Tog 9. srpnja 2001. godine Ivanišević je u maratonskom finalnom dvoboju pobijedio Australca Patricka Raftera s 3-2 u setovima (6-3, 3-6, 6-3, 2-6, 9-7), a budući da je u All England Club stigao s pozivnicom kao 125. igrač ATP-ove ljestvice (ponajviše zbog prethodne ozljede ramena), kreirao je senzaciju i ispisao povijest. Podsjetimo, do tog pothvata legendarni hrvatski tenisač imao je još tri finalna pokušaja, 1992. bolji je bio Andre Agassi, a 1994. i 1998. Pete Sampras.
Nezaboravne su Goranove suze na wimbledonskoj travi i istinski naklon sportskog Globusa njegovoj upornosti i teniskoj veličini. U vrlo emotivnom pobjedničkom govoru Ivanišević je veličanstveni trijumf posvetio tragično preminulom prijatelju, košarkaškom velikanu Draženu Petroviću.
Ono što je uslijedilo također spada u povijesne domete hrvatskog sporta - na splitskoj Rivi dočekalo ga je nekoliko stotina tisuća sugrađana i fanova iz cijele države.
Uz prestižni Grand Slam trofej u karijeri, jedan od najvećih hrvatskih sportaša svih vremena u kolekciji ima i dva olimpijska odličja - povijesne bronce iz Barcelone 1992., osvojene u pojedinačnoj konkurenciji i u paru s Goranom Prpićem. (hoo/vk)
