Mirjana Ognjenović rodila se 17. rujna 1953. u Zagrebu. Igračku karijeru započela je s 15 godina u Rukometnom klubu Lokomotiva. Osim u RK Lokomotiva igrala je i u Rukometni klub Trešnjevka te klubovima Casamo Magnano, Borgho San lorenzo i Umbria (Italija). Nastupila je na pet svjetskih prvenstava. Osvajačica je zlatne medalje na OI Los Angeles 1984., srebrne medalje na OI Moskva 1980., brončane medalje na Svjetskom prvenstvu u Budimpešti 1982. te zlata na Mediteranskim igrama u Splitu 1979. godine. Za reprezentaciju Jugoslavije odigrala je 150 utakmica i postigla 400 zgoditaka. Nakon toga zaigrala je za reprezentaciju Italije s kojom je na Mediteranskim igrama u Siriji 1988. osvojila zlato.
Od 1994. do 2004. bila je tajnica i trenerica u RK Trešnjevka, a od 2004. do 2015. sportska direktorica. Od 2015. godine je direktorica i trenerica u tom klubu. Članica je upravnog odbora Zagrebačkog rukometnog saveza više od 10 godina.
Milan Markežić rodio se 21. srpnja 1955. godine u Poreču. Kao srednjoškolac bavio se rukometom i košarkom. Osnivač je Košarkaškog kluba Poreč u kojem je aktivno igrao od 1976. do 1985. godina, a trener je bio od 1986. do 1988. godine. Izabran je 1997. godine za najboljeg sportskog djelatnika grada Poreča.
Od 2004. godine obnaša dužnost predsjednika Sportske zajednice grada Poreča. U njegovom mandatu Poreč je dobio četiri prvoligaška kluba - u boćanju, ženskom kuglanju, ženskoj odbojci te rukometu), a zahvaljujući njegovom velikom doprinosu Poreč je četiri godine zaredom proglašen „najsportskijim“ gradom Istarske županije.
Član je Odbora HOO-a za lokalni sport od 2004. godine te Komisije HOO-a za marketing od 2008. godine. Idejni je začetnik i realizator sponzorske suradnje HOO-a, grada Poreča i tvrtke Plava laguna, čime je Poreč postao centar za pripreme hrvatskih sportaša.
Kao sportski djelatnik dao je velik doprinos razvoju sporta u gradu Poreču, ali i Istarskoj županiji, gdje sa svojim suradnicima intenzivno radi na osnivanju i podizanju kvalitete kuglanja, odbojke, rukometa, boćanja te drugih sportova. Imao je, kao glavni tajnik Organizacijskog odbora, ključnu ulogu u organizaciji utakmica Svjetskog rukometnog prvenstva 2009. godine u Poreču te susreta Davis Cupa.
Nikola Pilić rodio se 27. kolovoza 1939. godine u Splitu. Tenisom se počeo baviti 1953. u Teniskom klubu Split. Prelaskom u seniore osvojio je brojne turnire, a 1962. godine probio se u parus Borom Jovanovićem u finale Wimbledona. Njegov najviši domet u igračkoj karijeri bilo je polufinale Wimbledona 1967. godine. Nastupio je i u finalu Roland Garrosa 1973. godine. U profesionalnoj karijeri, koja je trajala do 1973. godine, skupio je 23 nastupa i 62 odigrana meča za reprezentaciju Jugoslavije, a bio je i među deset najboljih tenisača svijeta. Osvojio je u paru s Jovanovićem zlato na Mediteranskim igrama u Napulju 1963. godine.
Nakon igračke karijere posvetio se odgoju mladih tenisača. Bio je iznimno uspješan kao trener i izbornik njemačke, hrvatske i srpske Davis Cup reprezentacije. Osvojio je Davis Cup tri put njemačkom i po jedan put s hrvatskom i srpskom reprezentacijom, što ga je svrstalo među najuspješnije teniske trenere u svijetu. Bio je izbornik Hrvatske teniske reprezentacije na Olimpijskim igrama u Ateni 2004. godine kada su Mario Ančić i Ivan Ljubičić osvojili broncu.
Proglašen je 2005. godine najuspješnijim trenerom u izboru HOO-a. Objavio je i dvije knjige: „Na bijeloj stazi trnje“ (1976.) i „Od igrača do pobjednika“ (1991.)
Hrvatski judo savez (HJS) osnovan je 1951. godine, a ističe se svojim kontinuiranim i uspješnim radom sa svim selekcijama, od kadetskog do seniorskog uzrasta. HJS je domaćin međunarodnih natjecanja poput IJF Judo Grand Prixa, jednog od ključnih turnira IJF Toura s važnom ulogom u bodovanju za odlazak na olimpijske igre, te Europskog kupa. Osim natjecanja, HJS uspješno organizira i manifestacije poput Judo festivala, Olimpijskog trening kampa, znanstvenih konferencija u judu, Europskog prvenstva za veterane te kampova i igraonica za djecu. Prije osam godina počeo je izdavati i među judašima vrlo čitani vjesnik „Judo magazin“.
Od prvog europskog zlata Gorana Žuvele osvojenog 1974. godine u Londonu, HJS se može pohvaliti velikim brojem medalja svojih reprezentativaca sa svjetski i europskih prvenstava i kupova, ali i njihovim nastupima na olimpijskim igrama.
HJS je pokretač projekta „Judo u škole“ u okviru kojeg učenici od 1. do 8. razreda u više od 100 osnovnih škola imaju mogućnost odabrati judo kao izvanškolsku aktivnost.
Teniski klub Donji Miholjac osnovan je 1903. godine. U njegovoj besplatnoj školi tenisa trenira 72 djece, a ističe se činjenicom da su djeca pripadnici različitih vjera i narodnosti koja treniraju u prijateljskom ozračju te njeguju sportski duh zajedništva. Klub broji 154 člana. Seniorska ekipa TK Donji Miholjac osvojila je 2016. godine Hrvatski teniski kup, a ukupan iznos nagradnog fonda donirala je Odjelu pedijatrije Osječke bolnice oštećene tijekom nevremena. Marin Draganja, olimpijac i član Hrvatske Davis Cup reprezentacije, član je TK Donji Miholjac.
