Rijetki su nam doktori iz područja sporta, što najčešće znači kinezioloških znanosti, pa je svaki novi - vrijedan velike pozornosti. Nakon što je u mjesecu travnju Neven Kovačević, nekadašnji izbornik muške vaterpolske reprezentacije te europski klupski prvak sa splitskim Jadranom, obranio doktorski rad pod naslovom „Antropometrijska, funkcionalna i kognitivna obilježja mladih vaterpolista i njihov utjecaj na selekciju“ na Kineziološkom fakultetu Sveučilišta u Splitu, lipanj mu je donio i svečanu promociju.

- Cilj mi je bio pokušati pretočiti vlastitu praksu u znanost. Svi podaci koje sam sublimirao u ovom radu su podaci prikupljani od sezone 2013./14. do ove godine. Još uvijek traje proces prikupljanja podataka, uključujući mlade reprezentacije do 16 godina. Želimo vidjeti što je dobro, što nije, i da ono što sam napisao pokušamo sutra primijeniti u praksi. Vježbe su usmjerene na poboljšanja kognitivnih funkcija odnosno sposobnosti igrača, važno nam je saznanje mogu li se one implementirati u taktiku igre, brzinu reakcije, uočavanja... Osobno iznimno vjerujem u rad s djecom od 11. do 15. godine kada već počinje specijalizacija, usmjeravanje djece po igračkim pozicijama - pojasnio je "vaterpolski doktor", u stvarnosti - doktor kineziologije Neven Kovačević.

A da je u praksi bio uspješan u radu s mladima potvrđuje i pothvat iz 1997. godine, kada je kao izbornik osvojio s Hrvatskom zlatnu medalju na juniorskom Svjetskom prvenstvu u Havani, što ga je samo godinu kasnije dovelo na izborničku dužnost muške seniorske reprezentacije.

Osvojio je srebrnu medalju na Europskom prvenstvu u Firenci 1999., a vodio je hrvatske vaterpoliste i na Olimpijskim igrama u Sydneyju 2000., na EP-u u Budimpešti 2001. te Svjetskom prvenstvu iste godine u Fukuoki. Imao je uspješnu i inozemnu karijeru, posebno kao izbornik Irana. Osim europskog trona s Jadranom (1991./1992.), uspješan je bio i na klupi dubrovačkog Juga.

U posljednjih petnaestak godina zaokupirala ga je znanost pa je, uz profesorski rad, odlučio ostaviti još dublji trag u hrvatskoj akademskoj i sportskoj zajednici. Radeći posljednjih godina kao voditelj kampova HVS-a, uhvatio se u koštac s kompleksnim istraživanjem koje će pretvoriti u hvalevrijedan rad za dobrobit budućih naraštaja hrvatskog vaterpola.

Mentorica njegove disertacije bila je izv. prof. dr. sc. Tea Galić s Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Splitu, ujedno članica Zdravstvenog povjerenstva Hrvatskog vaterpolskog saveza, a rad je nastao kao rezultat dugogodišnjeg istraživanja u kampovima Hrvatskog vaterpolskog saveza, kao i u mladim reprezentacijama do 16 godina. Inicijator ideje bio je izv. prof. dr. sc. Frane Mihanović s Fakulteta zdravstvenih znanosti Sveučilišta u Splitu te su splitski znanstvenici u suradnji s Hrvatskim vaterpolskim savezom i Kovom kao glavnim akterom ove lijepe sportske priče objavili više znanstvenih radova o povezanosti kognitivnih funkcija i vaterpola, i to kao prvi u svijetu.

Iz toga je proizašao njegov doktorski rad za koji su nakon javne obrane (a nazočili su brojni dužnosnici HVS-a, kolege treneri i igrači), svi nazočni gromoglasno zapljeskali i prozvali ga ponosom i referencijom splitskog Kineziološkog fakulteta. (hoo)