Zbog iznimnog doprinosa u stvaranju vrhunskih trenera i košarkaša, kao i na znanstvenom području kineziologije, Slavko Trninić dobio je nagradu za životno djelo, kao i Nikola Pilić za postignuća koje je ostvario kao jedan od najboljih hrvatskih tenisača i teniskih trenera svih vremena. Damir Šolman, nositelj olimpijskih medalja s iznimnom košarkaškom karijerom, treći je laureat nagrade za životno djelo i jedini koji ju je u ovogodišnjem izboru dobio posthumno. Godišnje Državne nagrade za sport Franjo Bučar pripale su: Josipu Šojatu, Ivici Jeliću, Josipu Reiću, Korneliji Kvesić, Tigranu Goričkom, Zlatku Žagmešteru, Ivanu Katanušiću, Josipu Vrliću, Mladenu Drnasinu, Damiru Poliću, Iliji Matijeviću i Veslačkom klubu Krka Šibenik.Nagrade su laureatima uručili predsjednik Hrvatskog sabora Gordan Jandroković i ministrica turizma i sporta Nikolina Brnjac.Nagrada Franjo Bučar najveće je državno priznanje koje Republika Hrvatska dodjeljuje našim sportašicama i sportašima, trenerima, stručnim djelatnicima i svim pojedincima koji čine sustav sporta. Svakom dobitniku nagrade za životno djelo dodjeljuje se&nbsp;diploma i pozlaćena medalja s likom Franje Bučara te novčani iznos 6.636,14 eura, dok dobitnici godišnje nagrade dobivaju diplomu i posrebrenu medalju s likom Franje Bučara te novčani iznos od 2.654,46 eura. Odluku o dobitnicima nagrada donio je Odbor državne nagrade za sport Franjo Bučar kojeg čine Tomislav Krističević (predsjednik) te Marijeta Ćelić, Vlado Šola, Perica Bukić, Damir Martin, Stipe Pletikosa, Stojko Vranković, Mihovil Španja i Ana-Marija Vuković, a donesena je temeljem prispjelih prijedloga na ovogodišnji Javni poziv.Uručenju nagrada u Hrvatskom saboru nazočio je i predsjednik Hrvatskog olimpijskog odbora Zlatko Mateša. (h/hoo)

Zagreb, 27. studenoga 2023. - U Hrvatskom saboru je održana svečana dodjela Državnih nagrada za sport "Franjo Bučar" za 2023. godinu, na kojoj su nagrade za životno djelo dobili Nikola Pilić, Slavko Trninić i Damir Šolman (posthumno).

Državne nagrade za sport 'Franjo Bučar' za životno djelo uručene Nikoli Piliću, Slavku Trniniću i Damiru Šolmanu (posthumno)

Subotnji program konferencije, koji je bio u znaku apostrofiranja natjecateljskog dana za sportaše, pozdravnim je govorom otvorio dekan Kineziološkog fakulteta Mario Baić. U predavačko-prezentacijskom aspektu - na temu „Dan natjecanja: zadnji korak prema uspjehu“ govorio je ravnatelj Centra za istraživanja i razvoj vrhunske sportske pripreme (CIRSP) Igor Jukić. Iznimno vrijedna iskustva o pripremama momčadi za utakmicu s nazočnima je podijelio legendarni vaterpolski strateg Ratko Rudić, a ništa manje atraktivno nije bilo ni izlaganje veslačkog maga Nikole Bralića o pripremi pojedinačnih sportaša za natjecanje."Otkrivali" su kako se pripremaju sportaši - koliko prije idu na natjecanje, koji su im rituali, kako se razlikuje njihov dan, prehrana i navike, imaju li natjecanje rano ujutro, kasno navečer ili&nbsp;pak cjelodnevno.Govorilo se i o načinu opuštanja sportaša i sportašica iz ekipnih/momčadskih sportova, posebno uz pomoć glazbe, zatim o ritualima nogometne reprezentacije, načinu treninga ključnih igrača Vatrenih i sl.Umjesto odlaska na predviđene radionice po skupinama sportova, nazočni su se uključivali&nbsp;u zanimljive panel rasprave. Odgovarali su im i davali savjete (uključujući i trikove kojima se mogu služiti) treneri Srećko Šuk, Edis Elkasević, Pero Kuterovac, psiholog Igor Čerenšek... Eminentni predavači i prezenteri te vrlo kvalitetan i edukativan sadržaj - bili su najbolja pozivnica za dolazak na HOO-ovu dvodnevnu konferenciju, a mnogi su je pratili i online načinom.&nbsp;(hoo)&nbsp;

Zagreb, 25. studenoga 2023. - Završni dan Godišnje konferencije Hrvatskog olimpijskog odbora (HOO) na Kineziološkom fakultetu u Zagrebu donio je predavanja eminentnih sportskih stručnjaka.

Završena Godišnja konferencija HOO-a na KIF-u, uz odličan odaziv zainteresiranih iz sustava sporta

Nakon premijernog uspješnog izdanja, na turnir se i ove godine odazvao veliki broj veleposlanstava (čak deset). Iako je rezultat i ovom prigodom bio u drugom planu, potrebno je istaknuti dominaciju Malezijaca. Slavio je Hisyamuddin Bin Jamari iz malezijskog veleposlanstva koji je u finalu bio bolji od Adriana Al Garbyja iz iračke ambasade. Malezijski veleposlanik Mayong Onon Kennedy trijumfirao je u meču za broncu protiv Kineza Zehui Wanga. Turnir je održan u vrlo ugodnoj i prijateljskoj atmosferi, a iskorištena je i prilika da se podrži inicijativa "Stop nasilju nad ženama".&nbsp;Organizatori su najavili nastavak turnirske tradicije i u budućnosti.

clanci-slike/badmintonski-diplomatski-turnir.jpg

Predsjednik HBS-a Ratko Galjer i češki veleposlanik Nj. E. Milan Hovorka s pobjednicima turnira (foto: HBS)

Zagreb, 25. studenoga 2023. - Zagrebački Agram Club drugu je godinu zaredom bio domaćin Diplomatskog turnira u badmintonu, u organizaciji Veleposlanstva Republike Češke u Zagrebu i Hrvatskog badmintonskog saveza, a uz podršku Hrvatskog olimpijskog odbora i partnera: Yonex, Jamnica, Budweiser Budvar i restoran Namaste.

U Agram Clubu održan 2. Diplomatski turnir u badmintonu, sa sudjelovanjem predstavnika iz 10 veleposlanstava

Zadarski atletski klub Fortius osnovao je 2018. godine Edi Stipić, bivši skakač u dalj koji je posljednjih godina kao kondicijski trener sudjelovao u brojnim uspjesima najboljih hrvatskih jedriličara, uključujući i olimpijsko zlato Šime Fantele i Igora Marenića iz Rio de Janeira 2016. Sada Stipić radi s braćom Fantela, koji ciljaju medalju na Olimpijskim igrama u Parizu sljedeće godine.„Zapravo sam se u jedrenju pojavio 2003. kada sam bio kondicijski trener Tomislavu Bašiću i Petru Cupaću i tada su oni upravo Fantelu i Marenića izbacili s Olimpijskih igara u Ateni. To je vjerojatno bila moja ulaznica u njihov tim devet godina kasnije“, pojašnjava Stipić.Atletičari su traženi i cijenjeni kondicijski treneri u svijetu sporta, no Edi Stipić ipak nije otišao iz hrvatske atletike. Sve uspješniji AK Fortius dokaz je da je njegov povratak matičnom sportu bio pun pogodak.„Ideju za pokretanje kluba mi je, zapravo, dao moj sin u vrijeme dok sam radio u vaterpolskom klubu Zadar jer sam shvatio da treniram jako puno djece, ali ne treniram svoje dijete, nakon što me godinu dana ranije u atletiku vratio para-atletičar Vlado Gašpar. Počeli smo s grupom od 40 djece, pri čemu sam prvo mislio ostati samo pri skokovima i sprintu, no vrlo brzo su me uvjerili da to treba proširiti i da moram napraviti pravi atletski klub. U to vrijeme se moja bivša atletičarka Ina Bogut, tada Ostojić vratila u atletiku i pridružila mi se. Nakon toga je uslijedio bum, svake godine imali smo jednog ili dva trenera više i danas ih imamo sedmero“, kaže Stipić.U svega pet godina postojanja AK Fortius je postao vrlo bitan klub na atletskoj karti Hrvatske, a i ambicije trenera i atletičara su sve veće.„To je danas jedna jako zanimljiva atletska priča jer mi smo, tvrdim, trenutno najbolji klub u Hrvatskoj koji tako kratko vrijeme postoji, kao i najuspješniji klub u zimskoj sezoni koji nema pristup dvorani. Mislim da bi sada bilo vrijeme i za poneku europsku juniorsku ili mlađejuniorsku normu, a bio bih jako zadovoljan kada bi ovaj klub u sljedećih 10 godina osvojio neku mlađejuniorsku ili juniorsku europsku ili svjetsku medalju. Nešto više će u Zadru biti jako teško postići jer naša djeca će vrlo vjerojatno otići dalje na školovanje ili će se jednostavno morati zaposliti.“&nbsp;Najbrojniji klub na natjecanjimaAK Fortius očekuje da će uskoro biti važniji faktor i prilikom raspodjele gradskog. Novca namijenjenog sportu. Iako su u klubu u vezi s time vrlo realni i strpljivi.„Ovo je prva godina u kojoj bismo mi trebali biti značajnije financijski prepoznati od strane grada. Mi smo ispunili sve uvjete koji su traženi i ja smatram da kao klub jako dobro kotiramo u gradu. Ne možete preko noći mijenjati one koji su tu 60-ak godina. Mislim da treba čekati svoj red i nastaviti raditi. No, mislim i da nismo oštećeni i da se grad trudi koliko je moguće ispratiti rad našeg kluba. Dobivamo sredstva maksimalno koliko ih možemo dobiti. Imali smo određeni animozitet u gradu, ali mislim da smo sada pokazali da nikoga ne ugrožavamo, nego samo podižemo standarde.“, kaže Stipić i pojašnjava zašto klub zaslužuje status koji on misli da bi trebao imati:„Naš se klub zove Fortius. Mi radimo jako puno na svim aspektima kluba, nismo u nekoj rutini i stalno se dokazujemo. Imamo jako dobar odaziv djece i dosta velik broj trenera, njih sedam. Kod nas je svako dijete, bez obzira na talent, prihvaćeno. Pedagoški dio nam je, a to stvarno nije floskula, na prvom mjestu. Imamo specijaliste za prepone, za sprinteve, za skokove i za štafete. Mi smo najjači klub u mlađim kategorijama u Dalmaciji. Mi vrlo često radimo izvan vremena predviđenog za treninge i često organiziramo večernje treninge da okupimo djecu. Sve kategorije rade zajedničke štafetne treninge i nama bude i po 60 djece navečer na treningu. Svi treneri poznaju svu djecu s kojom rade, a 250 je najveći broj članova koji smo imali. Sada je taj broj nešto iznad 200.“Za daljnji iskorak kluba bit će, ipak, nužna i određena nadgradnja na nekim drugim područjima, što ne ovisi o atletičarima i trenerima.„Ovaj klub, s ovakvim pogonom, nema prostoriju koja se zove kancelarija. Niti je dijelimo s ikim niti je imamo. Dokumente ponekad dijelimo na buri. Nemamo mjesto gdje možemo popričati s roditeljima, gdje možemo primiti dokumente prilikom registracije i gdje možemo voditi nekakav sitan društveni život djece, jer mnogi od njih, osim školskih, nemaju drugih prijatelja osim onih sa sportskog terena. Kada bismo to imali, klub bi se digao za dimenziju više jer nama se sada događa da na buri prikupljamo dokumente. Ako u tom aspektu ne napravimo više, bit ćemo samo još jedna priča koja se pojavila i stala. Mi smo najbrojniji klub na natjecanjima, mi imamo prvu, drugu i treću štafetu i pokušavamo svakom djetetu dati da doživi nešto više od nastupa na lokalnoj razini. Sva su naša djeca registrirana i sva idu na natjecanja.“&nbsp;Zašto Bojan Marinović više ne radi u hrvatskoj atletici?Klub je osigurao i povremeni dolazak gostujućih trenera, pri čemu će jedno ime Stipić naročito istaknuti.„Nama dolaze treneri koji su vrhunski u svakom smislu i dijele svoje znanje s našim trenerima. Jedan od njih je i Bojan Marinović, bivši trener Blanke Vlašić. Fantastičan čovjek koji je kod nas prepoznao dobru priču i odlučio jednom tjednom odraditi, prije svega skoka u vis, s našim mladim atletičarima. Ja ne mogu vjerovati da čovjek s takvim rezultatima može prihvatiti dijete staro osam godina i da na njega gleda jednako kao i na ono od 15, a znamo na kojoj je razini prije radio. On je ugodno iznenađen talentom, disciplinom, pa i ozbiljnošću naše djece, a mi time koliko on voli atletiku. Ono što ja smatram da je loše jest - zašto Bojan Marinović ne radi&nbsp;više u hrvatskoj atletici?! Mi imamo premalo stručnih ljudi da bismo ih samo tako gubili.“Mnogi su klubovi u Hrvatskoj suočeni s 'borbom' za termine treninga i problemom dijeljenja sportskih objekata s brojnim drugim korisnicima. U određenoj mjeri s tim se problemom susreće i AK Fortius u Sportskom centru Višnjik.„Moram priznati da mi imamo samo jedan problem, a to je što se mi ne nalazimo na ciljnoj ravnini, nego imamo termine s druge strane stadiona. Problem nam je i to što se ovdje često igraju nogometne utakmice, ili se održavaju neki drugi sadržaji, i mi onda ne možemo ovdje biti, pa tada uistinu imamo problema s terminima. Istina, pomažu nam svi, ali mi nigdje nismo prvi. Ako netko drugi skače mi ne možemo na skakališta“, zaključuje Edi Stipić.Osim Zadra i Fortiusa, u Zadru još djeluju AK Alojzije Stepinac i AK Olimpionik. Tu su još i univerzalna sportska škola Start koja je prijavljena i radi kao atletski klub, maratonski klub Festina lente te Klub atletskih veterana. Klubova je puno, ali samo tri rade s brojnim članstvom. Jedan od ta tri je i AK Fortius.

„Ne možete preko noći mijenjati one koji su tu 60-ak godina. Mislim da treba čekati svoj red i nastaviti raditi. Imali smo određeni animozitet u gradu, ali mislim da smo sada pokazali da nikoga ne ugrožavamo, nego samo podižemo standarde“, kaže Edi Stipić

Najmlađi atletski klub u Zadru vodi kondicijski trener olimpijskih pobjednika u jedrenju

Sinkronizirano plivanje, koje se po novom zove umjetničko plivanje, atraktivan je olimpijski sport u kojem je Hrvatska u posljednje vrijeme počela bilježiti vrlo dobre rezultate, uključujući i jedan plasman u finale na ovogodišnjem Svjetskom prvenstvu u Fukuoki. I izbornica hrvatske reprezentacije Valeria Petrachina smatra da je to kod nas još uvijek mlad i nerazvijen sport, pa ne krije zadovoljstvo time što ju je Vijeće Hrvatskog olimpijskog odbora uvrstilo u kategoriju trenera za razvoj sporta.„Ovo mi je potvrda da je Hrvatski olimpijski odbor prihvatio i priznao sve ovo što sam do sada napravila, moj dugogodišnji rad i moje rezultate. To mi je poticaj da i dalje radim ono što najbolje znam u životu. Bila sam plivačica, a od moje 18. godine radim kao trenerica u Hrvatskoj. Umjetničko plivanje je u Hrvatskoj još uvijek mlad i nerazvijen sport. Treba puno ulagati, naročito u stručne osobe. Ovo znači da će HOO i dalje podržavati i mene i cijeli naš sport“, kaže Petrachina. Sinkronizirano plivanje je donedavno bio jedan od malobrojnih isključivo ženskih sportova, no na Olimpijskim igrama u Parizu prvi put će moći nastupati i muškarci. „Zapravo, na samom početku su se sinkroniziranim plivanjem bavili i muškarci i žene. Naravno, bile su tada sasvim drukčije koreografije. Vremenom, kako su se plivačice time počele ozbiljnije baviti, to je uistinu postao ženski sport, a muškarci su ponegdje trenirali samo za svoj gušt. Međunarodna plivačka federacija je, međutim, 2015. godine donijela odluku da i muškarci mogu nastupati na velikim natjecanjima, ali samo u disciplini mix duet. Naravno, to je bilo napravljeno s ciljem dodatne popularizacije našeg sporta, da se privuku mediji i gledatelji na tribine. To je i postignuto. Na početku je i nama stručnjacima koji nismo nikad radili s muškima bilo zanimljivo doći i vidjeti kako to izgleda. Od tada je prošlo osam godina i mogu reći da već ima vrhunskih plivača koji imaju jako dobru tehniku i nimalo se kvalitetom nastupu ne razlikuju od plivačica. A ta neka muška karizma, brutalnost, muški karakter…, to sve doprinosi artističkom dojmu. Na Olimpijskim igrama u Parizu će, a to je nova odluka od prošle godine, u osmočlanim mješovitim timovima moći nastupiti i dva plivača. U timu oni neće moći u potpunosti primijetiti spomenutu mušku artističnost jer je kod ekipa uvijek cilj da svi budu ujednačeni i sinkronizirani, ali da će doprinijeti svojem muškom snagom, to je sigurno. Što se tiče rada platformi, nadam se da će te platforme sada letjeti puno više i biti puno teže.“ &nbsp;Kombinacija plesa, gimnastike i plivanjaZa sinkronizirano plivanje se kaže da je kombinacija plesa, gimnastike i plivanja. Moraju li onda djevojčice koje ulaze u ovaj sport biti naročito talentirane za sve navedene sportove?„Svakako moraju imati talenta za sve ovo što ste sve nabrojali, ali to je tek mali dio onoga što prirodno moraju imati. Jako je bitan taj element akrobacije, zatim kreativnost, karizmatičnost, muzikalnost. Jako je bitna muzikalnost. Treba čuti glazbu, treba znati brojati glazbu, osjećati glazbu… Osim svega toga tu su i treninzi snage jer vježba traje tri minute za koje vrijeme se u vodi radi jako puno brzih pokreta, a 60 posto vremena se radi bez zraka. Neke se stvari, naravno, mogu vježbati i poboljšati, ali neke prirodne predispozicije, ako ih nema, teško je nadoknaditi. Uz sve to – a može neka mala curica imati sve što sam rekla – ako nema volje, nema želje, ako se cure neće truditi ili ih roditelji ne želi voditi na treninge, onda to neće ići. Jedno bez drugog ne funkcionira i to je tako u svakom sportu. Najbitniji su trud, rad i sportska disciplina.“U Rusiji, koja je vodeća velesila u ovom sportu, sinkro-plivačice svakodnevno treniraju po devet sati, dva sata na suhom, a ostalo u bazenu, dok je u Hrvatskoj trening ipak nešto lakši, kaže izbornica.„Ako gledamo moj klub Primorje Aqua Maris iz Rijeke, u koji cure u natjecateljski pogon ulaze s devet ili deset godina, trenira se od četiri do sedam puta tjedno, ovisno o uzrastu plivačica. &nbsp;Najmlađem uzrastu, kadetkinjama, trening traje dva i pol sata, dok juniorkama traje i do sedam sati. Za te treninge, naravno, puno koristimo vikende i praznike kad one nemaju školu je je školski sustav napravljen tako da se ne može puno izostajati s nastave. A, mi moramo puno vježbati zajedno. Nije trening samo pojedinačno naučiti svaku plivačicu tehnici, bazi i svemu ostalome, nego treba vježbati i sinkronizaciju, a nju radimo samo kad su sve zajedno na treningu, kada jedna drugu vidi, kada jedna drugu osjeti. One moraju znati raditi jako blizu jedna drugoj, a to se uvježbava satima.“Na Svjetskom prvenstvu u Fukuoki je Matea Butorac ušla u finale, što je za sve koji prate umjetničko plivanje bilo veliko iznenađenje. Valeria Petrachina pojašnjava kako je do tog rezultata došlo i kako ga je ona vidjela.&nbsp;Matea bez pogreške u kvalifikacijama„Morate znati da na svjetskoj razini na seniorska natjecanja dolaze mahom profesionalne sportašice. U Hrvatskoj sinkronizirano plivanje nije profesionalni sport, nešto od čega se može živjeti, pa plivačice prestaju s treningom čim se upišu na fakultet jer fakultetske obaveze se s brojnim nastupima i treninzima ne mogu uskladiti. Što se tiče Mateje, plan je bio da se u Fukuoki plasira u gornju polovinu svih natjecateljica i to bi nam bilo OK i dosta dobar rezultat za nas. No, kada je Matea odradila svoj nastup bez ijedne pogreške, gledali smo s tribine nastupe drugih plivačica i vidjeli da mnoge koje su imale u startu veću težinu svojih programa od nje nisu bile u stanju čisto odraditi svoje vježbe. Bile su nervozne i radile pogreške, pa je tako Matea ušla u finale. Naravno, tu je sada sve ono što sam prije govorila o trudu i radu. Matea je osoba koja radi sve što se od nje traži i više od toga, pa je to bio zasluženi rezultat toga rada. Otkako su se promijenila pravila u sinkroniziranom plivanju su bitne i fizička i psihička stabilnost. Sada treneri i sportaši moraju unaprijed prijaviti težinu s kojom će nastupiti i mora se u vježbi napraviti sve ono što je prijavljeno. Ako se ne napravi sve, gubi se puno bodova. To se dogodilo i u Fukuoki gdje je od 29 plivačica koje su nastupile u kvalifikacijama samo njih pet napravilo svoju koreografiju bez greške. Jedna od tih pet bila je i Matea.“U Hrvatskoj je trenutno vrlo malo klubova i sportašica koje se aktivno bave umjetničkim plivanjem. Uglavnom je riječ o pogonima u velikim gradovima.„Trenutno ima osam klubova u Hrvatskoj. Točan broj plivačica ne znam, ali mislim da u svakom klubu ima stotinjak onih koje treniranje baš u natjecateljskim pogonima. Klubove imamo &nbsp;u Zagrebu, Velikoj Gorici, Splitu, Varaždinu i Rijeci. Postojao je i klub u Sisku, no on je nažalost ugašen prošle godine i nadam se da će se možda opet otvoriti. U Rijeci je to dosta popularan sport zbog rezultata koje ostvarujemo. Na državnim prvenstvima često osvajamo prva mjesta, pa to onda bude i u riječkim medijima. Imamo samo jedan klub, pa sve cure koje se žele baviti ovim sportom dolaze k nama. U Zagrebu je ipak malo drukčija situacija jer tamo su tri kluba, pa među njima postoji konkurencija.“Ono čime trenerica Valeria Petrachina nije zadovoljna jest popularnost umjetničkog plivanja u Hrvatskoj i zanimanje javnosti za ovaj sport.„Dosta slabo je to u javnosti i medijima pokriveno. I dalje su na tribinama kada se održavaju natjecanja isključivo roditelji natjecateljica, a i kada je neko međunarodno natjecanje ljudi ne dolaze, iako ga reklamiramo, a i ulaz je besplatan. Nakon Svjetskog prvenstva u Japanu mediji su, istina, puno toga objavili, Matea je bila na televiziji, pisalo se o njoj u novinama, ali do takvog rezultata i statusa treba doći. Treba se hraniti i preživljavati, cure potroše puno vremena na treninzima, a ne vide ništa povratno. Malo se tu gubi i motivacija jer osim velike ljubavi prema sportu i druženja malo je toga što ih drži.“&nbsp;Bazeni nemaju potrebnu dubinuUvjeti za trening umjetničkog plivanja u Hrvatskoj su, kao i u mnogim drugim sportovima, posebna i ne uvijek lijepa priča.„Nije tu problem čak ni broj bazena, već to što nije svaki bazen dobar za kvalitetan trening sinkroniziranog plivanja. Dubina bazena od dva ili 2.40 metara nije dovoljna, za platforme bi nam trebalo tri i pol metra i više, a možemo nabrojati na prste bazene koji imaju tu dubinu. Osim toga, samo dio plivačkog treninga možemo odraditi u prugama jer nam za vježbanje koreografija treba takozvana kocka dimenzija barem 20 puta 20 metara. Kod nas u Rijeci mi smo jedini klub sinkroniziranog plivanja i dobro stojimo. Imamo stvarno odlične odnose s upravom bazena i s riječkim sportskim savezom, pa nam dosta izlaze ususret i možemo se dogovarati s plivačima i koristiti njihove termine. Ali to je tako samo kod nas, znam da u drugim gradovima nije jednostavno. Nadalje, osim treninga u vodi nama je jako bitan trening na suhom jer kvalitetan trening bi se trebao sastojati od nekih sat i pol treninga na suhome te dva i pol sata trening u vodi. Trening na suhom zahtijeva posebnu dvoranu kakvu nema ni jedan bazen u Hrvatskoj, dvoranu s ogledalima i šipkom gdje se može vježbati balet, ali i gimnastičku dvoranu opremljenu svim spravama. Bilo bi idealno da i ona bude u blizini bazena ili čak u sklopu bazena, no takav sportski objekt u Hrvatskoj nemamo. Tako da maksimalno improviziramo koliko možemo.“Veliku pozornost medija i u Hrvatskoj privukao je slučaj sa Svjetskog prvenstva u Budimpešti kada je američka plivačica Anita Alvarez za vrijeme nastupa izgubila svijest i potonula. To, dakako, ne znači da je umjetničko plivanje opasan sport.„To se uistinu ne događa često. Toj se plivačici u Budimpešti nije prvi to put dogodilo, očito je&nbsp;da njezin organizam tako reagira na neke stresne situacije i prevelik napor, da sada ne govorimo o njezinom liječničkom kartonu. Kada govorimo o bilo kojem sportu sad se ide prema rubu ljudskih mogućnosti. I kod nas kada se smišljaju koreografije, osmislile se hibridi koji se rade pod vodom i pokušava se još produžiti vježba pod vodom. No, ne može se reći da je sinkronizirano plivanje opasan sport. Mi nemamo onakav direktan kontakt kao u borilačkim sportovima, ako ne računamo sudaranje pod vodom rukama i nogama na treningu koreografija, pa se može dogoditi i neki lom prsta. Naravno, najopasnije su platforme, odnosno bacanja kad se plivačica mora nekoliko puta okrenuti u zraku. I kod vrhunskih sportašica se zna dogoditi da ta platforma ne ide onako glatko kako je išla milijun puta na treningu, pa se može ozlijediti i plivačica koja skače i ona na koju padne. Ali to se u pravilu ne događa“, zaključuje Valeria Petrachina.

clanci-slike/Valeria-Petrachina_Foto_Anja-Kukor_1.jpg

„Mogu reći da već ima vrhunskih plivača koji imaju jako dobru tehniku i nimalo se kvalitetom nastupa ne razlikuju od plivačica. A ta neka muška karizma, brutalnost, muški karakter…, to sve doprinosi artističkom dojmu.“

Valeria Petrachina: Povratak muškaraca u umjetničko plivanje privlači medije i gledatelje na tribine

Vukoja je na startu poluteške kategorije izgubila prvi susret od Sare Krivdove 4-2, ali je nakon što je Slovakinja izborila finale, hrvatska predstavnica dobila je novu priliku u repasažu. Uvjerljivo je pobijedila u sva četiri repasažna dvoboja. Svladala je Brazilku Anne Giulie Soares 8-4, Švicarku Sare Deuble 6-0 i Francuskinju Natanele Flamand 8-0, a u posljednjem meču za broncu Vukoja je pobijedila Iranku Mobinu Kavyanicherati 9-3.&nbsp;Nadomak medalji ostala je Lucia Battaia u kategoriji -61 kg, jer joj je samo jedan uspjeh u repasažu nedostajao do dvoboja za broncu.U Portugalu je nastupilo tisuću karataša i karatašica iz 71 države.&nbsp;(hks/hoo/vk) Hrvatski olimpijski odbor (HOO) čestita karatašici Lei Vukoji i treneru Reneu Pernušu na osvojenom brončanom odličju u elitnoj konkurenciji Svjetske lige!

Brončana Lea Vukoja i trener Rene Pernuš (foto: HKS)

Matosinhos, 26. studenoga 2023. - Hrvatska karate reprezentativka Lea Vukoja osvojila je brončano odličje u kategoriji do 68 kg na turniru Svjetske karate lige / serija A u portugalskom gradu Matosinhosu.

Karatašica Lea Vukoja osvojila brončanu medalju na turniru Svjetske lige (serija A) u Portugalu

Sve nazočne u Cinestaru Kaptol Centra pozdravili su državni tajnik za sport u Ministarstvu turizma i sporta Josip Pavić, predsjednica Udruge Dani Krešimira Ćosića, njegova kći Ana Ćosić Pajurin te urednik i tekstopisac slikovnice Vitomir Spasović.- Sretna sam zbog činjenice da 75. rođendana moga oca obilježavamo slikovnicom o njegovim skromnim počecima i djetinjstvu, ali i o uspjesima koje je, uz neupitni sportski talent, postigao srcem i ustrajnošću. Nadam se da će djeca kroz slikovnicu shvatiti da ne trebaš imati najskuplje tenisice da bio prihvaćen u društvu i da bi nešto postigao te da prava snaga vrhunskih sportaša leži u njihovom srcu. A kroz rad Udruge pokušavamo prenijeti tu poruku najmlađima koristeći tatu kao uzor koji personificira upravo ta načela - kazala je Ana Ćosić Pajurin, zahvalivši Hrvatskom olimpijskom odboru na inicijativi i financiranju projekta.Nekoć najbolji svjetski vaterpoliski vratar,Josip Pavić nadovezao se na tenisice kao sportski simbol i njegovih dječačkih želja.&nbsp;- Nama su tenisice bila najveća nagrada. Nije bilo sve dostupno kao danas. Iščekivali smo nove dresove koji su predstavljali tu konačnu potvrdu našeg truda i vrijednosti.Uz obitelj Ćosić i prijatelje u pratnji obitelji i djece, među uzvanicima koji su uživali u animiranom prikazivanju slikovnice bili i brojni poznati iz svijeta sporta i javnog života: Stojko Vranković, Dubravko Šimenc, Krunoslav Simon, Marko Tomas, Danko Cvjetićanin, Davor Pejčinović, Jelena Veljača, Željka i Ivan Fattorini te mnogi drugi.Vitomir Spasović, urednik slikovnice naglasio je kako je bitno da se djeca bave sportom.- Kada sam dobio poziv iz Hrvatskog olimpijskog odbora da izradimo ovu prvu slikovnicu o nekom košarkašu, bio sam oduševljen. Naravno znao sam tko je Krešo, kao i moja cijela generacija, ali mladi ne znaju i kroz priču sam htio prenijeti te njegove početke iako je bilo iznimno teško odabrati iz brojnih Krešinih zapisa sabranih u autobiografiji Igraj, vjeruj živi! priču koja će u tako malo stranica moć pretočiti veličinu njegova života. Trebao bih napisati barem 30 slikovnica - zaključio je Spasović. Na promocije slikovnice Hrvatski olimpijski odbor predstavljao je direktor Ureda za programe sporta na lokalnoj razini Hrvoje Balen. Krešimir Ćosić je rođen 26. studenoga 1948. u Zagrebu. Ostavio je neizbrisiv trag kroz sportsko djelovanje, kao igrač i trener, te kao zamjenik veleposlanika Hrvatskog veleposlanstva u Washingtonu tijekom Domovinskog rata. Grad Zadar mu se u petak, 24. studenoga, odužio proglasivši ga počasnim građaninom, a dobio je posthumno i Nagradu za životno djelo grada Zadra 1995. Deset godina ranije dobio je Plaketu Grada Zagreba, a dobitnik je i Državne nagrade sporta "Franjo Bučar" za životno djelo te Reda Kneza Branimira i Reda Danice hrvatske s likom Franje Bučara. Prvi je Hrvat koji je ušao u Košarkašku kuću slavnih, proglašen je jednim od 50 najboljih košarkaša Eurolige, primljen je u Utahovu Košarkašku kuću slavnih i Košarkašku sveučilišnu kuću slavnih u SAD-u. Uz sve to, HRT je Krešu Ćosića proglasio najboljim sportašem prošloga stoljeća. Legendarni košarkaški velikan prerano nas je napustio 25. svibnja 1995. godine u Baltimoreu (SAD).

clanci-slike/Slikovnica-Kreso.Ćosić-Balen.jpeg

Zagreb, 25. studenoga 2023. - Uz 75. rođendan našeg najtrofejnijeg košarkaša i velikana hrvatskog sporta Krešimira Ćosića u Zagrebu je promovirana slikovnica "Legenda o Kreši".

Uz 75. rođendan košarkaškog velikana u Zagrebu promovirana slikovnica 'Legenda o Kreši'

Seminari su bili namijenjeni nastavnicima razredne nastave, profesorima tjelesne i zdravstvene kulture u školama i odgajateljima u vrtićima koji će program provoditi u svojim matičnim ustanovama.&nbsp;U Zagrebu je seminar održan 16. studenoga 2023. godine u hotelu Westin, a polaznici su bili: Jasmina Vlašić, Nina Birolla Nikolić, Tin Međugorac, Natalija Kamenčić, Magda Bujan, Tomislav Busch i Maja Flego Ostović.Riječki seminar održan je 23. studenoga 2023. godine u hotelu Jadran, a polaznici su bili: Bojana Kukec, Roberta Dragičević, Damir Rabar, Ana Matrljan Uljanić, Petra Vukojević, Amanda Tomac, Tina Milunović, Katarina Stojević, Barbara Gržetić i Dragana Ciganović.Za spomenuti program HOA je ove godine dobila pozitivno mišljenje i Agencije za odgoj i obrazovanje i Ministarstva znanosti i obrazovanja. (hoa/hoo)

Saša ceraj i Ana popovčić (HOA) s polaznicima riječkog seminara

Zagreb, 25. studenoga 2023. - Hrvatska olimpijska akademija (HOA) održala je seminare u Zagrebu i Rijeci za nove edukatore HOA-e u programu Olimpijska radionica.

HOA održala seminare u Zagrebu i Rijeci za nove edukatore programa Olimpijska radionica

Kako to i priliči, konferenciju&nbsp;HOO-a i Centra za istraživanje i razvoj vrhunske sportske pripreme (CIRSP), pozdravnim je govorom u ulozi domaćina otvorio predsjednik HOO-a Zlatko Mateša, naglasivši važnost ovakvih skupova, a posebno teme koja je obilježila prvi dan skupa.Naime, prvoga dana, u petak, tema četiriju predavanja i dvaju okruglih stolova bila je „hrvatska sportska dijaspora“. Ravnatelj CIRSP-a Igor Jukić govorio je na temu „Hrvatska sportska dijaspora: potreba, nužnost i prednost“, dok su Marko Mustapić i Ivan Hrstić s Instituta "Ivo Pilar" prezentirali demografske i kulturološke aspekte hrvatske sportske dijaspore.Bliski suradnik izbornika Zlatka Dalića, Luka Milanović, upoznao je auditorij s iskustvima HNS-ova sustavnog rada sa sportskom dijasporom na temelju organizacije nogometnih kampova. HNS je mrežom izvidnika (skauta), ali i na druge načine, već desetljećima povezan s hrvatskim iseljeništvom, iz kojeg crpi i kadrovska rješenja za najbolju vrstu Vatrenih. Kao primjer iznimne uspješnosti na tom polju HNS-ove akcije nerijetko spominje i predsjednik HOO-a Zlatko Mateše, uz poziv ostalim nacionalnim sportskim savezima da slijede takav primjer - "vraćanja" pod nacionalnu trobojnicu sportaša hrvatskog podrijetla iz svih krajeva Globusa.Mario Vukoja iz Hrvatskog gimnastičkog saveza (HGS) zaokružio je set izlaganja prvoga dana iznimno zanimljivom temom, aspektiranom i za budućnost - „Sportska imigracija i integracija: dodana vrijednost i prilika hrvatskog vrhunskog sporta“.&nbsp;Potom su uslijedili okrugli stolovi. Na prvom su sudjelovali predsjednik HOO-a Zlatko Mateša, državni tajnik za sport u Ministarstvu turizma i sporta Tomislav Družak, načelnica sektora za iseljeništvo u Državnom uredu za Hrvate izvan RH Ana Marija Frković te posebni savjetnik u Hrvatskom nogometnom savezu Zorislav Srebrić. Drugi okrugli stol sudjelovanjem su obogatili Marin Čilić, Josip Sesar, Igor Križimski i Enver Idrizi, koji su - svaki iz svog kuta, ukazali na vlastiti izbor nastupanja za Hrvatsku, makar su im se, uslijed nedvojbene sportske kvalitete - otvarale i druge opcije.&nbsp; Konferencija se nastavlja subotnjim programom čiji tijek se može pratiti i online načinom.LINK ZA DRUGI DAN GODIŠNJE KONFERENCIJE HOO-a: <a href="https://youtube.com/live/PuK3_xUxbeY" rel="noopener noreferrer" target="_blank">https://youtube.com/live/PuK3_xUxbeY</a>

clanci-slike/HOO.konferencija.prvi.dan.jpg

Prvi panel konferencije - Zorislav Srebrić, Zlatko Mateša, Tomislav Družak i Ana Marija Frković

Zagreb, 24. studenoga 2023. - Sada već tradicionalno, potkraj godine u organizaciji Hrvatskog olimpijskog odbora (HOO) na Kineziološkom fakultetu u Zagrebu održava se dvodnevna Godišnja konferencija HOO-a.

Prvi dan HOO-ove Godišnje konferencije na KIF-u u znaku tema o "hrvatskoj sportskoj dijaspori"

Rođen je 16. ožujka 1946. godine u Zadru. Član Veslačkog kluba Jadran iz Zadra postao je u travnju 1964. godine. Bio je šest puta prvak Jugoslavije i četiri puta doprvak. Sudionik je i Olimpijskih igara 1972. godine u Münchenu, a nastupio je na više svjetskih prvenstava u veslanju. Tijekom karijere jedno vrijeme je veslao i za Veslački klub Mornar iz Splita. Romano Bajlo je 1975. prestao s aktivnim veslanjem i započeo s trenerskim radom. Na Pedagoškoj akademiji u Rijeci 1979. stekao je zvanje nastavnika tjelesne kulture, a na Kineziološkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu - zvanje trenera. Uspješna trenerska karijera trajala je sve do 2011. godine, kada je otišao u mirovinu. Bio je trener u Veslačkom savezu Jugoslavije, a potom i u Hrvatskom veslačkom savezu.&nbsp;Na Olimpijskim igrama 1992. u Barceloni obnašao je dužnost direktora hrvatske veslačke reprezentacije. Veslači koji su stasali pod trenerskom palicom Romana Bajla osvojili su brojne medalje na svjetskim i europskim prvenstvima, mediteranskim igrama, a jedan od njih je i&nbsp;olimpijac Branimir Vujević, brončani u posadi legendarnog hrvatskog osmerca iz Sydneyja 2000. godine. Na prvenstvima Jugoslavije i Hrvatske veslači Jadrana, predvođeni trenerom Romanom Bajlom, njih više od 400, osvojili su 174 naslova prvaka u raznim kategorijama i disciplinama, od kadeta do seniora. Kada je 1975. počeo raditi kao trener, pokrenuo je gotovo masovni dolazak zadarske djece u Veslački klub Jadran, pa je tako kroz klupsku školu veslanja prošlo više od 6000 mladih Zadrana. Status veslačkog olimpijca ima i Romanov sin Danijel (1996. i 2000.) te brat Josip (1972.).Za svoj rad u sportu dobio je brojna priznanja, od kojih izdvajamo Grb Grada Zadra 1993., Nagradu Grada Zadra 1968. i 1996., Nagradu za životno djelo Grada Zadra 2012. te druga brojna priznanja, ponajviše za zasluge u hrvatskom veslanju. Najveće priznanje Hrvatskog olimpijskog odbora - Nagrada "Matija Ljubek" - uručena mu je na svečanosti Velikog dana hrvatskog sporta 2015. godine.&nbsp;Posljednji ispraćaj Romana Bajla bit će u ponedjeljak (27. studenoga) u 13 sati na Gradskom groblju u Zadru. Predsjednik Hrvatskog olimpijskog odbora Zlatko Mateša i glavni tajnik Siniša Krajač izrazili su duboku sućut obitelji preminulog olimpijca i trenerskog zaslužnika: Poštovana obitelji Bajlo,s velikom tugom primili smo vijest o odlasku vašeg i našeg Romana, olimpijca i vrijednog sportskog velikana koji je život posvetio veslanju. Tragovi njegova trenerskog rada još dugo će biti vidljivi, ne samo u Veslačkom klubu Jadran, nego i u sveukupnom hrvatskom veslanju. U ime hrvatske olimpijske obitelji i osobno ime primite izraze najdublje sućuti!

Zadar, 23. studenoga 2023. - U 78. godina života u Zadru je 23. studenoga preminuo veslački olimpijac i vrhunski trener Romano Bajlo.&nbsp;

U 78. godini preminuo u Zadru legendarni veslački trener Romano Bajlo, olimpijac iz 1972. godine

Konferenciju će pozdravnim govorom otvoriti predsjednik HOO-a Zlatko Mateša, a prvoga dana (petak, 24. studenoga) tema četiriju predavanja i dvaju okruglih stolova bit će „hrvatska sportska dijaspora“. Ravnatelj CIRSP-a Igor Jukić govorit će na temu „Hrvatska sportska dijaspora: potreba, nužnost i prednost“, dok će Marko Mustapić i Ivan Hrstić s Instituta Ivo Pilar prezentirati demografske i kulturološke aspekte hrvatske sportske dijaspore. Luka Milanović upoznat će auditorij s iskustvima HNS-ova sustavnog rada sa sportskom dijasporom na temelju nogometnih kampova, a Mario Vukoja iz Hrvatskog gimnastičkog&nbsp;saveza zaokružit će izlaganja temom „Sportska imigracija i integracija: dodana vrijednost i prilika hrvatskog vrhunskog sporta“.&nbsp;Na prvom okruglom stolu sudjelovat će predsjednik HOO-a Zlatko Mateša, državni tajnik za sport u Ministarstvu turizma i sporta Tomislav Družak, načelnica sektora za iseljeništvo u Državnom uredu za Hrvate izvan RH Ana Marija Frković te posebni savjetnik u Hrvatskom nogometnom savezu Zorislav Srebrić. Drugi okrugli stol sudjelovanjem će obogatiti Marin Čilić, Josip Sesar, Igor Križimski i Enver Idrizi.&nbsp; Subotnji program konferencije pozdravnim će govorom otvoriti dekan Kineziološkog fakulteta Mario Baić, a u predavačkom aspektu - na temu „Dan natjecanja: zadnji korak prema uspjehu“ govorit će Igor Jukić. S pripremama momčadi za utakmicu nazočne će upoznati Ratko Rudić, a o pripremi pojedinačnih sportaša za natjecanje - Nikola Bralić.U završnom dijelu konferencije bit će priređene jednosatne radionice po grupama sportova - za ekipne/momčadske, bazične, vodene, borilačke i zimske sportove. U svakoj skupini sportova mogu sudjelovati i liječnici, kineziolozi, psiholozi, nutricionisti, fiziolozi, sportski znanstvenici…Moderator okruglih stolova i dvodnevne konferencije u cijelosti je glavni urednik SPTV-a Jura Ozmec. (hoo) Tijek konferencije će se i u petak i u subotu moći pratiti i online načinom: PRVI DAN:<a href="https://youtube.com/live/9v1i_aJQ_Wc" rel="noopener noreferrer" target="_blank"> https://youtube.com/live/9v1i_aJQ_Wc</a> DRUGI DAN: <a href="https://youtube.com/live/PuK3_xUxbeY" rel="noopener noreferrer" target="_blank">https://youtube.com/live/PuK3_xUxbeY</a>

clanci-slike/godisnja-konferencija-arhiva.jpg

Zagreb, 23. studenoga 2023. - U organizaciji Hrvatskog olimpijskog odbora (HOO) i Centra za istraživanje i razvoj vrhunske sportske pripreme (CIRSP) na Kineziološkom fakultetu u Zagrebu održava se dvodnevna Godišnja konferencija HOO-a.

Dvodnevna Godišnja konferencija HOO-a ovog vikenda (24. i 25. studenoga) na Kineziološkom fakultetu u Zagrebu

Poziv - 27. memorijalni pohod Fokinom stazom

Karate klub Finida pobjednik Županijske lige u katama

dana

sati

minuta

Državne nagrade za sport 'Franjo Bučar' za životno djelo uručene Nikoli Piliću, Slavku Trniniću i Damiru Šolmanu (posthumno)

Završena Godišnja konferencija HOO-a na KIF-u, uz odličan odaziv zainteresiranih iz sustava sporta

U Agram Clubu održan 2. Diplomatski turnir u badmintonu, sa sudjelovanjem predstavnika iz 10 veleposlanstava

Karatašica Lea Vukoja osvojila brončanu medalju na turniru Svjetske lige (serija A) u Portugalu

Uz 75. rođendan košarkaškog velikana u Zagrebu promovirana slikovnica 'Legenda o Kreši'

HOA održala seminare u Zagrebu i Rijeci za nove edukatore programa Olimpijska radionica

Prvi dan HOO-ove Godišnje konferencije na KIF-u u znaku tema o "hrvatskoj sportskoj dijaspori"

U 78. godini preminuo u Zadru legendarni veslački trener Romano Bajlo, olimpijac iz 1972. godine

Dvodnevna Godišnja konferencija HOO-a ovog vikenda (24. i 25. studenoga) na Kineziološkom fakultetu u Zagrebu

Ostale vijesti

izdvojeno

Najmlađi atletski klub u Zadru vodi kondicijski trener olimpijskih pobjednika u jedrenju

Valeria Petrachina: Povratak muškaraca u umjetničko plivanje privlači medije i gledatelje na tribine

newsletter

Časopis HOO-a

OLIMP br. 88