Izvorišta temeljnog akta djelovanja Hrvatskog olimpijskog odbora su slijedeće činjenice:
Olimpijski pokret u Hrvatskoj je još 1894. počeo promicati Franjo Bučar, no ideja o prijemu u međunarodnu olimpijsku obitelj mogla se ostvariti tek uspostavom samostalne Republike Hrvatske; Izražavajući stoljetnu želju hrvatskih športaša i športskih djelatnika da Hrvatska bude priznatim članom Međunarodnog olimpijskog odbora na sjednici Hrvatskog olimpijskog odbora, održanoj 10. rujna 1991. godine u Zagrebu je utemeljen Hrvatski olimpijski odbor i usvojena su Pravila Hrvatskog olimpijskog odbora. Hrvatski olimpijski odbor osnovali su nacionalni športski savezi 29 olimpijskih športova i tri udruženja.
Odluka o privremenom priznanju Hrvatskog olimpijskog odbora donesena je 17. siječnja 1992. godine u Lausannei od strane predsjednika i četiri potpredsjednika Međunarodnog olimpijskog odbora, a u skladu s ovlastima koje im je povjerio Izvršni odbor Međunarodnog olimpijskog odbora, na sastanku 4., 5. i 6. prosinca 1991. godine u Lausannei. Navedenom odlukom Međunarodni olimpijski odbor pozvao je Hrvatski olimpijski odbor da sudjeluje na 16. Zimskim olimpijskim igrama u Albertvilleu i na Igrama 25. olimpijade u Barceloni. Potpuno priznanje Hrvatskog olimpijskog odbora uslijedilo je na 101. zasjedanju Međunarodnog olimpijskog odbora u Monacu, 24. rujna 1993. godine.
