Rođen je 5. travnja 1959. godine u Cavtatu, gdje je 1971. i započeo igračku karijeru kao 12-godišnji dječak, da bi ga već nakon pet godina kao nadarenog mladića uočili treneri Vaterpolskog kluba Jug i doveli u Gruž. Od 1976. do 1986. nosio je kapicu dubrovačkog kluba, u generaciji koja je jedna od najvećih u povijesti Juga. Uostalom, bio je neizostavnim dijelom naraštaja koji je 1980. u Grad donio prvi naslov klupskog prvaka Europe. Bio je prvakom bivše države u pet navrata (1980., 1981., 1982., 1983. i 1985.), te dva puta pobjednik kupa iste države (1981. i 1983.).
Ipak, najveće je uspjehe Goran Sukno ostvario s reprezentacijom, s kojom je osvojilo zlato na Igrama u Los Angelesu 1984., kao i naslov svjetskog prvaka dvije godine kasnije, a tada je već bio i kapetanom reprezentacije. Između ta dva natjecanja osvojio je srebro na Europskom prvenstvu 1985. u Sofiji. U trofejnoj kolekciji ima još i zlato s Mediteranskih igara u Casablanci 1983. godine.
Nakon 1986. više nije igrao za reprezentaciju zbog tadašnjeg nepisanog pravila da igrači koji odu u inozemstvu više ne igraju za državnu momčad. Naime, Sukno je 1986. prešao u talijanski Salerno.
Po okončanju igračke karijere, Goran Sukno se 1994. još u ratno doba vratio u Jug i Dubrovnik, postao sportskim direktorom te je tada započeo drugi dio iznimno uspješne i uspjesima bogate sportske karijere gospara Sukna. Samo dva mjeseca po povratku u Gruž, Jug je osvojio Hrvatski kup, prvi trofej tog kluba u samostalnoj Hrvatskoj. Dvije godine kasnije "jugaši" su osvojitl i još jedan Kup, da bi od 2000. praktički svake sezone osvojili najmanje jedan trofej. S Goranom Suknom kao sportskim direktorom, Jug je još dva puta osvojio naslov prvaka Europe (2001. i 2006.), Kup LEN-a (2000.), europski Superkup (2006.), uz cijelu nisku domaćih trofeja, naslova prvaka Hrvatske i pobjednika nacionalnog kupa.
Goran Sukno je odigrao značajnu ulogu i na nacionalnoj vaterpolskoj razini, kada je u jesen 2004. zajedno s prijateljima iz igračkih dana (Perica Bukić, Milivoj Bebić, Zoran Roje) uspio vratiti Ratka Rudića u domovinu. Tada je i započeo procvat hrvatskog vaterpola koji traje do danas.
Sukno je i na privatnom planu sve podario vaterpolu, pa tako i dvojicu sinova, Ivana i Sandra koji su igrali ovaj sport, a Sandro je, nakon sjajne igračke karijere, danas i vrhunski trener. (hoo/db)
Predsjednik Hrvatskog olimpijskog odbora (HOO) Zlatko Mateša i glavni tajnik Siniša Krajač uputili su brzojav sućuti obitelji, rodbini i prijateljima legendarnog olimpijca:
Poštovana obitelji Sukno,
dragi prijatelji,
s velikom tugom primili smo vijest o odlasku vašeg i našeg Gorana, vrhunskog sportaša i dužnosnika koji je umnogome zadužio hrvatski vaterpolo. U sportskim analima ostat će trajno sjećanje na njegov trofejni put, a u olimpijskim kronikama zauvijek će ostati zapisan pothvat iz 1984. godine kada je dospio i na vrh Olimpa. U trenucima neizmjerne žalosti zbog nenadoknadiva gubitka primite izraze najdublje sućuti u osobno ime i u ime cijele hrvatske olimpijske obitelji.









