Curling je jedan od onih športova koji u Hrvatskoj nemaju neku tradiciju, pa među našim ljudima njegovo spominjanje najčešće izaziva podizanje obrve i pitanje - „Kakav je to uopće šport?“.
Još kad tome pridodamo da je jedan od rekvizita u igri i metla, jasno je da svima neupućenima ta aktivnost ne djeluje previše atraktivno ili zahtjevno. No, curling ne samo da je ozbiljan natjecateljski šport koji mnogi igrači vani profesionalno treniraju, te jedan od najpopularnijih športova u Kanadi, već uz svoje ime nosi i pridjev koji mnogi športovi silno žele, a to je – olimpijski šport.
Krenimo od početka. Domovina curlinga po svemu sudeći je Škotska (makar se otprilike u isto vrijeme igra javlja i u Nizozemskoj), a razdoblje u koje smještamo njegov nastanak je 16. stoljeće. Naime, između 1500. i 1800. godine, prosječne temperature na sjeveru Europe bile su znatno niže nego u prethodnim razdobljima, a najhladnija faza (takozvano „malo ledeno doba“) trajala je od 1550. do 1700. godine.

Znamo da su u tom razdoblju mnogi ljudi na sjeveru svoje slobodno vrijeme provodili u aktivnostima na ledu - klizanju, sanjkanju, plesanju, šetnji i različitim igrama. Jedna od tih igara bio je i curling, koji danas kao definirani šport izgleda tako da dvije četveročlane momčadi nastoje uz pomoć četki ili metli smjestiti po osam granitnih kamena što bliže cilju označenom na ledenoj površini. Nadimak za ovu igru preciznosti i strategije je „šah na ledu“, iako bi nama bliža usporedba bila – boćanje na ledu.
Najraniji, no dijelom osporavani, dokaz o postojanju curlinga je kamen za curling iz 1511. godine koji je slučajno pronađen u Škotskoj prilikom isušivanja jednog jezerca. Postoje neke naznake da je natpis na kamenu nastao dosta kasnije, ali taj se kamen - kao najstariji dokaz o curlingu - danas čuva u muzeju u Stirlingu. Zanimljivo je da se u istom muzeju čuva i navodno najstarija nogometna lopta (iz 1540.)...
Prvi pisani tragovi o curlingu također dolaze iz Škotske, a odnose se na zapis Johna McQuhina koji je u veljači 1540. godine zabilježio jedan ondašnji dvoboj na ledu. Konačno, dvije slike slavnog flamanskog slikara iz 16. stoljeća Pietera Bruegela mlađeg, također sadrže prikaze igre curling, no bez metli. Bruegelove slike prikazuju igranje curlinga u Nizozemskoj, koja je već spomenuta u kontekstu nastanka ove igre. Naime, u navedenom razdoblju (a i ranije), Nizozemska i Škotska gajile su posebno bliske odnose kroz trgovinu i kulturnu razmjenu; mnogi su se Nizozemci doselili u Škotsku, što je između ostalog vidljivo i kroz povijest nizozemskog i škotskog jezika, ali i, primjerice, kroz povijest golfa.
Naziv curling prvi se put spominje u pjesmi Henryja Adamsona iz 1620. godine, također u Škotskoj. Drugi naziv za igru, koji se još uvijek i danas ponekad koristi, je - “the roaring game”, zbog zvuka koji proizvodi kretanje kamena po zaleđenim kapljicama vode na površini jezera (roar na engleskom znači - bučiti, rikati).

Najstarijim curling klubom smatra se škotski Kilsyth Curling Club, koji je osnovan 1716., a pripisuje mu se i izgradnja najstarijeg umjetnog jezerca izgrađenog posebno za curling. Ipak, povijesno najvažniji klub je, također škotski, Royal Caledonian Curling Club koji je (prema Međunarodnom olimpijskom odboru) definirao prva službena pravila športa.
U početku je za igru korišteno obično kamenje koje je na jednoj strani donekle ravno – naravno, bez ručke, različitih veličina, oblika i glatkoće. Neki rani primjerci imali su rupe za prste i palac – slično kuglama za bowling. U svakom slučaju, igrači su imali prilično ograničenu kontrolu nad tim kamenjem te je puno veću ulogu u svemu imala čista sreća. U škotskom Darvelu tkalci su u slobodno vrijeme igrali curling koristeći kamene utege s tkalačkog stana na koje bi stavljali ručku, a u nekim drugim krajevima eksperimentiralo se i s drvetom ili metalnim posudama ispunjenima ledom.

Od 16. do 19. stoljeća curling je bio vrlo popularan u Škotskoj, jer se igrao vani a klimatski uvjeti zimi bili su vrlo odgovarajući (što danas više nisu). Prvi zatvoreni prostori za igranje curlinga spominju se već u drugoj polovici 19. stoljeća u Manchesteru i Southportu, dok je u Škotskoj prvi takav prostor sagrađen 1907. u Glasgowu.
Iz Škotske se igra do kraja 19. stoljeća proširila na Švedsku i Švicarsku, a škotski emigranti donijeli su je i u Kanadu gdje je danas curling najrazvijeniji, premda se sada već igra u cijelom svijetu - od Brazila do Novog Zelanda.
Prvi curling klub u Kanadi, Royal Montreal Curling Club, osnovan je 1807., a postoji i danas. U škotskom Perthu nalazi se i Svjetski curling savez (World Curling Federaton), a zanimljivo je da je svoje djelovanje taj svjetski savez započeo kao komisija već spomenutog Royal Caledonian Curling kluba koji je definirao prva pravila.
Prvo svjetsko prvenstvo (Scotch Cup) održano je 1959. godine u Škotskoj, u Falkirku i Edinburghu, a pobijedila je kanadska momčad iz Regine (savezna država Saskatchewan).

Curling je na Olimpijskim igrama zapravo od samog početka, no vrlo sramežljivo. Na prvim ZOI 1924. u Chamonixu rezultati u curlingu nisu bili zavedeni u službeni izvještaj sve do 2008. Naime, sve do tada, to se prvo natjecanje tretiralo kao demonstracijski, odnosno pokazni olimpijski šport.
Demonstracijski olimpijski športovi službeno su na Olimpijske igre uvedeni 1912. i postojali su do 1992. godine. To su športovi u kojima su natjecanja na Igrama organizirana u svrhu promocije određenog športa koji nije na službenom programu. Medalje s tog natjecanja nisu službene medalje niti se tretiraju kao olimpijske, no najčešće izgledaju jednako - samo manjih dimenzija. Većina demonstracijskih športova su neobični i manje poznati športovi koji su se na OI pojavili samo jednom u tom neslužbenom obliku (npr. puštanje zmajeva, letenje balonom, ribolov, spašavanje, utrkivanje golubova, polo na biciklima, dvoboji pištoljima, skijanje na vodi, sanjkanje sa psima, zrakoplovstvo, kabaddi, pelota, itd.).
Na ovom mjestu svakako treba spomenuti i srodan šport vrlo sličan olimpijskom curlingu - bavarski curling (Eisstockschießen ili ice stock sport), koji je također u dva navrata bio demonstracijski šport na ZOI – iz razumljivih razloga bilo je to onda kada su Igre održane u Bavarskoj (1936. u Garmisch-Partenkirchenu) i vrlo blizu Bavarske (1964. u Innsbrucku).
Nezanemariv je broj športova (među njima je i curling), koji su od demonstracijskih postali službeni olimpijski športovi (odbojka, judo, taekwondo, badminton), a možda najneobičniji je slučaj tenisa. Naime, tenis je od početka modernih olimpijskih igara (1896. Atena) bio službeni šport, onda je 1928. maknut sa službenog programa (radi problema oko amaterskog/profesionalnog statusa), pa je 1968. i 1984. bio demonstracijski šport, da bi se 1988. ponovno vratio u službeni program.

Na sličan način je curling (sada kada je prvo natjecanje 1924. priznato za službeno) na prvim ZOI bio na programu, već na sljedećim Igrama maknut je s programa, da bi nakon toga 1932. u Lake Placidu, 1988. u Calgaryju i 1992. u Albertvilleu bio demonstracijski šport. Konačno od 1998. i OI u Naganu postaje službeni zimski olimpijski šport.
Od (ponovnog) uvođenja curlinga na olimpijski program 1998., najuspješnija država u tom športu je Kanada. Također od 1998. postoje natjecanja u muškoj i ženskoj konkurenciji, a mješovita, muško-ženska kategorija uvedena je 2018. na ZOI u Pyeongchangu.

LITERATURA:
AA. VV. Enciklopedija fizičke kulture, Jugoslavenski leksikografski zavod, Zagreb, 1977.
https://www.scottishcurling.org/curling-history/history-of-the-game/
https://en.wikipedia.org/wiki/Curling
http://flemish.wp.st-andrews.ac.uk/2016/02/15/613/
https://curling.hr/hrvatski-curling-savez/

Olympic sport with a broom

Curling is one of those sports that do not have a tradition in Croatia, which is why among our people its mentioning most often raises an eyebrow and a question: “What kind of sport is it anyway?”
Furthermore, when we add that one of the game props is a broom, it is clear that to all those unfamiliar with this sport this activity does not seem too attractive or demanding. But curling is not only a serious competitive sport that many players abroad train professionally and one of the most popular sports in Canada, but also carries with its name the adjective that many sports strongly want, and that is - Olympic sport.
Homeland of curling is by all accounts Scotland (though at about the same time the game emerged in the Netherlands), and the period in which we locate the emergence of the sport is the 16th century. Specifically, between the years 1500 and 1800, average temperatures in northern Europe were much lower than in the previous periods, and we know that during the mentioned period many people in the north spent their free time in activities on ice - ice-skating, sledding, dancing, walking and various games. One of those ice games is curling.
From Scotland, the game spread to Sweden and Switzerland by the end of the 19th century, and Scottish emigrants brought it to Canada, where curling is most developed today, even though it is now being played all over the world - from Brazil to New Zealand.
Curling competition at the first Winter Olympic Games in 1924 was recognized as official. Curling was removed from the program at the next Games and afterwards – at the Lake Placed Olympics in 1932, Calgary Olympics in 1988 and Albertville Olympics in 1992 - it was a demonstration sport. Finally, since 1998 and the Olympics in Nagano curling became the official winter Olympic sport.