Proslavljeni hrvatski veslač i olimpijac Igor Boraska izabran je nedavno za dopredsjednika Svjetskog udruženja olimpijaca (World Olympians Association - WOA). Veliko je to priznanje članu neponovljivog brončanog veslačkog osmerca s Igara u Sydneyju 2000. godine, ali i cijelom hrvatskom sportu.

- Svjetsko udruženje olimpijaca je osnovano 1995. na inicijativu velikog prijatelja Hrvatske, pokojnog predsjednika MOO-a Juana Antonia Samarancha kako bi se olimpijcima omogućilo da više dođu do izražaja i sudjeluju u sportskom životu nakon što je završena njihova karijera. To je bio način kako da se olimpijci uključe u kreiranje sportske politike, kako da pomognu društvu a i sami sebi u nacionalnim udrugama olimpijaca ali i globalno, kaže Igor Boraska.

*Boraska pojašnjava i kako WOA pomaže olimpijcima i društvu općenito.

- Imamo desetak stipendija godišnje na University of London koje dijelimo na osnovu natječaja. To je program od tri semestra i stipendisti dobiju diplomu, odnosno Sports Management Certificat. To je nešto što im može pomoći kasnije prije zapošljavanja u nekim institucijama u svojim državama, u Međunarodnom olimpijskom odboru ili drugim sportskim federacijama. To je namijenjeno baš olimpijcima uz još nekoliko programa koji se financiraju kao Service to Olympians i Olympians to Society. To su dva programa u kojima nam nacionalni klubovi olimpijaca pošalju na natječaj svoje projekte koje mi sufinanciramo. U programu Olympians to Society olimpijci rade neki društveno koristan projekt. Primjerice, Malezijci imaju akciju Run With the Olympians u kojoj svakog tjedna neki od njihovih olimpijaca na nekom mjestu u Kuala Lumpuru ili nekim drugim gradovima pozovu preko socijalnih medija sve koji žele trčati s njima desetak kilometra. Okupi se tako i nekoliko tisuća ljudi koji zajednički trče. Uglavnom mi ciljamo da ti projekti i te donacije budu usmjerene prema sportski manje razvijenim državama i kontinentima.

*Jedan od projekata WOA-e koji se zadnjih godina dosta spominjao je i OLY House na Olimpijskim igrama.

- To je, zapravo, naš najveći i najskuplji projekt. Zamišljen je kao olimpijska kuća u koju će dolaziti svi olimpijci koji se nalaze u gradu domaćinu za vrijeme održavanja OI, družiti se, dobiti ulaznice za neka olimpijska natjecanja ili ih gledati na velikim TV ekranima, imati hranu i piće. Puno olimpijaca tu dolazi za vrijeme Olimpijskih igara. Najčešće u svojstvu običnih gledatelja, ali neki od njih su akreditirani i uključeni su u svoje reprezentacije kao treneri, savjetnici ili članovi delegacije. U Parizu je većina natjecanja bila kompletno rasprodana, ali svejedno smo imali ulaznice za neke od sportova i podijelili ih olimpijcima. Imali smo tamo izvanrednu pomoć Francuskog kluba olimpijaca jer jedan od njihovih olimpijaca je direktor banke koja je i vlasnik jedne zgrade vrlo blizu Eiffelovog tornja. Tu nam je bio OLY House na velikom prostoru, većem od tisuću i pol kvadrata. To je zgrada na tri kata s vrtom kroz koju je prodefiliralo puno olimpijaca, puštali su se i filmovi o trenerima, pa tako i film o Ratku Rudiću. Dakle, jako dobar projekt koji je dosta skup. Uz Međunarodni olimpijski odbor koji sufinancira OLY House s oko pola milijuna dolara imali smo mi još neke privatne tvrtke koje su pomogle oko organizacije. Znam da je u Rio de Janeiro sponzor bio EY - Ernst & Young. I mene su zamolili da pratim nekoliko njihovih direktora na nekim natjecanjima, pa smo tako bili na veslanju i vaterpolu, što je njima bilo jako zanimljivo.

*Na ZOI u Milanu i Cortini OLY Housea ipak nije bilo.

- U Milanu nismo imali OLY House nego samo OLY Hub, jedan manji poslovni prostor na jednoj od stanica metroa. Tamo je bio problem što je sve bilo dosta disperzirano na više međusobno udaljenih lokacija, a slično će biti i za četiri godine u Francuskim Alpama. Međutim, imali smo WOA Party u Slovenskoj kući u Cortini. To je bio glavni događaj što se tiče olimpijaca i WOA-e, bila je tamo i naša predsjednica Pernilla Wibereg, rizničar Thomas Tang, ja kao dopredsjednik, kao i naš patron princ Albert od Monaka, a domaćini predsjednik slovenskog kluba olimpijaca Iztok Čop te predsjednik Slovenskog olimpijskog odbora Franjo Bobinac.

*Zanimljivo je to da WOA nije pod okriljem Međunarodnog olimpijskog odbora.

- Ona je, zapravo, koncipirana kao nezavisna sportska organizacija da bi mogla nezavisno iznositi i neka svoja mišljenja, koja ne moraju biti potpuno u skladu s onim što Međunarodni olimpijski odbor smatra da je ispravno. I bilo je nekih nesuglasica vezanih za rat u Ukrajini jer smo mi od početka govorili da bi pojedinačni sportaši iz Rusije trebali nastupiti na Igrama. Na kraju je i došlo do toga, ali prvi stav MOO-a je bio kompletno zabraniti nastup svim ruskim i bjeloruskim sportašicama i sportašima. Na Olimpijskim igrama u Parizu smo, pak, imali malo trvenja oko nastupa sporne alžirske i tajvanske boksačice. Imali smo i panel s medicinskim stručnjacima koji su nam malo pojasnili cijeli problem. Mislim da je za Igre u Los Angelesu MOO napravio dobru stvar zabranivši transseksualnim osobama koje su bile muškarci da nastupaju u ženskoj konkurenciji. Dakle nismo uvijek imali baš identična mišljenja kao MOO, želimo biti nezavisni i imati pravo na svoje mišljenje.

*Postoji, međutim, i formalan razlog zašto WOA nije dio MOO-a.

- Nakon OI u Parizu je Međunarodni olimpijski odbor tražio da damo na glasanje odluku prema kojoj bi WOA postala komisija ili odbor unutar MOO-a, da će nam tako biti bolje i da ćemo imati još bolje financiranje. U Lausannei je koncem 2024. godine bila Izvanredna skupština Svjetske udruge olimpijaca na kojoj smo očekivali da će većina naših članica, a imamo 106 klubova olimpijaca, glasati za to da se pripojimo Međunarodnom olimpijskom odboru i da prestanemo biti nezavisna udruga. Za tako nešto trebalo je 66 posto glasova no za to je pripajanje glasalo samo 48 posto članica.

*To ipak ne znači da između WOA-e i MOO-a ne postoji čvrsta suradnja.

- Mi bez njih ne možemo. U rujnu 2025 godine potpisan je i novi ugovor između MOO-a i WOA-e sa svim pravima i obavezama obje strane. Uz financijska sredstva koje ćemo dobivati od MOO-a prema ovom ugovoru imat ćemo mogućnost i dalje koristiti naše sponzore koji ne predstavljaju sukob interesa. Primjerice, ako MOO ima kao sponzora neku banku ili osiguravajuće društvo, onda mi ne možemo imati neku drugu banku ili osiguravajuću kuću. Uglavnom, sad su odnosi opet jako dobri, surađujemo s Međunarodnim olimpijskim odbora i to je, zapravo, jedino što ima smisla. Iako 90 posto našeg budžeta dolazi iz MOO-a, mi zadržavamo samostalnost u medijskim istupima, pronalaženju sponzora nekim našim programima.

*Hrvatski klub olimpijaca je jedna od 106 nacionalnih udruga olimpijaca, dok je još uvijek mnogo država gdje olimpijci nisu organizirani kao udruga.

- U Hrvatskoj to stvarno jako dobro funkcionira. Imamo Hrvatski klub olimpijaca i regionalne klubove - splitski, riječki, zagrebački. Imamo jako dobar kontakt s Ministarstvom turizma i sporta i tri predstavnika u Skupštini HOO-a, pa mogu reći da olimpijci u Hrvatskoj imaju jako dobar status, kaže Boraska i pojašnjava kakve će biti njegove obveze na mjestu dopredsjednika WOA-e:

- Više su to protokolarne obaveze, kao one u OLY Houseu ili u nekim komisijama koje imamo, poput zdravstvene ili marketinške, koje obično vodi netko od dvoje dopredsjednika. Inače su mi sve druge obveze kao bilo kojeg drugog člana Izvršnog odbora. Osim ako predsjednica ne može ići na neki sastanak WOA-e i nekog nacionalnog odbora onda ću morati otići ja. Nedavno sam bio na sastanku s crnogorskim klubom olimpijaca, često sam u kontaktu sa Slovenskim klubom olimpijaca čiji je predsjednik proslavljeni veslački olimpijski pobjednik Iztok Čop, a vjerojatno ću uskoro otići i do Rumunjske jer Rumunjska, koja je fenomenalna olimpijska nacija još uvijek nema klub olimpijaca. Imali su neki sudski proces s njihovim olimpijskim odborom kad su ga pokušali osnovati a ovi im to nisu dozvolili. Pokušat ću urgirati i vidjeti s ljudima u njihovom olimpijskom odboru u čemu je problem. Jedan od ciljeva nam je da imamo šta više organiziranih klubova olimpijaca.

*Karijera nakon karijere je danas važno pitanje u Hrvatskom olimpijskom odboru, ali i u sportu uopće. Igor Boraska i po tom pitanju ima što reći.

- Veslači imaju tu prednost da je skoro 90 posto onih iz moje generacije završilo fakultete i imaju svoje karijere. Iz onog našeg osmerca imamo dva liječnika, doktora Tomislava Smoljanovića koji je izvanredan ortoped i doktora Sinišu Skelina koji je odličan oftalmolog. Nikša Skelin je diplomirani inženjer elektrotehnike, radi za jaku tvrtku Tromont, Igor Francetić ima svoj biznis, Tihomir Franković također radi u privatnom biznisu. U veslanju su ostali Branimir Vujević koji je glavni trener u VK Jadran u Zadru i Krešo Čuljak koji je trener u HAVK Mladost. Ja sam diplomirani inženjer strojarstva i već sam dugo vremena zaposlen u UNIQA osiguranju. Predsjednik sam VK Val koji se bavi isključivo veslanjem na otvorenom moru koje će sada kroz disciplinu beach sprint biti i na programu Olimpijskih igara. I dalje treniram, nastupam još uvijek i za seniore i za veterane, s 50 godina sam nastupio i osvojio prvenstvu Hrvatske za seniore i još sam u dobroj formi. Prošle godine sam uzeo četiri mjeseca slobodno i otišao raditi u Kinu jer su me angažirali u provinciji Shandong kako bih im pomogao da zadrže primat u veslanju na njihovim Nacionalnim igrama, njima najvažnijem natjecanju nakon Olimpijskih igara. Imam, dakle, dosta zanimacija i jedva sve stižem.

*Spomenuto veslanje na otvorenom moru ili obalno veslanje bit će u Los Angelesu 2028. i olimpijska disciplina.

- Ostat će to i dalje olimpijski sport i nakon Los Angelesa. Mislim da je to jako dinamična disciplina koja će vjerojatno biti zanimljivija ljudima koji nisu toliko u veslanju. Naravno, svima nama koji smo u veslanju cijeli život klasično veslanje i utrke skifova, dvojaca, osmeraca će biti ipak zanimljivije nego beach sprint. Ali to je vrlo dinamično i zanimljivo jer će svaka trka trajati između dvije i pol i tri minute, što uključuje trčanje, uskakanje u brod i 500 metara veslanja sa zaobilaženjem bova. Mislim da je to budućnost, a ima čak i nekih naznaka i želja koja dolaze van veslačkih krugova u MOO-u, da će se i klasično veslanje u narednim olimpijskim ciklusima mijenjati, da će se staza skratiti na 1500 ili čak na 1000 metara. Kako dolaze nove generacije, a i mediji stalno žele više akcije i dinamike, mislim da se ide prema smanjenju duljine veslačke staze i da će cijeli program u sljedećih 20 godina biti drukčiji te da će coastal beach sprint postati tradicionalna disciplina na Olimpijskim igrama. U Los Angelesu će uz 12 klasičnih biti tri discipline obalnog veslanja - skif muški, skif žene i mix dubl.

*Veslanje na OI u Los Angelesu je, inače, već izazvalo dosta kontroverzi jer odluku domaćina da se vesla na stazi od 1500, a ne 2000 metara mnogi smatraju čak i nakaradnom.

- Nakaradna je, zato što za kvalifikacije ostaje staza od 2000 metara. Amerikanci su rekli da oni mogu napraviti stazu od 2000 metra, ali će ona biti sat vremena vožnje od Los Angelesa. Sa stazom od 1500 metara na kojoj su održane Olimpijske igre 1932. veslanje će, pak, biti u središtu događanja, na Long Beachu. Pa su čelni ljudi Svjetske veslačke federacije radi boljeg praćenja veslanja i radi publike, a manje razmišljajući o veslačima, prihvatili ovu drugu varijantu. Vjerojatno bi veslačima, trenerima i veslačkoj populaciji bilo puno draže da je staza duga 2000 metara, bez obzira što bi bili dislocirani. Mislim da je u tom slučaju svjetska federacija mogla odlučiti da se i kvalifikacijske utrke za OI, na Svjetskom prvenstvu 2027. održe na stazi od 1500 metara, kaže Boraska jer razlike u pripremama i samim utrkama su velike:

- Treneri će morati dobro razmisliti na koji način će tempirat formu i na koji način će odrađivati treninge. Kinezi već na svojim natjecanjima veslaju na stazi od 1500 metara i kad sam bio u Kini puno su mi pomogli savjeti Nikole Bralića kako modificirati treninge. Primjerice, na stazi od 1500 metara, rezultati u osmercu, naravno nisu bili oko 5.25, 5.30, nego oko 4.00 do 4.05 minute i tu nema mjesta za pogrešku. Visok je ritam od 43 do 45 zaveslaja cijelom dužinom staze.

*Kad smo već kod osmerca… Hrvatska je ponovila neka od sportskih čuda za koje smo mislili da se nikad neće ponoviti. Tenisači su, tako, dva puta osvojili Davis Cup, nogometaši su nakon 1998. osvojili još dvije medalje na svjetskim prvenstvima, no veslači nisu više nikad nisu ni složili veslački osmerac, a kamoli ponovili olimpijska i svjetska odličja iz 2000. i 2001. godine. Sve je izglednije da je tako nešto nerealno očekivati.

- Mislim da je zaista nerealno. Treba se poklopiti i organizacija i jedna ili dvije generacije veslača koji će biti otprilike na istoj razini, kao što smo mi tada bili. Bilo je desetak podjednakih veslača po brzinama u dvojcima i četvercima, koje se onda moglo staviti u osmerac jer su svi tehnički bili vrlo slični. Sad imamo nekoliko veslača koji su dominantni - braća Sinković, Damir Martin, mogu reći također i braća Lončarić ili David Šain, ali nemamo još četvoricu veslača koji su na takvoj razini. Teško je složiti osmerac nacijama koje imaju malu veslačku bazu. Države poput SAD-a, Velike Britanije ili Njemačke imaju velik broj veslača i uglavnom one najbolje stavljaju u osmerac. Ne bi imalo smisla da Sinkovići i Martin sjednu u osmerac s nekim veslačima koji nisu na toj razini kad imaju mogućnost uzimati medalje u svojim primarnim disciplinama. Što se tiče samih fizikalija, vidim da imamo ove godine 11 veslača koji su na ergometru ispod šest minuta, što je bolje od nas u 2000. godini, no većini tih veslača još nedostaju pravi rezultati na svjetskoj razini. Mi smo fizički bili fizički slabiji od drugih, ali smo tehnički bili jako dobri. Osim toga, većinom smo bili rimenaši i veslali dvojac bez kormilara ili četverac bez. Ova generacija sada su uglavnom skuleri i njima više odgovara četverac na pariće, koji je također super atraktivna i brza disciplina. Mislim da će ta nova generacija više ići prema toj disciplini nego prema osmercu.

*Statusom veslanja u Hrvatskoj Igor Boraska je vrlo zadovoljan, uz jedan nedostatak.

- Mislim da je status veslanja zbog rezultata naših fenomenalnih veslača na zadnjih nekoliko Olimpijskih igara jako dobar. Nemam neke zamjerke, jedino što bih napokon volio vidjeti taj veslački centar na Peruči ili negdje drugdje, ali Peruča je fenomenalna lokacija gdje nema motornih i drugih čamaca koji bi nam smetali. To je nešto što bismo mi morali imati kao sport koji je donio toliko rezultata, nešto što je nužno i nešto što imaju sve najjače nacije u veslanju. Mi imamo tu Peruču gdje dolazimo svake godine nekoliko mjeseci na trening, ali nemamo izgrađenu infrastrukturu, nemamo ni hangare ni mjesto gdje se ne možeš tuširati poslije treninga. Mislim da je krajnje vrijeme da napravimo veslački centar na Peručkom jezeru, a vjerujem da bi u ovom sazivu Upravnog odbora Hrvatskog veslačkog saveza - predsjednik Željko Kisić mi je to tako izložio - mogli imati taj centar već do 2028. godine, zaključuje Boraska.