U Hrvatsku je stiglo olimpijsko vaterpolsko zlato iz Pariza 2024., štoviše, i europsko zlato s nedavne kontinentalne smotre održane u siječnju u Beogradu.

Ne, Barakude nisu, nažalost, osvojile olimpijsko zlato u glavnom francuskom gradu prije nepune dvije godine, a još manje europsko zlato ove godine. Ali, ipak djelić tih zlata je dospio i u Hrvatsku. Naime, jedna od osoba osobito bitnih za osvajanje prvih mjesta na dva spomenuta natjecanja reprezentacije istočnih susjeda je Hrvatica.

Prof. dr. sc. Dajana Zoretić (41), Riječanka, ujedno izvanredna profesorica na Kineziološkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, već je dvije godine kondicijska trenerica srbijanske vaterpolske reprezentacije.

Prethodno je ovaj posao obavljala i u hrvatskoj juniorskoj reprezentaciji (do 20 godina) koja je 2013. na Svjetskom prvenstvu u mađarskom Szombathelyiju osvojila srebrnu medalju. Tu reprezentaciju vodio je Vjekoslav Kobešćak koji će dvije godine kasnije, kada je postao trener dubrovačkog Juga, u Gruž dovesti i Dajanu Zoretić. Bio je to početak trenerske karijere odnosno 'skupljanja' trofeja, uspjeha, sjajnih rezultata momčadi u čiju je tjelesnu spremu svoje umijeće i znanje prenijela ova Riječanka koja je i sama, u svojoj sportskoj karijeri imala zapažene rezultate (srebro u plivanju na mediteranskim igrama, kao i naslov dvostruke svjetske doprvakinje u ronjenju na dah). Kao trenerica je s "jugašima" osvojila i Ligu prvaka, a od 2016. je radila i u vaterpolskim klubovima Steaua iz Bukurešta, francuskom Strasbourgu, Dinamu iz Tbilisija, te gruzijskoj reprezentaciji. Godine 2016. je proglašena najboljom kondicijskom trenericom u Hrvatskoj.

*Pero Kuterovac, kondicijski trener Barakuda i Dajanin svojevrsni mentor, jednom je rekao - „Mrzim gubiti, ali ako me netko treba pobijediti, neka to uvijek bude ona”. Kuterovac je mislio dakako upravo na Dajanu Zoretić koja ga je i pobijedila izravno u Parizu. Uostalom, i zlato u Beogradu je pobjeda, pa... je li učenica postala bolja od učitelja?

- Pero je osoba od koje i danas učim i vjerujem da ću još dugo imati što učiti i naučiti, tako da je nemoguće da postanem bolja od njega. Uostalom, stariji je od mene pa je u prednosti, ha, ha.. Uvijek ću ga doživljavati kao svog učitelja i gledati s velikim poštovanjem i zahvalnošću, u nadi da će jednog dana netko tako gledati i mene, jer to je onda onaj pravi mentor.

*Kad smo spomenuli Pariz, jesu li vam u olimpijskom finalu Hrvatska - Srbija osjećaji bili podvojeni ili je ipak profesionalnost nadvladala emocije, pa još k tomu vam je i Josip Vrlić životni partner, te ste jednostavno samo vidjeli bijele protiv plavih kapica, a bijele ste vi trenirali?

- Krenula bih od onoga što često spominjem - „fight or flight“. Svjesno sam ušla u sve ovo i vrlo sam dobro znala kakve pritiske i očekivanja ovakva situacija nosi. Naučila sam se s njima nositi i u takvim trenucima profesionalnost prirodno dolazi u prvi plan. Jako sam svjesna vlastitog stava i samim time i perspektive iz koje promatram sve ostalo. Uostalom, povijest nas je ionako više puta naučila da se „ispravan odgovor ne nalazi ni u osudi Galileja, niti u kanonizaciji Spinoze“. Misao iz jedne od meni najdražih knjiga.

*Od kuda zapravo, na čiju preporuku, vaš angažman u seniorskoj reprezentaciji Srbije?

- Mislim da je najbolja preporuka bio moj dotadašnji rad, kako u Jugu, tako u Gruziji, Steaui, Strasbourgu, Dinamu iz Tbilisija, svemu što ste nabrojali i to s velikim brojem igrača. Kako je i Uroš Stevanović, srpski izbornik na prvom našem sastanku rekao da je on siguran u moj rad i pristup radu, zbog toga je inzistirao da postanem dio stručnog stožera. Radila sam u različitim sredinama, što mi je dalo širinu i iskustvo, ali mogu reći da sam zaista zadovoljna što sam prihvatila ovaj angažman. Riječ je o iznimno kvalitetnoj poslovnoj suradnji, temeljen na poštovanju, iskrenosti i moram to dodati dobrom razumijevanju sarkazma koji mi je jako bitan u radu.

*Ako se ne varam, u Jugu ste od 2015. godine. Radite li i dalje s jugašima, te kako to usklađujete s obvezama i na Kineziološkom fakultetu?

- U VK Jug AO više nisam otkako sam prihvatila ovaj angažman, jer sam željela biti potpuno usredotočena na ciljeve koje smo si postavili. Sve smo ove sezone programski i organizacijski 'ukomponirali' u Vaterpolskom klubu Radnički iz Kragujevca. U Dubrovnik sam ranije često dolazila, ali uvijek tek nakon što bih u potpunosti odradila sve nastavne obveze sa studentima. Ovim putem dugujem posebnu zahvalnost studentima Kineziološkog fakulteta u Zagrebu, s kojima se uvijek može korektno i jasno dogovoriti. Moram istaknuti i da su mi vrlo pozitivne ocjene i komentari u studentskim anketama iznimno važni jer potvrđuju da studenti prepoznaju moju dosljednost, dobru organizaciju i korektan odnos prema nastavi i obvezama. Također, zahvaljujem se i na svim mailovima koje su mi poslali ovih dana. Na Fakultetu postoji jasno definiran Pravilnik o korištenju slobodne studijske godine, studijskog, sportskog i stručnog dopusta, što mi uvelike olakšava usklađivanje akademskih i profesionalnih obveza. Posebno želim zahvaliti novom dekanu, izv. prof. dr. sc. Tomislavu Rupčiću, kao i prodekanu za nastavu i studijske programe izv. prof. dr. sc. Dariju Škegri, na razumijevanju i prihvaćanju mojih prijedloga kako bi mi se u ovom zimskom semestru olakšala organizacija nastave. Uz dobru organizaciju, dosljednost i disciplinu sve se stigne.

*U svakom sportu, ekipnom i pojedinačnom, ključna varijabla sportskog uspjeha je postala, čini nam se, brzina. Brzina razmišljanja, akcije, reakcije... Slažete li se ili je primarno nešto drugo?

- Uh, o tome bi se dalo jako puno pričati, ali ću pokušati biti kratka i jasna i da se nitko od poznavaoca kondicijske pripreme ne naljuti ako nešto ne kažem jer jako cijenim našu struku i planiranje i programiranje treninga nazivam 'art of coaching'. U radu s vrhunskim sportašima, osobito u ekipnim sportovima poput vaterpola, nužno je dubinski razumjeti njihove fiziološke i motoričke karakteristike kako bismo optimizirali trenažni proces. Glavni fokus na trening posebno onaj u vodi stavljam na razvoju eksplozivne snage, brzine i maksimalne jakosti, budući da su to ključni elementi u specifičnim zahtjevima sporta kao što je vaterpolo u kojem se stalno rade 'startevi iz nulte brzine', promjene pravca, skokovi iz vode i borba za poziciju. Kod polovice igrača koristili smo TMG - tensiomiografija - (to je u nekoliko navrata odradio BodyLab tako da veliko hvala na pomoći), a koji mi je omogućio vrlo preciznu analizu mišićne kontraktilnosti, brzine reakcije mišića i mogućih disbalansa između lijeve i desne strane tijela. Sve dobivene informacije koristila sam za usmjeravanje trenažnog procesa: prilagođavala opterećenja, određivala prioritete kod pojedinaca i pravovremeno reagirala u slučaju znakova preopterećenja ili neučinkovite adaptacije. Naravno, poseban izazov predstavljaju visoko-intenzivni intervalni treninzi koji se koriste za razvoj brzine i anaerobne izdržljivosti, kao što su sprint intervalni treninzi (SIT) i treninzi ponavljanih sprintova (TPS), posebice u vodi. Zbog specifičnosti plivanja u vodenom okruženju, energetska učinkovitost, odnosno ekonomičnost plivanja, postaje ključan faktor. Upravo su propulzivna efikasnost i hidrodinamički otpor identificirani kao glavni faktori koji određuju koliko će energije igrač potrošiti za postizanje određene brzine. Kod vaterpolista, koji za razliku od plivača moraju izvoditi dodatne motoričke radnje (držanje lopte, dodavanje, šut, kontakt s protivnikom), potrošnja kisika može biti i do 20% viša što je i znanstveno dokazano.

*Mijenjate li pristup pripremama u odnosu na dob sportaša? Hrvatska i Srbija su na EP u Beogradu bile dvije najstarije reprezentacije, ali kod Srbije se to baš i nije osjetilo.

- Dob sportaša prvenstveno gledam kroz natjecateljske kategorije, ali jasno mi je na što ciljate. Naravno, neke detalje svog pristupa ne bih otkrivala jer vjerujem da upravo to čini moju autentičnost. Kada je riječ o godinama, s tim se nikako ne bih složila da su one diskriminacijski faktor. Smatram da reprezentaciju na najvećim natjecanjima trebaju činiti trenutačno najkvalitetniji igrači koje država ima. A pod 'najkvalitetniji' ne mislim nužno samo na najbolje u tehničkom ili fizičkom smislu, već na one koji su kompletni, koji imaju znanje, iskustvo, odgovornost, međusobnu povezanost i pozitivnu energiju unutar momčadi. Za mene postoji jasna razlika između najboljih i najkvalitetnijih igrača. Najkvalitetniji su oni koji u svakom segmentu mogu odgovoriti zahtjevima vrhunskog natjecanja i doprinijeti momčadi kao cjelini.

*Je li modifikacija vaterpolskih pravila utjecala i na promjenu načina treninga i ako jest, kako?

- Znamo da se smanjio prostor, a broj igrača ostao jednak što izravno znači više duela i kontakata, te brže donošenje odluka, manje dugog plivanja, više vremena provedenog u okomitom položaju i to je svakako uzeto u obzir pri planiranju i programiranju treninga u vodi. Kako u vodi, tako i izvan vode. Danas više nema klasične periodizacije gdje su se na cijelom natjecanju 'gađala' zadnja dva-tri dana. Sad je svaki bod važan i za svaku utakmicu moraš biti spreman, uz cilj da se forma diže sve do samog kraja turnira.

*Imate doktorat iz kineziologije, ali zanimaju vas i mediji, te pišete diplomski rad iz komunikacijskih znanosti, a na temu medijske zapostavljenosti vaterpola. Jasno nam je da nećete sve sada otkriti, ali u kratkim crtama, možete li reći do kojih ste spoznaja došli u pogledu uistinu slabije vidljivosti vaterpola u medijima, zašto je tomu tako?

- Nedavno sam diplomirala komunikacijske znanosti na Bernays Universityju, ali sam se zbog kratkog roka za završetak studija odlučila za temu koja mi je bila bliža i organizacijski izvediva u tom trenutku. Što se tiče same teme vaterpola i njegove medijske vidljivosti, trenutačno jedan bivši vaterpolist priprema diplomski rad na Kineziološkom fakultetu na tu temu, a ja sam mu mentorica. Moja je želja da se po završetku tog diplomskog rada, koji je planiran za rujan 2026., rezultati ne zadrže samo u akademskom okviru, već da se i javno prezentiraju kroz medije. Smatram da vaterpolo kao sport to zaslužuje, ali i da je nužno o toj temi govoriti argumentirano, sustavno i na temelju konkretnih podataka - zaključila je prof. Zoretić