Egipćani su od prve minute dvoboja pokazali sve ono što se pričalo o toj reprezentaciji - čvrstinu u obrani, napadačku raznovrsnost, brzinu u otvaranju kontranapada. Uz sve to imali su i raspoloženog vratara Mohameda Alyja koji je u prvom poluvremenu skupio osam obrana, 'skinuvši' nekoliko zicera Filipu Glavašu i Marinu Jeliniću s krila te Marinu Šipiću s crte. Osim toga, u nekoliko je navrata isprovocirao i promašaje naših rukometaša u izglednim situacijama.Tako je Egipat nakon malo više od minute vodio 2-0, u četvrtoj minuti bio na 4-1, a u šestoj već i na 6-2. U početku ni najbolji hrvatski igrač u prva dva kola, vratar Dominik Kuzmanović nije bio posebno raspoložen. No, kad se obrana ustabilila i Kuzmanović je proradio. Tako su od 6. do 17. minute Egipćani postigli samo dva pogotka, a Hrvatska je pet puta tresla mrežu i došla na samo gol zaostatka (7-8).Na nesreću, egipatski rukometaši su od 10. do 23. minute serijom 3-0 ponovno došli do četiri pogotka prednosti (8-12) da bi u drugo poluvrijeme ušli s +3 (11-14).Početkom drugog poluvremena hrvatski rukometaši su uspjeli vrlo brzo ponovno uhvatiti priključak s Egipćanima, doći do gola zaostatka, ali to je u večeranjem dvoboju bila granica preko koje momčad Dagura Sigurdssona nije uspjela prijeći.U 39. minuti golom Marina Jelinića Hrvatska je opet došla na samo pogodak zaostatka (18-19), a onda je nastupilo sušno razdoblje, deset minuta bez prave, izrađene akcije. Tad je na površinu izašao hendikep koji je bio prevelik protiv reprezentacije kvalitete Egipta. Nedostatak vođe i organizatora igre kakvi su Domagoj Duvnjak i Luka Cindrić, koje tek pristigli Igor Karačić nije mogao nadomjestiti.Egipćani su to iskoristili i serijom 4-0 došli do pet golova razlike (23-18). Povratka više nije bilo. Egipćani su bez poteškoća održavali prednost do kraja dvoboja i potpuno zasluženo došli do pobjede koja im donosi start s maksimalna četiri boda u drugoj fazi natjecanja.Strijelce Hrvatske predvodio je Ivan Martinović sa šest pogodaka, a pet ih je postigao Filip Glavaš. Najbolji egipatski strijelac Yahia Omar je postigao šest golova. Igračem utakmice proglašen je egipatski vratar Mohamed Aly koji je skupio 14 obrana.Prvu utakmicu u drugom krugu hrvatski rukometaši će odigrati u srijedu od 18 sati, a sljedeće dvije će igrati u petak i nedjelju u terminu od 20.30 sati. Uz Egipat i Hrvatsku, u drugi krug se probila i Argentina koja je osvojila treće mjesto pobijedivši Bahrein s 26-25.U skupini G će u pondjeljak Slovenija i Island igrati za prvo mjesto i bodove koje će prenijeti u drugi krug. Pridružit će im se pobjednik u dvoboju reprezentacija Zelenortskih Otoka i Kube.Po dvije najbolje reprezentacije u svakoj od četiri skupine drugog kruga izborit će mjesto u četvrtfinalu pa će hrvatskim rukometašima za to biti potrebne sve tri pobjede.&nbsp;(h/hoo/vk)

Zagreb, 19. siječnja 2025. - U posljednjoj utakmici u skupini H na Svjetskom prvenstvu u Hrvatskoj, Danskoj i Norveškoj, hrvatska rukometna reprezentacija poražena je u ogledu s Egiptom s 24-28 (11-14), te će u drugi krug natjecanja s dva boda, dok će Egipćani prenijeti četiri boda.

Nakon poraza od Egipta (24-28), hrvatski rukometaši prolaze u 2. krug SP-a s dva prenesena boda

Glasalo je čak 233 novinara iz 48 različitih redakcija, a Matić i Maričić uvjerljivo su slavili u svojim kategorijama, a bili su najbolji i u nedavnom, prosinačkom izboru Hrvatskog olimpijskog odbora (HOO).Sjajna judašica je prošle godine suvereno osvojila naslov olimpijske pobjednice u kategoriji do 70 kg, a četiri mjeseca ranije okitila se i europskim zlatom na prvenstvu u Zagrebu. Splićanka je u izboru hrvatskih novinara slavila sa 195 glasova, dok je druga bila tenisačica Donna Vekić s 28 glasova. Treće mjesto podijelile su atletičarka Sandra Elkasević i Mirela Kardašević (ronjenje) s po tri glasa. - Počašćena sam s obzirom da sam nagradu osvojila skoro jednoglasno. Bila mi je to najbolja godina ikada, već sam više puta rekla da sam je sama birala ili pisala, ne znam bili je bolje napravila - kazala je Barbara. U muškoj konkurenciji Maričić je slavio sa 157 glasova, tenisač Mate Pavić je sakupio 52, a treći je bio boksač Gabrijel Veočić sa 15 glasova. - Volim se prisjetiti olimpijskog finala, zbog silnog stresa neki segenti finala su malo potisnuti, ali volim gledati snimku tog finala, a lijep je osjećaj kada vidim da sam osvojio medalju - kazao je sa smiješkom Maričić, vlasnik pariške olimpijske bronce, te srebra s EP-a. Nagradu za najbolju momčad godine po šesti put dobili su "zlatni" veslači Valent i Martin Sinković sa 126 glasova. Vaterpolska reprezentacija je sakupila 104 glasa, a nogometna reprezentacija dva.Kod sportašica nagradu za najbolju ekipu dobile su kuglačice Mlake sa 133 glasa, veslačice Josipa i Ivana Jurković su druge sa 50 glasova, a treće mjesto osvojile su odbojkašice Mladosti sa 25 glasova.Treneri godine su Nikola Bralić (veslanje) i Ivica Tucak (vaterpolo). 73. IZBOR SPORTAŠA GODINE (ukratko)Sportašica godine: Barbara Matić (judo)Sportaš godine: Miran Maričić (streljaštvo)Momčad godine: Martin i Valent Sinković (veslanje)Ekipa godine: Kuglački klub Mlaka iz RijekeTreneri godine: Nikola Bralić (veslanje) i Ivica Tucak (vaterpolo)

clanci-slike/SN-sportaš-2024.-godine.jpg

Zagreb, 19. siječnja 2025. - Judašica Barbara Matić i strijelac Miran Maričić najbolji su sportaši Hrvatske u tradicionalnom 73. izboru jedinog hrvatskog sportskog dnevnika "Sportske novosti".

Barbara Matić i Miran Maričić sportaši godine i u izboru sportskih novinara, Sinkovići momčadski nedodirljivi

U trodnevnom natjecanju u sportskoj dvorani na riječkom Zametu Golomboš je osvojila broncu u ženskoj open kategoriji u borbama, dok je Malčec osvojila broncu u katama. Golomboš je na startu bila slobodna, a u nastavku Grand Prixa pobijedila je Crnogorku Milenu Jovanović s 2-1, Ukrajinku Oleksandru Šolokovu s 9-5, da bi u polufinalu izgubila od Slovenke Marie Zale Žibret s 1-2. U dvoboju za broncu Golomboš je svladala kolegicu iz reprezentacije Jelenu Pehar s 4-0.U muškom finalu predstavnik BiH Hamza Turulja bio je bolji od Ukrajinca Oleksandra Kozyliana s 2-1, a brončani je Đorđe Tešanović iz Srbije.&nbsp;U pojedinačnim katama bronca je osvojila Sara Malčec. Svladala je Ildu Muzurović iz BiH 23.60 - 21.60, potom ostvarila pobjedu bez borbe, u polufinalu je izgubila od Slovakinje Nataše Gamove 24.60 - 23.50. U dvoboju za brončano odličje Malčec je bila uspješna protiv Mađarice Amire Fodor s 23.90 - 23.20. Gamova je pobijedila u ženskoj, a njezin sunarodnjak Roman Hrčka u muškoj konkurenciji.&nbsp; U ekipnim katama Italija je bila bolja od Hrvatske, no najviše medalja u svim dobnim kategorijama osvojila je Hrvatska, ispred Ukrajine i Italije. Na riječkom Grand Prixu sudjelovalo je oko 1.500 natjecatelja iz 26 država. (h/hoo/vk)

clanci-slike/Nikolina_Golomboš-bronca.jpg

Nikolina Golomboš prva zdesna (foto: HKS)

Rijeka, 19. siječnja 2025. - Hrvatske reprezentativke Nikolina Golomboš i Sara Malčec osvojile su brončane medalje na 33. Grand Prixu Croatia u karateu u Rijeci.

Nikolini Golomboš bronca u borbama, a Sari Malčec u katama na karataškom Grand Prixu u Rijeci

Karijera sportaša nakon sportske karijere danas je vrlo važno pitanje, a na primjeru Martine Fileš može se vidjeti u kojem sve smjeru ta karijera može otići i s kojim se problemima može susresti. Bivša hrvatska rekorderka u skoku s motkom je sa samo 28 godina u svoj životopis upisala nekoliko karijera. Točnije rečeno, počela ih je upisivati.Martina je završila studij biologije na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu i višu trenersku školu na Kineziološkom fakultetu u Zagrebu. S bratom Petrom, inače najboljim hrvatskim mačevaocem, otvorila je kafić u Dubravi, pokrenula je tvrtku za proizvodnju ekoloških proizvoda u poljoprivredi, a bila je i idejna začetnica Muzeja sportskih ZGoda. *Čini se, međutim, da je sve to stigla ostvariti zato što je prerano prekinula atletsku karijeru.- Ta se karijera, zapravo, ugasila uz fakultet. Tu sam prvi put osjetila da, zapravo, nikoga nije briga što si ti sportaš. Nisu mi dali da idem na pripreme kada sam bila na vrhuncu rezultata, nisu mi dali da dva tjedna odem negdje na pripreme i da treniram s malo jačim suparnicama, da na kraju krajeva i promijenim klimu jer svi ti moji rekordi nastali su još u Boćarskom domu. Dakle, nije bilo ni ove dvorane koju danas imamo. Na -5 stupnjeva i na betonskoj stazi nisam imala priliku pokazati najbolje što što sam mogla. I tu je negdje prekipjelo u meni, nitko me nije razumio i podržavao. Kako su mi se posložile neke poslovne prilike, rekla sam si da sve to više nema smisla, pojašnjava Martina Fileš.&nbsp;&nbsp;*Smisla je, priča Martina, imalo ipak puno toga što joj se događalo po okončanju sportske karijere. Primjerice, zašto biologija?- To me nekako najviše zanima. A kako nisam bila baš najbolja učenica i nisam imala velike mogućnosti birati fakultet na koji ću ići, prve tri godine sam završila fitofarmaciju na Agronomskom fakultetu. I onda shvatila da me to uopće ne zanima i otišla na drugu stranu, u ekologiju. Tu sam se potpuno pronašla i naučila sve što me zanima. Čak imam objavljen i znanstveni rad u tom području na temu mikrobiološke razgradnje je biorazgradivih vrećica. U tom smo radu uspjeli na neki način potvrditi tezu da mikroorganizmi koje možemo naći u prirodi razgrađuju te biorazgradive vrećice. Ne raspadnu se, dakle, one same od sebe nego ih ti mikroorganizmi razgrade. Do kojih elemenata, to ne znamo. Jesu li to toksični elementi ili voda i kisik, dušik, ugljični dioksid….&nbsp; *Izbor Kineziološkog fakulteta je, pak, nešto što ne treba posebno objašnjavati kada se bavite atletikom.- To je krenulo dok sam još trenirala. Htjela sam što više sama naučiti i onda sam u sklopu toga stekla i neke ambicije da jednog dana budem trenerica i voljela bih raditi taj posao. A kada će to biti? Kada me pozovu. Nažalost, sustav je takav - a to su poslovi u Sportskom savezu Grada Zagreba - da se radna mjesta ne otvaraju tako često. Dok se netko ne umirovi nemaš priliku dokazati se.&nbsp; *Vrlo zanimljiv je Martinin odgovor na pitanje o njezinoj tvrtki za proizvodnju ekoloških proizvoda u poljoprivredi i što ona zapravo proizvodi.- To je bio moj drugi poslovni pothvat. S talijanskom tvrtkom Silviagro sam surađivala na proizvodnji ekoloških proizvoda koji su me zaintrigirali na fakultetu. Ti proizvodi se zovu mikorize. Mikorize su, inače, simbiotski odnos između gljive, bakterije i biljke, gdje te gljive i bakterije poboljšavaju rast biljke, tako što žive u korijenu i hrane biljku nekim elementima koji su toj biljci nedostupni. I onda biljka bude puno veća, puno jača, puno otpornija na sušu ili bolesti pa su bolji i kvalitetniji plodovi te biljke. Tako smo uspjeli uspostaviti neku malu liniju proizvoda koji nisu još prepoznati na tržištu, iako mi se već četvrtu godinu zaredom vraćaju neki proizvođači i dosta OPG-ova, tako da mi je to potvrdilo djelotvornost te proizvodnje.&nbsp; *Ništa od dosad navedenoga nije izvor Martininih prihoda za život. To je…?- Donedavno je to bio kafić koji sam morala zatvoriti zbog visoke cijene najma. Taj kafić mi je bio svojevrsni core business, bez kojeg ne bi sve ovo funkcioniralo samo od sebe. Nisam nikad bila za nešto što svi imaju i što svi žele, nego sam uvijek htjela nešto novo što još nitko nema. A nešto novo se jako teško probija i treba vremena da se probije, pogotovo u Hrvatskoj, ali i svuda na svijetu. *Muzej sportskih ZGoda je također bio nešto novo, naročito u Zagrebu i Hrvatskoj.- Muzej je, nažalost, zatvoren zbog ugovora o zakupu poslovnog prostora koji je bio preskup za naš pothvat, pa nas je to malo je iscijedilo. Ideja je bila da djeca mogu doći i isprobati neke sportove koji im nisu bili dostupni, kao gimnastika, hokej, skijanje, veslanje…, i da tu pronađu svoj sport. Također smo tamo izložili i neke sportske antikvitete te prikazali najbolje od zagrebačkog sporta. Nadali smo se da će to zaživjeti i da će se proširiti i po drugim gradovima u obliku neke franšize. Međutim, nismo do toga došli, što ne znači da nećemo. Možda se nekad otvore neke nove mogućnosti, možda ta ideja bude prepoznata od nekih institucija koje bi to podržale, da se sport predstavi javnosti, da djeca imaju mogućnosti vidjeti nešto novo, isprobati nešto novo, ali i da turisti vide sve što mi imamo i nudimo. *Do izložaka za muzej su Martina i prijatelji dolazili na razne načine.- Projekt sam pokrenula s našim najboljim gimnastičarom Tinom Srbićem i prijateljicom Robertom Grobenski. Tin nam je tu bio posrednik između sportaša i muzeja jer nam se u početku sportaši nisu odazivali i davali svoju sportsku opremu koju smo ih tražili jer nisu ni znali tko smo mi. Tin je tu puno pomogao. A sve antikvitete, čak i neke dosta vrijedne stvari, pronašli smo na sajmu na Hreliću, na Njuškalu i na web stranicama koje imaju aukcije sportskih rekvizita. Našli smo, tako, i jedan pehar Dragutina Šurbeka, medalje s Hanžekovićeva memorijala, stare skije, stare klizaljke, gondolu stare zagrebačke žičare, stari drveni osmerac, stare rekete i loptice, staru baseball palicu, stari floret… Imali smo čak zahvalnice sponzorima s Univerzijade u Zagrebu i još dosta toga s Univerzijade. Naravno da djeci to nije bilo tako zanimljivo, ali im je zato interaktivni dio muzeja bio jako zanimljiv. Muzej, međutim, još uvijek postoji u mobilnom izdanju, predstavljamo ga po vrtićima i školama. Škole i vrtići, tako, više ne dolaze k nama, nego mi k njima. *Kada bi ju sportašice i sportaši koji razmišljaju o karijeri nakon karijere upitali za savjet rekla bi im… što?- Neko moje iskustvo bi reklo da koja god im se poslovna prilika pruži, da je uzmu, čak i tijekom karijere. U mojem slučaju je to završilo tako da sam prekinula sportsku karijeru u korist poslovne karijere. No, ja nisam bila profesionalna sportašica, nisam živjela od sporta i ja sam se morala tome posvetiti da bi to uspjelo. Profesionalni sportaši bi, vjerojatno, to mogli odraditi tako da plaćaju nekog asistenta koji bi im odrađivao poslove. Mislim da čim sportaši nanjuše dobru priliku, bilo to za vrijeme ili nakon sportske karijere, trebali bi se potpuno posvetiti tome.&nbsp;&nbsp;*Imali smo do sada puno uspjeha u atletici, upravo u tehničkim disciplinama. Što nam nedostaje da bismo ih imali i u skoku s motkom, što je svojevrsna kombinacija atletike i gimnastike?- Mislim da stvarno imamo dovoljno kvalitetnih atletičarki. I atletičara, naravno, ali sada govorim o curama. Imamo u skoku s motkom uistinu kvalitetnih djevojaka, imamo i Eliju Valentić koja je sa 4.26 nadmašila moje rekorde. Ona je sporija od mene, ali ima bolju tehniku. Tako da nema tog nekog ključnog elementa koji je bitan, nego je bitno sve imati jednako dobro i usklađeno. Elija je trenirala u Njemačkoj, gdje je radila na pola radnog vremena. Da je imala potporu sponzora, saveza ili kluba, pa da ne mora raditi nego se potpuno posvetiti atletici, imala bi možda i puno bolji rezultat.&nbsp; *Zanimljivo, statusom atletike u našem društvu i medijima bivša rekorderka u skoku s motkom (4.05) nije nezadovoljna...- U zadnjih godinu i pol, dvije se taj status dosta poboljšao, naročito zato to se dosta pozornosti pridaje mladim atletičarima, što do sada nisam primijetila. Tu je u glavnoj ulozi Jana Koščak koja ima rezultate koje svi mediji naprosto moraju popratiti, ne samo naši. Da su tako bili praćeni juniorski rezultati Sare Kolak, vjerojatno bi smo njezino olimpijsko zlato u Riju smatrali malo manjim čudom. Naravno da to je čudo, da je to vrhunski rezultat, ali svi njezini juniorski rezultati su vodili prema tome. Kad uspoređujem vrijeme kada sam ja bila juniorka s ovim današnjim, danas juniori i juniorke imaju puno bolji status. Vidim da ih čak prate i neki sponzori, da dobivaju dovoljno sportske opreme, što oni i zaslužuju i tako to mora biti - zaključila je Martina Fileš.

Muzej još uvijek postoji u mobilnom izdanju, predstavljamo ga po vrtićima i školama. Škole i vrtići, tako, više ne dolaze k nama, nego mi k njima, kaže bivša hrvatska rekorderka u skoku s motkom

Martina Fileš: Muzej sportskih Zgoda morali smo zatvoriti zbog visoke cijene najma prostora

Čudni su životni putovi pa je tako jedna pobjeda na svjetski poznatom studentskom natjecanju odvela Sonju Jelaču u svijet golfa. Dugogodišnja članica Izvršnog odbora i glavna tajnica Golf saveza Hrvatske bila je studentica zagrebačkog Ekonomskog fakulteta kad je došla „na radar“ zaljubljenika i golf entuzijasta koji su kretali u ozbiljniju organizaciju tog sporta u Hrvatskoj.&nbsp;&nbsp; - O našoj studentskoj pobjedi pisale su novine, a ljudi koji su vodili brigu o golfu željeli su zaposliti nekoga u Golf&amp;Country klubu Zagreb pa su došli na ideju da zaposle mene. Tražili su lokaciju za golf u Hrvatskoj, a do tada su igrali samo u Mokricama. Dobili su je iza neizgrađene bolnice u Blatu, gdje se danas, s novim vlasnikom etablirao Riverside Zagreb, priča nam Sonja Jelača koja je gotovo tri desetljeća kasnije i dalje čvrsto povezana s golfom. Čak je i njezin diplomski rad bio na temu „Strategija marketinga za golf igralište“, a danas je iza nje više od 20 godina iskustva rada na poziciji voditeljice golf igrališta, prvo u Zagrebu, a onda i u Savudriji.&nbsp; *No, počeci golfa u samostalnoj Hrvatskoj bili su skromni.&nbsp;&nbsp;- Tada kad sam ja počela, 1998. godine, u Hrvatskoj je bilo 40 golfera. I nije bilo golf igrališta. Tako smo počeli sa stvaranjem igrača, kroz škole, ali i dan danas smo zapravo na početku. Danas imamo registriranih oko 1000 i nešto golfera, a od toga je 100, 120 žena, istaknula je Jelača.&nbsp;&nbsp; *U Europi su brojke ponešto drugačije...- Najrazvijenije zemlje imaju udio od 35 posto žena u golfu. Najbolji omjer ima Austrija, dugo ga je imala Finska, tu su Island, Švedska. Sve analize pokazuju da relativno mali broj žena igra i trenira golf, a broj aktivnih igračica značajno zaostaje za brojem muških golfera. Da bi se to promijenilo, Golf savez Hrvatske potiče razvoj ženskog golfa kroz niz ciljanih aktivnosti kao što su Dan ženskog golfa, škola golfa za žene, Ladies day i slično. Dodatno, Savez je uz potporu Hrvatskog olimpijskog odbora angažirao Martinu Čanaki kao trenericu za razvoj sporta, pa se i ona kroz svoj program rada posvetila i razvoju ženskog golfa.&nbsp;&nbsp; *Golf tereni se u Hrvatskoj mogu izbrojati na prste jedne ruke.&nbsp;- I lakše od toga. Imamo Zagreb, 2009. je otvoreno natjecateljsko igralište, zatim tu je Adriatic golf igralište u Savudriji te povijesno golf igralište na Brijunima, u parku prirode. To nije klasično golf igralište, više neki safari golf jer loptica može pasti i na kamen… Ta tri igrališta su klasična, s 18 rupa. U Svetom Martinu na Muri u resortu je napravljeno igralište s devet rupa, s umjetnim 'greenovima', u Stobreču je teren sa šest rupa, u Zaprešiću ima tri kratke rupe, više je kao vježbalište. I - to je to.&nbsp; *Zanimalo nas je zato koliko košta izgradnja jednog igrališta.&nbsp;- To je vrlo relativno pitanje, jer svako golf igralište je unikatno. Nije kao bazen, košarkaško ili nogometno igralište, svaka lokacija je posebna. Mislim da se golf igralište, bez kuće, može izgraditi za dva do četiri milijuna eura. Najskuplji je sustav navodnjavanja, treba povući cijevi, stvoriti irigacijsko jezero, gdje će se skupljati voda za zalijevanje…&nbsp;A onda sve ovisi o apetitima, možete angažirati najpoznatije arhitekte, dizajnere, koji će vam naplatiti kreiranje samo jednog polja. Morate znati koliko zvjezdica želite imati, kakvi su troškovi održavanja igrališta, a oni variraju, od&nbsp;200, 300 tisuća do pola milijuna eura. Što se tiče održavanja, postoji knjiga 'Što pametni golf menadžer mora znati'.&nbsp; *Tko si to može priuštiti u Hrvatskoj?&nbsp;- Ako gledam iz perspektive razvoja golfa kao sporta, htjela bih da postoji javni sektor koji će prepoznati golf kao sport. Golf je jedan od najstarijih i najrasprostranjenijih sportova na svijetu. Ima puno benefita i ta infrastruktura bi trebala postojati i u gradovima.&nbsp;&nbsp; *Golf nudi savršen spoj sporta i turizma.&nbsp;- Ako je Hrvatska stavila sport i turizam u isto ministarstvo, spojila ih, nema boljeg primjera od golfa za taj spoj. Klimatski, Istra je odlična, ljeta su vruća, ali možda ne tako kao u Dalmaciji, a zime su ovdje blage. Osim što radim u sportu, vodila sam zagrebačko i savudrijsko golf igralište. Svjedok sam da smo u Savudriji znali imati najviše rundi u travnju i listopadu. Ljeti smo destinacija za kupanje i sunčanje, a golf produljuje sezonu. Bez infrastrukture i učitelja nema sporta. Kroz golf se može napraviti lijepa sinergija razvoja sporta i razvoja turističke ponude.&nbsp; *Imamo predodžbu da je golf skup sport za ekskluzivne, privatne klubove.&nbsp;&nbsp;- Najčešće se događa da su golf igrališta u svijetu, pola javno vlasništvo, državno, gradsko, a pola klupsko. Manji je dio privatnih golf igrališta. Ono što sam primijetila, radeći i u Europskom golf savezu, je to da je slabiji razvoj golfa što idemo južnije i istočnije, a temelji se više na privatnom kapitalu. Razvijene zemlje imaju najviše javnog vlasništva, gdje su klubovi vlasnici golf terena. Turistički resorti su tu samo 'šlag na tortu'. Ja iz Saveza ne mogu određivati koliko će tko naplaćivati igranje golfa. U klubovima se svodi na to da ljudi uplate godišnju kartu koja košta 2000 eura, ali oni to onda stvarno koriste. Najskuplje je kad dođete na golf igralište i želite odigrati jednu partiju, to košta 100 eura.&nbsp;&nbsp; *U Hrvatskoj nema profesionalnih igrača golfa?&nbsp;- Ima ih, ali oni u odnosu na najbolje svjetske igrače teško mogu ostvariti neki značajnijih uspjeh. Profesionalni su jer su postali treneri. Golf je inače najrazvijeniji kao amaterski sport, igra se rekreativno, ne za novac. Europski golf savez je zadužen za amatere, a golfer ako odluči da ne želi igrati kao amater, ne može više sudjelovati na takvim turnirima, ali može na profesionalnim gdje može primiti novac za svoju vještinu.&nbsp; *Golf je olimpijski sport, kad bismo nekog igrača iz Hrvatske mogli vidjeti na Olimpijskim igrama?&nbsp;- Volimo se hvaliti time da je golf olimpijski sport, ali priroda sporta je takva da je teško imati puno kategorija, kao u drugim sportovima. Na Olimpijskim igrama nastupi ukupno 60 najboljih muškaraca i žena svijeta. Mi vjerujemo da smo sportska nacija, ali put do Igara je dosta dug za golfere. Da bi se došlo do tih 60, kompliciran je sustav. Šaljemo igrače na turnire, za svjetska prvenstva gleda se WAGR (World Amateur Golf Ranking), a za Igre je WGR (World Golf Ranking), znači opet drugi turniri.&nbsp; *Ipak, po tom pitanju dogodilo se nešto lijepo u našem susjedstvu.&nbsp;&nbsp;- Slovenka Pia Babnik, 20-godišnja golferica iz Slovenije, sudjelovala je na Olimpijskim igrama u Parizu ovog ljeta. Dakle, približavamo se…, našalila se Sonja Jelača.&nbsp;&nbsp; *No, uspjeh Slovenaca i ne čudi toliko jer imaju puno bolje uvjete za golf nego mi u Hrvatskoj.&nbsp;&nbsp;- Slovenci imaju 14 terena i oko 6000 registriranih golfera. Mi imamo tri terena i 1000 igrača. Tu je BiH s druge strane, s tri igrališta po devet rupa i 187 golfera.&nbsp; *Što točno znači da golf kod nas ima više neprijatelja nego igrača, koji su glavni prijepori?&nbsp;- Iz neznanja, čak i neprovjerenih informacija, pričalo se o golfu kao velikom konzumentu vode za navodnjavanje. U to vrijeme sam i vodila golf igralište na koje se to odnosilo pa sam znala da je oko toga izrečena laž. No, mi nismo nikad izlazili van i konfrontirali se. Govori se o ogromnoj količini pesticida, herbicida… Vi na to ne trošite puno novaca jer nemate. Kad održavate igralište, održavate prirodu. Ljudi su iz neznanja i predrasuda govorili su protiv sporta koji je zelena oaza, gdje se veliki stručnjaci bave oplemenjivanjem zelenih oaza, gdje se vraćaju ptice koje nisu živjele prije na tom mjestu. Žive labudovi, guske, patke… Ljudi koji igraju golf vole prirodu pa dodatno brinu o tome. Jedina mana golfa je ta što umjesto divlje prirode raste trava. Bolje je napraviti golf igralište koje će obogatiti neko područje nego, primjerice, tvornicu.&nbsp; *Imate ima važnu ulogu u Europskom golf savezu.&nbsp;&nbsp;- Savez vode tri odbora, a ja sam u Handicap and Course rating. Radi se izmjera igrališta, njihove težine,&nbsp;postoji formula kojom se izjednačavaju. Hendikep se može preračunati u Course Handicap, sustav je kompliciran.&nbsp; *Ako se netko želi početi baviti golfom u Hrvatskoj, što mora učiniti?&nbsp;- U Zagrebu je golf igralište napravilo svoju Akademiju, zapravo to je organizirana škola, gdje se može individualno ili u grupi započeti s golfom. Često smo znali raditi programe, kroz 12 sati polaznik dobije osnove tehnike za duge i kratke igre, igru iz pijeska i slično. Ide igrati na devet rupa, paralelno se uče pravila. Početni hendikep je 54, što znači 54 udaraca više od zadanih 72. Dakle, 72 plus 54.&nbsp; *Opet se vraćamo na uvjete za igranje golfa...&nbsp;&nbsp;- Da bi se počelo sa golfom, treba ići tamo gdje postoji infrastruktura. Zagreb ima odličnu infrastrukturu, imamo i Savudriju, imamo trenera i izbornika koji je u Savudriji Deana Dužaića, a njegova desna ruka, zadužena za razvoj sporta je Martina Čanaki koja radi u Zagrebu. Sve ostalo je instruktorima. U našem strateškom planu je obrazovni program za instruktora golfa na Kineziološkom fakultetu. Priznaje se i kao obrazovni program u inozemstvu. Zahtjevan je projekt, ne može se prijaviti bilo tko, moraš biti odličan golfer da bi išao za instruktora golfa.&nbsp; *Golf u svijetu igra oko 66 milijuna ljudi. Ovaj 600 godina star sport, nastao u Škotskoj, sve je popularniji.&nbsp;&nbsp;- Prednost golfa je to što se može igrati cijeli život. U drugim sportovima morate naći sparing partnere svoje ili slične razine. U golfu to nije tako, individualan je sport, igraš protiv sebe i igrališta, u društvu. Naravno, postoji i ekipni formati. Golf se najviše igra kao rekreativni sport. Hodaš u prirodi, baviš se umjerenom tjelesnom aktivnošću, što je dobro za zdravlje. Hendikep sustav je dobar, time se bave stručnjaci da sustav bude super fer.&nbsp;Zato možete igrati i s nekim boljim igračem, a rezultati će biti preračunati na našu vještinu.&nbsp; *U golfu je najskuplje osigurati zemljište, tu bi dobro došla pomoć gradova.&nbsp;- Htjela sam pridobiti gradonačelnike, zato jer razvoj golfa ovisi o zemljištu.&nbsp;Jako je skupo iznajmiti državno zemljište za golf. Čim je golf u pitanju, cijene skaču jer svi misle da se radi o pijanim milijunašima, što nije istina jer vlasnik golf igrališta ne zarađuje baš puno. On zapravo više pomaže svima ostalima sa svojom ponudom… Kad bi gradovi bili investitori na svom zemljištu, oni bi obogaćivanjem parkova napravili dobro za svoje stanovnike, dobili bi zdravo stanovništvo koje se rekreira i druži - zaključila je Sonja Jelača.&nbsp; &nbsp;&nbsp;

Ako je Hrvatska stavila sport i turizam u isto ministarstvo, spojila ih, nema boljeg primjera od golfa za taj spoj, kaže glavna tajnica Golf saveza Hrvatske&nbsp;

Sonja Jelača: Golf je najrazvijeniji kao amaterski sport, igra se rekreativno, ne za novac 

Na izložbi, postavljenoj u suradnji sa Športskom zajednicom Osječko-baranjske županije i Fotoklubom Osijek, može se vidjeti 59 najboljih fotografija različitih autora i autorica iz Hrvatske, Slovenije te Bosne i Hercegovine, koje predstavljaju vrhunac kreativnosti, sportskog duha i umjetnosti s ciljem promoviranja sportske izvrsnosti i ljepote trenucima koji mijenjaju povijest. - Ovo mi je prva osvojena nagrada u sportskoj fotografiji, kojom se bavim posljednje dvije godine. Sretan sam zbog pobjede na natječaju, to mi je poticaj da se i dalje nastavim baviti ovime. Većinom fotografiram nogomet, a, evo, lagano se prebacujem i na druge sportove. Sretan sam i zato što je ova izložba prvi put postavljena izvan grada Rijeke, upravo u Osijeku, zahvaljujući Športskoj zajednici Osječko-baranjske županije i Fotoklubu Osijek. Zahvalio bih organizatorima, partnerima i stručnom povjerenstvu te želim čestitati nagrađenim i pohvaljenim autorima, ali i svima ostalima koji su sudjelovali, kao i svima koji su došli na otvorenje ove prekrasne izložbe - kazao je Ilija Stanušić, koji se fotografijom bavi od 2015. godine. Drugo mjesto osvojila je fotografija "European Judo Championship Zagreb" Tomislava Franića iz Zagreba, snimljena na džudo-borilištu u trenutku kada plavi borac vrlo uspješnim potezom dovodi bijeloga borca u nemoguću situaciju, da stoji na glavi. Treće mjesto pripalo je fotografiji "Matko" autora Dinka Neskusila, pri čijem je nastanku ovaj Karlovčanin odabrao dobru poziciju i trenutak fotografiranja te gdje naglašena perspektiva snažnih konopa koji omeđuju ring nagovještava dinamiku i borbenost boksača.Za svoje fotografije pohvaljeni su Damjan Jelenović, Igor Kupljenik, Jurica Cvitanić, Lidija Novković, Marko Matešić i Stipe Jović. Hrvatska olimpijska akademija veliku pozornost daje promociji fair playa u sportu, a sretna dobitnica ove nagrade je Ivana Maras za fotografiju "Nemoj biti tužna". Najbolja mlada autorica 2024. je Petra Samoščanec s fotografijom "Hook", a uvedena je i nova kategorija za najbolju fotografiju snimljenu na području Primorsko-goranske županije pod nazivom "Sport va litrate", gdje je nagrada pripala Roberti Cetini za fotografiju "Sinkronizacija elemenata".- Ovu izložbu dajemo građanima na uvid i prosudbu. Ugošćujući ju, želimo pokazati ljepotu sportske fotografije. Teško je zamisliti bolju promociju sporta od interakcije svih elemenata - kroz ljepotu samog događaja, čudesnog plesa sportaša te odnosa objektiva i oka promatrača, koji onda čine dobru fotografiju, dojmljivu i pamtljivu. Prenijeti fotografiju svima izazivajući emocije najbolji je dokaz da je fotografija uspješna i da je postala trajni zapis toga odlučujućeg trenutka - rekla je predsjednica Fotokluba Osijek Silvana Faller.Nakon njezina obraćanja, izložbu “Odlučujući trenutak 2024.” službeno je otvorio glavni tajnik Športske zajednice Osječko-baranjske županije Dubravko Ižaković.&nbsp;(gs/hoo)

clanci-slike/Stanušić--izložba-OS.webp

Glavni laureat Ilija Stanušić (foto: Glas Slavonije)

Osijek, 16. siječnja 2025. - Osječka Stara pekara ugostila je 16. međunarodnu izložbu sportske fotografije "Odlučujući trenutak 2024." u organizaciji Zajednice sportova Primorsko-goranske županije i Hrvatske olimpijske akademije.

Osječani ugostili međunarodnu izložbu sportske fotografije "Odlučujući trenutak 2024."

Leksikon, objavljen u u autorskoj nakladi, vrlo je inkluzivan, prvi takve vrste u Europi, u kojem se nalaze sportaši i sportašice (njih 868), olimpijci i neolimpijci u 73 sportske grane. Autor je obuhvatio razdoblje od 1880. do 1. rujna 2024. godine. Kao jedan od kriterija po kojima se autor vodio su mjerila o vrednovanju i kategorizaciji sportaša Međunarodnog olimpijskog odbora i Hrvatskog olimpijskog odbora.- Rad na leksikonu, koji je s prvim izdanjem počeo 2012. godine, bio je vrlo zahtjevan, mnoge podatke nije bilo lako naći. Kontaktirao sam i Beč i Beograd jer su samo oni imali neke ključne podatke o pojedinim sportašima. Zadovoljan sam odjekom među sportašima i sportskom strukom, savezima i klubovima jer su se svi rado odazvali suradnji. Rezultat te suradnje je i ovo vrijedno djelo za sportsku publicistiku u našoj zemlji - kazao je na predstavljanju&nbsp;autor Leksikona, sportski publicist i novinar Damir Škarpa. Leksikon sadrži pregršt zanimljivih podataka o poznatim i manje poznatim hrvatskim sportašima. Od Siščanina Aleksandra Witeka vrijednog šahista (iz 1880-ih) do recentne prvakinje, Osječanke Donne Vekić, teniske heroine i aktualne olimpijske doprvakinje.Knjigu su predstavili i rukometašica Vlatka Hanžir (Šamarinec), nekad sjajna hrvatska rukometašica na pijesku koja je bila u ekipi ovog sporta na demonstraciji u Lausanni 2015. godine. Istaknula je važnost bavljenja sportom, pogotovo mladima, pridodala neka iskustva iz svog sporta te benefite koje donosi pojedincima. Smatra da je ovaj leksikon vrlo značajan, ne samo da se ne zaborave naši sportaši, nego i da se pokaže koliki je njihov doprinos društvu u cjelini.Profesor s Kineziološkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu Zrinko Čustonja napomenuo je da u Hrvatskoj u posljednje vrijeme ima više izdavačkih pothvata u sportskoj publicistici, ali rijetko koji doživi 2. izdanje, te zato ovaj leksikon dobiva na značenju.&nbsp; Događaj su nazočnošću uveličali i legendarni sportski dužnosnik Zorislav Srebrić, proslavljena rukometašica Renata Pavlačić, višestruka državna prvakinja u taekwondou Ljiljana Kuhta Jeličić..., a moderator je bio istaknuti sportski novinar Andrija Kačić Karlin. (hoo/vk)

clanci-slike/Skarpa-promo-Leksikon_1.jpeg

Zagreb, 16. siječnja 2025. - U velikoj dvorani Novinarskog doma u Zagrebu&nbsp;održana je promocija drugog dopunjenog i proširenog izdanja "Leksikona najznačajnijih hrvatskih sportaša", autora i urednika Damira Škarpe.

U Novinarskom domu u Zagrebu predstavljeno 2. dopunjeno izdanje "Leksikona najznačajnijih hrvatskih sportaša" autora Damira Škarpe

Izabranici Dagura Sigurdssona otvorili su turnir s uvjerljivih 36-22 (17-9). Islandski stručnjak za prvu utakmicu na prvenstvu odlučio je izostaviti pivota Verona Načinovića i desnog vanjskog Luku Lovru Klarica. Sigurdsson će uoči svake utakmice morati izostaviti dvojicu reprezentativaca jer u zapisniku ima mjesta za 16 igrača.Zanimljivo i suparničku ekipu vodi Islanđanin. Od 2018. na bahreinskoj klupi je Aron Kristjansson.Bahrein se dobro držao tek u prvih šest minuta, do rezultata 2-2. Deset minuta kasnije već je bilo +6 (9-3). U 19. minuti hrvatski rukometaši su poveli sa sedam razlike (10-3), a na kraju prvog dijela bilo je velikih +8 (17-9).U nastavak utakmice Hrvatska je ušla serijom 4-0 za velikih 21-9. Bahrein je prvi gol u nastavku zabio tek nakon osam minuta. Hrvatska prednost je rasla iz minute u minutu, u 43. minuti bilo je 15 razlike (25-10), a do kraja utakmice bilo je upitno tek s koliko će razlike Hrvatska slaviti.Hrvatsku su do pobjede predvodili Mario Šoštarić s osam pogodaka, Filip Glavaš s pet, a po četiri su zabili Mateo Maraš, Tin Lučin i Marin Jelinić. Dominik Kuzmanović imao je 12 obrana. Na suprotnoj strani najefikasniji je bio Ali Eid sa šest golova.U prvom ogledu naše skupine Egipat je pobijedio Argentinu sa 39-25 (21-11). Afrički prvak nije imao problema protiv jedne od najboljih južnoameričkih reprezentacija.U drugom kolu 17. siječnja, Egipat očekuje Bahrein, dok će Hrvatska odmjeriti snage protiv Argentine.Posljednje kolo igra se u nedjelju, a sastaju se Argentina i Bahrein, te Hrvatska i Egipat, a prve tri reprezentacije iz naše skupine igrat će u 2. krugu protiv triju najboljih iz skupine G u kojoj igraju Slovenija, Island, Kuba i Zelenortski Otoci. (h/hoo/vk)

Zagreb, 15. siječnja 2025. - Hrvatska muška rukometna reprezentacija rutinskom je pobjedom nad Bahreinom otvorila Svjetsko prvenstvo koje zajedno organiziraju naša zemlja, Norveška i Danska.

Hrvatski rukometaši uvjerljivom pobjedom nad Bahreinom otvorili domaćinski SP

Tog dana Hrvatsku je priznalo svih 12 članica tadašnje Europske zajednice, kao i Austrija, Bugarska, Kanada, Mađarska, Malta, Norveška, Poljska i Švicarska. Prethodno su to učinili Vatikan, Slovenija, Ukrajina, Litva, Latvija, Estonija i San Marino. Podsjetimo, prva država koja je to učinila još u prosincu 1991. godine bio je Island.Do kraja siječnja 1992. Hrvatsku su priznale ukupno 44 države, a taj je broj u idućim mjesecima dodatno rastao. U travnju je stigla i potvrda priznanja Sjedinjenih Američkih Država, a status Republike Hrvatske kao suverene i samostalne države zaokružen je 1992. godine primitkom u članstvo brojnih međunarodnih udruga, uključujući i onu najveću - Ujedinjene narode (UN). Nadnevak 15. siječnja višestruko je važan za Republiku Hrvatsku jer tog je datuma 1998. godine, uz posredovanje mirovnih snaga UN-a, dovršena i mirna reintegracija hrvatskog Podunavlja u međunarodno priznate granice Lijepe Naše. Na taj način ostvarena je višestoljetna težnja hrvatskog naroda za uspostavom vlastite države, a najveću žrtvu za to postignuće podnijeli su hrvatski branitelji. Valorizirajući zasluge dionika sportskog sustava u Domovinskom ratu, Hrvatski olimpijski odbor (HOO) je, u suradnji s Ministarstvom hrvatskih branitelja, inicirao dodjelu "Godišnjeg priznanja sportskim klubovima, sportašima i sportskim djelatnicima za doprinos u obrani Republike Hrvatske". Prva skupina zaslužnika primit će priznanje na svečanosti 22. siječnja u Zagrebu. (hoo/vk)

Zagreb,15. siječnja 2025. - Na današnji dan ratne 1992. godine Republika Hrvatska je postala međunarodno priznata država, a dva dana kasnije Međunarodni olimpijski odbor (MOO) privremeno je priznao Hrvatski olimpijski odbor, otvorivši vrata našim sportašima za nastupe na olimpijskim igrama pod vlastitom trobojnicom.

Prije 33 godine Hrvatska je postala međunarodno priznata država, a dva dana kasnije priznat je i HOO

Rođen je 10. prosinca 1957. godine u Varaždinu. U aktivnoj sportskoj karijeri bio je višestruki reprezentativac i prvak bivše države u streljaštvu (trap) te reprezentativac Hrvatske. Kao dugogodišnj izbornik hrvatske reprezentacije i jedan od najvećih domaćih autoriteta u disciplini trap ostavio je dubok trag u streljačkom sportu, a najveće priznanje za rad stiglo mu je 2012. godine, kada je njegov učenik Giovanni Cernogoraz osvojio zlatno odličje u trapu na Olimpijskim igrama u Londonu.Stjepan Vučković počeo je trenirati Giovannija Cernogorza 1998. godine, a osim zlatne olimpijske medalje iz Londona, ostvarili su zajedničkom suradnjom brojne uspjehe, među kojima treba istaknuti i zlatnu medalju na Svjetskom kupu u Pekingu 2011. godine te zlatnu medalju na Europskom prvenstvu 2012. godine.Te 2012. godine proglašen je trenerom godine prema odabiru HOO-a, postao je dobitnik državnog odlikovanja - Reda hrvatskog pletera, kojim ga je odlikovao predsjednik Republike Hrvatske Ivo Josipović, a dobio je i Državnu nagradu sporta "Franjo Bučar" te Medalju grada Varaždina.Od 2013. do 2015. godine nastavio je suradnju s Hrvatskim streljačkim savezom kao vrhunski trener u programu HOO-a, a 2016. godine, zbog narušena zdravlja, prestao je s aktivnim trenerskim poslom.Nažalost, Vučković je bio i jedan od onih trenera koji nisu ostvarili pravo na trajnu naknadu za trenersku izvrsnost jer nije bio u mogućnosti otići na Igre 2012. u Londonu, kada je Cernogoraz osvojio legendarnu zlatnu olimpijsku medalju.Posljednji ispraćaj zaslužnika hrvatskog streljaštva bit će u srijedu (15. siječnja 2025.) u 13.15 na Gradskom groblju u Varaždinu. Hrvatski olimpijski odbor (HOO) izražava najdublju sućut obitelji, rodbini i prijateljima preminulog trenerskog velikana Stjepana Vučkovića!

Varaždin, 11. siječnja 2025. - Nakon teške bolesti, subotu je u 68. godini života preminuo Stjepan Vučković, nekoć vrhunski trener hrvatskog streljaštva.

U 68. godini napustio nas je Stjepan Vučković, "kovač" olimpijskog zlata strijelca Giovannija Cernogorza iz Londona 2012. godine

Bio je to četvrti plasman Kolege ove sezone među deset najboljih u slalomu, ali i nastavak sve boljih rezultata. Nedavno je u Alta Badiji bio peti, a sada je ostvario najbolji rezultat karijere.Nakon prve vožnje Kolega je bio treći, a na tom je mjestu i ostao premda mu je prijetio pad na četvrto mjesto. Norvežanin McGrath, uvjerljivo najbolji u prvom "laufu", odlično je i suvereno vozio i u drugoj vožnji, ali je na sredini staze napravio pogrešku i ispao.Odličan je u drugoj vožnji bio Bugarin Albert Popov koji je skočio s osmog na zaključno prvo mjesto, dok je drugi bio Švicarac Loic Meillard, koji je za Popovim zaostao 44 stotinke. Kolega je imao tek dvije stotinke slabije vrijeme od Meillarda. Filip Zubčić je vrlo dobro odradio prvu vožnju u kojoj je bio deseti, ali je u drugoj vožnji pogriješio u startnom dijelu, proklizao, ispao iz utrke i time ostao bez plasmana.U drugom "laufu" Kolegi i Zubčiću nije se priključio Istok Rodeš koji je bio na najnesretnijoj poziciji u prvoj vožnji, 31. Nedostajalo mu je samo sedam stotinki.U Svjetskom kupu je ove srijede debitirao 22-godišnji Tvrtko Ljutić, stariji brat sjajne Zrinke Ljutić, trenutačno najbolje skijašice Svjetskog kupa. Ljutić je sa startnim brojem 71 na kraju prve vožnje bio posljednji, 50. Imao je pet sekundi i sedam stotinki slabije vrijeme od najbržeg Norvežanina McGratha, ali Ljutićev debi ima puno veći odjek i značaj od samog rezultatskog učinka. Rezultatom karijere Kolega je skočio na 5. mjesto slalomskog redoslijeda sa 189 bodova. Ispred njega su Meillard s 325, Kristoffersen s 315, Noel s 240 i McGrath s 222 boda. U ukupnom redoslijedu Svjetskog kupa vodi i dalje Marco Odermatt sa 630 bodova. Iza njega su Norvežanin Henrik Kristoffersen s 514 i Meillard s 394 boda. Kolega je trenutačno i najbolji hrvatski skijaš u Svjetskom kupu te na 15. mjestu ima 189 bodova. Filip Zubčić je 19. i skupio je 161 bod. Hrvatski olimpijski odbor (HOO) čestita Samuelu Kolegi na ostvarenom rezultatu karijere, trećem mjestu u slalomskoj utrci Svjetskog kupa u kultnoj Madonni di Campiglio!

Madonna di Campiglio, 8. siječnja 2025. - Osvojivši treće mjesto na noćnom slalomu Svjetskog kupa u talijanskoj Madonni di Campiglio, hrvatski skijaš Samuel Kolega prvi put u karijeri popeo se na pobjedničko postolje.

Nakon poraza od Egipta (24-28), hrvatski rukometaši prolaze u 2. krug SP-a s dva prenesena boda

Barbara Matić i Miran Maričić sportaši godine i u izboru sportskih novinara, Sinkovići momčadski nedodirljivi

Nikolini Golomboš bronca u borbama, a Sari Malčec u katama na karataškom Grand Prixu u Rijeci

Osječani ugostili međunarodnu izložbu sportske fotografije "Odlučujući trenutak 2024."

U Novinarskom domu u Zagrebu predstavljeno 2. dopunjeno izdanje "Leksikona najznačajnijih hrvatskih sportaša" autora Damira Škarpe

Hrvatski rukometaši uvjerljivom pobjedom nad Bahreinom otvorili domaćinski SP

Prije 33 godine Hrvatska je postala međunarodno priznata država, a dva dana kasnije priznat je i HOO

U 68. godini napustio nas je Stjepan Vučković, "kovač" olimpijskog zlata strijelca Giovannija Cernogorza iz Londona 2012. godine

Trećim mjestom u slalomu SK-a u Italiji, Samuel Kolega ostvario rezultat karijere i prvi uspon na pobjedničko postolje

Ostale vijesti

izdvojeno

Martina Fileš: Muzej sportskih Zgoda morali smo zatvoriti zbog visoke cijene najma prostora

Sonja Jelača: Golf je najrazvijeniji kao amaterski sport, igra se rekreativno, ne za novac

Časopis HOO-a

OLIMP br. 93