Poštovani djelatnici sportskog novinarstva diljem Lijepe Naše,
izražavajući vam zahvalnost za svakodnevno praćenje velebnih uspjeha hrvatskog sporta, čestitamo međunarodni praznik kojim se evocira nastanak vaše globalne strukovne udruge. Vjerujemo u nastavak dobre suradnje, temeljene i na članstvu Hrvatskog zbora sportskih novinara u Hrvatskom olimpijskom odboru.
U ime nacionalne cehovske udruge, Hrvatskog zbora sportskih novinara (HZSN), čestitku je uputio predsjednik HZSN-a Jura Ozmec, ujedno i glavni tajnik AIPS-a:
Poštovani članovi HZSN-a,
dragi kolegice i kolege, hrvatski sportski novinari,
ove godine Svjetski dan sportskih novinara pada usred Svjetskog nogometnog prvenstva, što je baš lijepo. Zauzeti smo, radimo, ako ne izravno na nogometnim događajima, onda na onome što u sportu i dalje postoji. I tu se vidi naša uloga i naša snaga, snalažljivost, važnost. Da, nogomet je preplavio sve medije, televizijski dnevnici počinju s vijestima s američkog kontinenta, ali i dalje u istim tim medijima „stanuju“ Hanžek, vrijedno skupljanje predolimpijskih bodova džudašica za LA, uspjesi hrvatskog orijentacijskog trčanja, rukomet na pijesku, nastupi veslača, pripreme za Mediteranske igre, svjetski šah u Zagrebu...
Sportski novinar jednostavno mora biti posvuda, pratiti sve. I tu dolazim do onoga što ovaj dan obilježava, dolazim do tužnog dijela. Jednostavno ne mogu, pa čak ni u ovoj čestitarskoj prigodi, zaobići Pindru, Dražena Pinevića. Velikana, prijatelja, novinarčinu. Otišao je zauvijek, ali obilježen aktualnim događajima, pa možda čak i dajući im dodatni značaj. Ove je godine dobio priznanje Hrvatskog zbora sportskih novinara za super emotivan i gotovo svima nama, koji smo barem jednom ušli u tu zgradu, upečatljiv komentar o požaru, ostavštini i značaju zgrade Vjesnika, a zauvijek nas je napustio baš istoga dana kad je Vjesnik konačno sravnjen sa zemljom. Cijeli je svoj novinarski život Pindra posvetio sportu, ponajprije rukometu, ali i svim drugim sportovima, a posljednji pozdrav s njim će biti na zagrebačkom Krematoriju baš na Svjetski dan sportskih novinara.
Ta simbolika nije slučajna. Ta simbolika nas sve obvezuje da nastavimo tim putem, s tom idejom, s odnosom prema poslu kakav je i Pindra imao.
Hrvatski sportski novinari udruženi su još od 1949. godine, trenutačno s oko 200 članova, a svake godine je i te kako teško posebnoj komisiji za nagrade i priznanja odlučiti se za najbolje. Dakle, za sada idemo putem koji je zadan još od vremena kad su sportskim novinarstvom „vladali“ Vilko Luncer, Žarko Susić, Mladen Delić, Milka Babović i ostali velikani, idemo putem koji je tako vjerno i lakoćom pratio i prerano otišli Pindra, donoseći čitateljima Sportskih novosti sve tajne sportskog događaja ili sporta u cjelini. Ostanimo na tom putu....
Sretan vam naš dan!
