjige - rekla je Kugli.&nbsp;Iako su braća Sinković naviknula na svjetsku slavu, knjiga o njihovom životnom putu za njih je posebno emotivna.-	Veslanje je naš način života i što smo stariji, sve više cijenimo ovakve trenutke. Zapravo, i dalje ne mogu vjerovati da je netko napisao knjigu o nama. Hvala Rosie na velikom trudu i detaljnom prikazu naše karijere - kazao je Martin Sinković.-	Kada smo s Rosie razgovarali o knjizi, shvatili smo koliko je truda uložila u istraživanje, intervjue, pisanje… Čitajući knjigu i mi smo se prisjetili nekih davnih utrka koje smo gotovo zaboravili. No jedno znamo - ništa od ovoga ne bi bilo moguće bez našeg trenera Nikole Bralića, kojem dugujemo veliki dio našeg uspjeha, drugim riječima - on je jednako zaslužan za sve upjehe kao i mi - poruka je Valenta Sinkovića. Knjiga Zlatni zaveslaji braće Sinković nije samo biografija, ona je inspiracija i vodič za mlade generacije. Braća Sinković su već postali besmrtni u sportskom panteonu Hrvatske, a sada su dobili i knjigu koja će njihove uspjehe sačuvati za buduće generacije.

clanci-slike/Valent-i-Martin-Sinkovic_Rosie-Kugli.jpg

Valent i Martin Sinković s autoricom Rosie Kugli

Zagreb, 13. ožujka 2025. - U impresivnom ambijentu Hrvatskog državnog arhiva u Zagrebu održana je promocija knjige Zlatni zaveslaji braće Sinković, autorice Rosie Kugli u izdanju Umjetničke organizacije Kugli&amp;Kugli.&nbsp;

Brojni uglednici uveličali promociju knjige Zlatni zaveslaji braće Sinković u Hrvatskom državnom arhivu u Zagrebu

Nekadašnji svjetski juniorski prvak u gađanju zračnom puškom, danas 27-godišnji Miran Maričić, okitio se četvrtom pojedinačnom broncom s najvećih natjecanja (svjetsku je osvojio na seniorskom SP-u u Changwonu 2018., prvu od dvije europske - u Hamaru 2022., a prošle je godine bio treći i na Olimpijskim igrama u Parizu). Novoosvojeno momčadsko srebro mu je četvrto na europskim natjecanjima. Ima bronce s EP-a u Osijeku 2021. i Hamara 2022., te srebro s Europskih igara 2023. u Krakovu.Maričić, Gorša i Sikavica su u pojedinačnim kvalifikacijama osječkog EP-a zajedno skupili 1888,8 krugova i samo ih je 1,3 kruga dijelilo od čeških strijelaca (1890,1) koji su postali europski prvaci. Gorša i Maričić su identičnim rezultatom (630,7 krugova) osvojili treće i četvrto mjesto te tako izborili nastup u finalu, za koje je trebalo imati najmanje 630,1 krugova, što je bila i najava vrlo izjednačenog natjecanja za odličja. Nakon prvih deset metaka u finalu, dvije serije po pet, najbolji je bio Ukrajinac Serhij Kuliš (106,3 krugova), Gorša je bio četvrti (104,5), a Maričić na diobi petog mjesta (104,4). U eliminacijskom dijelu natjecanja najprije je ispao Francuz Lucas Bernard Denis Kryzs, a nakon njega i aktualni svjetski prvak te olimpijski doprvak Šveđanin Victor Lindgren. Sljedeća dvojica koji su ostali bez prilike za osvanje odličja bili su Česi Filip Nepejchal i Aleš Entrichel koji su osvojili momčadsko zlato te je tada postalo jasno da će Hrvatska imati barem jedno odličje, jer su Gorša i Maričić ostali na vatrenoj crti zajedno s Ukrajincem Kulišom i Rusom Iljom Marsovim koji je nastupio kao neutralni pojedinac bez reprezentativnih obilježja.Kuliš i Marsov su ušli s prednošću koju Maričić i Gorša nisu uspjeli nadoknaditi, a kad je na red došao eliminacijski metak za broncu, Maričić je pogodio 10,3 kruga, a Gorša 10,8 i tako su se hrvatski reprezentativci potpuno izjednačili (209,4). Stoga su morali ispucati još jedan metak u raspucavanju. Maričić je opet pogodio 10,3, a Gorša 10,2. Tako je 37-godišnji Bjelovarac, najstariji sudionik ovog finala, ostao na najnezahvalnijem, četvrtom mjestu. U sljedeća dva metka Miran Maričić (229,6) nije uspio dostići drugoplasiranog Marsova (231,2) pa je završio natjecanje s još jednom broncom na velikim natjecanjima.Ukrajinsko-ruski obračun je odlučivao o zlatnoj medalji, a novim europskim prvakom postao je 31-godišnji Serhij Kuliš, čime je iznova dokazao da se u Osijeku sjajno osjeća, jer je u gradu na Dravi u ovoj disciplini dvaput bio pobjednik Grand Prixa (2022. i 2023.). To mu je prvi pojedinačni naslov europskog prvaka, a triput je osvajao srebrna odličja, ali u gađanju malokalibarskom puškom (50 m). Hrvatski olimpijski odbor (HOO) čestita sjajnim strijelcima na osvojenim odličjima u pojedinačnoj i momčadskoj konkurenciji Europskog prvenstva u Osijeku!

Osijek, 10. ožujka 2025. - Lijepe vijesti stižu iz Osijeka s Europskog prvenstva u streljaštvu. Brončani olimpijac Miran Maričić osvojio je i europsku broncu u gađanju zračnom puškom (10 m), a u istoj disciplini osvojio je i momčadsko srebro, skupa s Petrom Goršom i Josipom Sikavicom.

Momčadsko srebro (Gorša, Maričić, Sikavica) i pojedinačna bronca Mirana Maričića na EP-u streljaštvu u Osijeku

Stručno-edukativni skup je rezultat suradnje Ministarstva unutarnjih poslova i Hrvatskog olimpijskog odbora koji ulažu zajedničke snage na ojačavanju sporta u sustavu Ministarstva te uključivanja vrhunskih sportaša u program policijskog treninga.&nbsp;Sudionici skupa stekli su nova znanja, kako u teoretskom, tako i u praktičnom dijelu primjene drevne japanske borilačke vještine - juda, koja se koristi i u obavljanju policijskih zadaća.&nbsp;Sa sudionicima skupa zlatna olimpijka Barbara Matić podijelila je bogata iskustva iz tog sporta te kroz praktične elemente i demonstracije raznih tehnika, pripomogla usavršavanju tehnika juda.Na kraju su sudionicima stručno-edukativnog skupa podijeljeni certifikati Međunarodnog judo saveza (IJF-a), koje im je uručio dr. Slaviša Bradić.&nbsp;(mup/hoo/vk)

Zagreb, 9. ožujka 2025. - Na Policijskoj akademiji „Prvi hrvatski redarstvenik“ u Zagrebu završio je stručno-edukativni skup „Judo u policiji“, kojeg su organizirali Hrvatski olimpijski odbor (HOO) i Međunarodni judo savez (IJF - International Judo Federation). Posljednjeg dana uveličala ga je i Barbara Matić, olimpijska pobjednica s Igara u Parizu te svjetska i europska prvakinja u tom sportu.

Olimpijka Barbara Matić sudjelovala na MUP-ovu stručno-edukativnom skupu 'Judo u policiji'

Tijekom tri dana sudionici su odmjerili snage na snježnim padinama Platka i na regatnom polju ispred Kostrene, dokazujući vještinu u dvjema različitim, ali podjednako zahtjevnim disciplinama. Manifestacija, koja će iz godine u godinu, zasigurno privlačiti sve više natjecatelja i zaljubljenika u sport, spojila je adrenalinske izazove zimskih i morskih sportova u jedinstveno iskustvo. Prvog dana natjecanja 35 skijaša i jedriličara odmjerilo je snage na stazi Radeševo 1 na Platku, dok se drugi dio natjecanja nastavio na moru gdje je 16 mješovitih posada pokazalo vještine na regatnom polju ispred Kostrene.Najuspješniji dvojac u kombinaciji skijanja i jedrenja bili su olimpijci Ida Štimac i Bojan Grego. Na drugom mjestu završili su Milko Volarić i Dean Pavlak dok su treće bile Ema Grabar i Laura Batelić.- Ova manifestacija uspješno spaja prirodne ljepote naše regije i strast prema sportu. Ponosni smo što smo treći put zaredom uspješno organizirali ovakav događaj i veselimo se budućim izdanjima - izjavio je Dean Pavlak, predsjednik Organizacijskog odbora manifestacije Galeb Sail &amp; Ski Race. Nakon uzbudljivih natjecanja, proglašeni su pobjednici u različitim kategorijama, a sudionici su uz nagrade ponijeli i nezaboravna iskustva s ovog sportskog izazova. Manifestacija Galeb Sail &amp; Ski još jednom je potvrdila posebnost, spajajući snijeg i more u nesvakidašnjem sportskom spektaklu.Svi su složni da ova manifestacija na najljepši način povezuje more i planine i ukazuje na izniman turistički i sportski potencijal naše plavo-zelene županije, u kojoj se na udaljenosti od 30-ak kilometara u istom danu može skijati, jedriti i uživati na moru i uz more.Upravo tom su činjenicom bili oduševljeni i bivši hrvatski olimpijci Vlado Šola, Mirza Džomba, Vedran Zrnić i Mario Vekić koji su za razliku od Ide Štimac i Bojana Grega, premijerno sudjelovali na ovom jedinstvenom događaju.- Neki od nas su prvi put sudjelovali i moram reći da su dojmovi sjajni. Svi smo bili oduševljeni. Djelovalo je pomalo apstraktno da se u istom danu može jedriti i skijati, ali to je stvarno nešto fantastično i mislimo da ovo treba podignuti na još višu razinu - rekao je Vlado Šola, napomenuvši da će ovaj jedinstveni događaj i ubuduće imati podršku Hrvatskog kluba olimpijaca, kao i Zaklade hrvatskih sportaša. Manifestaciju Galeb Sail &amp; Ski Race organiziraju Jedriličarski klub Galeb, Ski klub Rijeka i Goranski sportski centar pod pokroviteljstvom Primorsko-goranske županije, Ministarstva turizma i sporta, Hrvatskog olimpijskog odbora, Hrvatske turističke zajednice, Hrvatskog skijaškog saveza, Hrvatskog jedriličarskog saveza, Općine Kostrena, Turističke zajednice općine Kostrena, Općine Čavle i TZO Čavle. (NL/hoo/vk)

clanci-slike/Ski-Sail-Kostrena-Platak2025-web.jpg

Rijeka, 9. ožujka 2025. - Vikend iza nas obilježilo je u Primorsko-goranskoj županiji treće izdanje manifestacije Galeb Sail &amp; Ski Race, jedinstveno natjecanje koje spaja skijanje i jedrenje, a kojem je pokroviteljstvo dao i Hrvatski olimpijski odbor. Prenosimo izvješće s portala riječkog Novog lista.

Hrvatski olimpijci uveličali 3. izdanje jedinstvene sportske manifestacije Galeb Sail & Ski Race u Kostreni i na Platku

Tenisačica Požege Lucija Grbeš osvojila Otvoreno prvenstvo Vinkovaca do 14 godina

MOSLAVAC OPEN 2025,

Simon Rožman preuzeo kormilo NK Osijek

Jadran petercima zaključio ligaški dio

FAVBET Premijer liga (25. kolo): Zabok slavi veliku pobjedu protiv Splita

SVJETSKI KUP OSLO A. KOŽICA NOVI »PB«

VIDEO Hrvatski pikadist Romeo Grbavac izveo senzaciju: »Najbolji izlaz...

Medicinska podrška na državnim prvenstvima | Medicinari iz Čakovca u akciji

Zanimljiv prvi dan seniorskog prvenstva Hrvatske u Vrsaru. Kod muških...

Visoki sportski dužnosnici u službenom posjetu savezu i Finalu Kupa

Radio Sljeme: Glavna tajnica Suzana Šop u jutarnjem programu »S mjesta u eter« predstavila povijesni projekt SSGZ-a »Postani sportaš – Zabavi se sportom«