O veteranskom sportu i veteranskim natjecanjima se u Hrvatskoj vrlo malo ili nimalo govori i piše, iako povoda za to ima dosta. Primjerice, naš proslavljeni veslač Igor Boraska, član neponovljivog brončanog osmerca iz Sydneyja 2000. godine, nedavno je na World Masters Rowing Regatti na Bledu, na kojoj je sudjelovalo 4800 veslačica i veslača, osvojio - pet zlatnih medalja!

*Prva pomisao je „kako je to uopće moguće?“

- Da, riječ je o svjetskom veteranskom prvenstvu i uistinu sam osvojio pet zlatnih medalja u nekoliko dobnih kategorija. Postoji u veslanju više kategorija - od 35 do 43 godine, od 43 do 50, od 50 do 55... Ja mogu nastupiti u svojoj kategorije, to je ova preko 55 godina, ili mogu ići u ove mlađe, pa tako neke utrke veslam s 40-godišnjacima, kaže Boraska koji je na Bledu nastupao u međunarodnim posadama, što je u veteranskom veslanju moguće.

- Ja sam studirao na sveučilištu Brown u Americi, gdje imamo jaku veteransku ekipu bivših diplomanata, Brown Alumni Team, i tu su ljudi različitih godišta, od 25 do 60 godina starosti. Još prošle godine su izrazili želju da bi voljeli nastupiti na svjetskom veteranskom prvenstvu, pa smo se dogovorili da ćemo sastaviti par dobrih ekipa u rasponu od 30-godišnjaka do 60-godišnjaka. Sviđa mi se što mogu veslati u svim tim kategorijama jer sam još uvijek dovoljno brz da mogu veslati zajedno i protiv dosta mlađih ekipa. Pobijedio sam, tako, u tri utrke s osmercima različitih dobnih kategorija, te u četvercu „bez“ i četvercu „sa“ u kategoriji ispod svoje, od 50 do 55 godina.

*Osim Boraske, bilo je u tim posadama još vrhunskih i trofejnih veslača.

- S nama je veslao i Dragos Neagu, sjajni rumunjski veslač koji je na Olimpijskim igrama u Seulu 1988. osvojio srebro u dvojcu „bez“ iza Redgravea i Holmesa, u ekipi osmerca u kategoriji D i bio je tu i Slovenac Jani Klemenčić koji ima brončanu medalju u četvercu „bez“ iz Barcelone 1992. godine, a imali smo još Nijemca Andreesena i petoricu Amerikanaca od kojih je nekolicina nekad nastupala u nacionalnim reprezentacijama.

*Boraska na Bledu nije bio u čamcu s hrvatskim veslačima, osim u posadi četverca bez s Antom Ramadanom iz VK Zagreb, no istaknut će i njihove zapažene nastupe.

- I drugi hrvatski veslači su imali dosta kvalitetnih rezultata. S Ramadanom, Neaguom i Kerekesem (mađarski veslač) pobijedili smo u četvercu u konkurenciji 50-55 godišnjaka a hrvatski klubovi imali su brojne zastupljene posade veterana i veteranki, uglavnom su to bile posade svih zagrebačkih klubova, Jadrana iz Rijeke, Mornara iz Splita ili Iktusa iz Osijeka, da spomenem samo neke. Treba pohvaliti veterane iz Hrvatske, ima ih stvarno dosta. Pogotovo je veslačica u zadnje vrijeme sve više. To je jedan super oblik druženja - na Jarunu uvijek ima puno veterana i veteranki iz mnogih klubova i ljudi to doživljavaju kao odličan način očuvanja zdravlja uz zabavu i druženje sa svojim prijateljima. Ekipe iz veslačkog kluba Mornar Split su uvijek tu na veteranskim regatama i zaista su izvanredna ekipa. Mnogim veteranima krajnji rezultat nije toliko bitan, dok drugi treniraju prilično žestoko – rekao bih da za neki ozbiljniji rezultat treba trenirati gotovo svakodnevno. Moj motivi za dolazak i nastup na najjačim veteranskim regatama su i odlična zabava i druženje sa starim prijateljima, ali jednako tako i postizanje što boljeg rezultata.

*Odličja sa Svjetskog prvenstva na Bledu nisu prve veteranske medalje koje je naš veslač osvojio.

- Prošle godine sam bio europski prvak u četvercu s kormilarom, a prije toga sam s veslačima Mladosti dvije godine zaredom bio europski prvak u osmercu.. To je bilo 2021. i 2022. godine. Na Svjetskom prvenstvu na Bledu 2017., koje je bilo moje prvo veteransko natjecanje, bio sam zlatni u mix dubl skulu sa Sarah Lauritzen, prijateljicom iz Danske koja je bila olimpijka u Atlanti 1996, Sydneyu 2000 i Ateni 2004. godine.

*Teško je, zapravo, reći kad je okončana Boraskina seniorska karijera, a započela veteranska jer je on i s 50 godina nastupio i pobijedio na prvenstvu Hrvatske za seniore.

- U službenoj kategorizaciji u Svjetskoj veslačkoj federaciji veterani su već od 28. godine. Prva kategorija veterana, veterani A, su oni od 28 do 35 godine. Ja sam prvi put nastupio na veteranskom svjetskom prvenstvu 2017. na Bledu, kada sam imao 47 godina. Na tom sam Svjetskom prvenstvu izgubio nekoliko utrka u dvojcu na pariće i vidio da u veteranskoj konkurenciji ima jako dobrih ekipa koje treniraju svakodnevno i da se treba jako dobro pripremati ako se želi napraviti rezultat.

*Iz famoznog sydneyjskog osmerca Boraska je, zanimljivo, jedini aktivni veteran.

- Do prije nekoliko godina se i naš štroker Branimir Vujević bavio veteranskim veslanjem, jer on je glavni trener u VK Jadran Zadar, pa bi nakon treninga s veslačima imao vremena odraditi i svoj trening. Znam da je nastupao na nekim regatama na prvenstvu Hrvatske. Osim njega nitko drugi ne vesla, osim revijalno kao kad je, primjerice, 2021. bila u Splitu ona utrka protiv engleskog osmerca na 200 metara.

*Boraska je svjestan da se veteranski sport teško probija u medije, ali misli da ima puno razloga zašto bi ga trebalo više promovirati.

- Mi imamo u sportu sjajne rezultate mlađih kategorija i seniora, pa se teško ponekad u medije probiti čak i kad imaš zapažene rezultate u seniorskoj konkurenciji. Tako da nema neke navike da se to kroz medije poprati i veteranski sport. Ali mislim da bi bilo značajno da se kao promocija zdravog načina života kroz cijeli život neki rezultati s veteranskih prvenstva ipak spomenu. Ujedno, da se na taj način ide s inicijativom prema ljudima koji su koji se nekad bavili sportom, a onda upali u životnu kolotečinu u kojoj teško nalaze vremena za treninge i druženje. Možda bi radi tog zdravog načina života i bavljenja sportom u kasnijim godinama to trebalo promovirati. A kad se već baviš sportom, zašto ne nastupiti na nekom europskom ili svjetskom prvenstvu za veterane, čak i kad ti postizanje rezultat nije u prvom planu?

*Prepoznali su to i u Svjetskoj veslačkoj federaciji, kaže naš sugovornik.

- Svjetska veslačka federacija jako potiče svjetska veteranska prvenstva, ona su izvanredno organizirana i među najprofitabilnijim događajima generalno jer svi veslači plaćaju kotizaciju po 50, 60 eura za svako sjedalo. Profitabilna su to prvenstva za organizatora, odlično je druženje, a promovira se njima i zdrav način života kroz cijeli život i ostanak u sportu dokle god se može. Imamo, tako, puno ljudi koji su veslali u kategoriji iznad 80 godina.

*Popularnost veteranskog veslanja u svijetu je zbog svega navedenoga jako velika.

- Ima dosta zanimljivih veteranskih utrka kao što su Henley kraljevska regata. Poznata je ona seniorska, ali postoji i Henley Masters regata koja je također jako popularna. Osim nje ima dosta regata koje kombiniraju i seniorske i veteranske utrke, poput Head of the Charles regate, najmasovnije regata na svijetu, koja se kroz tri dana odvija u Boston. To je daljinska regata i održava se u desetom mjesecu, utrke su od jutra do mraka u petak, subotu, i nedjelju, i juniorske i seniorske i veteranske. To je baš festival veslanja gdje tih dana uz rijeku Charles prodefilira skoro pola milijuna ljudi. Nešto nezamislivo. Head of the Charles sam veslao prije dvije godine, bili smo drugi osmerac u kategoriji D. Bilo je tu preko 50 osmeraca samo u našoj kategoriji. Tu su i braća Sinković veslali i pobijedili nekoliko puta u onom čuvenom osmercu The Great Eight.

*Budući da su napori slični onima u seniorskom veslanju, veterani moraju za ozbiljne utrke puno trenirati i prolaziti liječničke kontrole.

- Mi moramo obaviti zdravstveni pregled isto kao i aktivni sportaši, moramo biti registrirani i obaviti sve preglede kao i juniori ili seniori. Znači, da bi nastupao kao veteran moraš biti zdrav. Napori su veliki iako, primjerice, u veslanju veteranska staza nije duga 2000 metara kao ona seniorska, nego 1000 metara, što je ipak lakše. Zato sam ja na Svjetskom prvenstvu na Bledu i mogao odveslati sedam utrka u tri dana. Prije par godina veslao sam u Americi na poznatoj regati San Diego Crew Classic, gdje su i veteranske utrke na dva kilometra. U ekipi s Browna pobijedio sam u nekoliko kategorija, a jednom sam veslao dvije utrke u razmaku od samo 45 minuta. Ako tada nisam umro…

*Govoreći o veteranskom veslanju vrlo su zanimljiva natjecanja u obalnom veslanju gdje, kako kaže Boraska, može se pobijediti i puno mlađe veslače.

- To je zato što u obalnom veslanju zna biti stvarno teških uvjeta, s jakim vjetrovima, velikim valovima, gdje brod nije stabilan. Ponekad se dogodi da čak i odlični veslači u klasičnom veslaju ne mogu iskoristiti svoju snagu jer je brod nestabilan i vesla ne ulaze onako kao što bi po bonaci ili po mirnoj vodi ulazila. Ovdje je to izrazito teško, pogotovo ako su veći valovi, tada su jako bitni prisebnost i održavanje balansa, kao i pokušaj da ti po takvim uvjetima uopće veslaš. U ovim godinama je meni zapravo najdraže kad vidim da su uvjeti što teži, more što uzburkanije i vjetar što jači. Po takvim uvjetima mi stariji imamo šanse pobijediti ove mlađe. Kad je bonaca, kad nema valova ni vjetra, onda će nas oni sigurno svojom snagom pobijediti, nemamo šanse protiv veslača koji su mlađi od nas 20 ili 30 godina.

*S mlađima od sebe Boraska se u rujnu natjecao i u španjolskoj La Linei.

- Bilo je tamo Europsko prvenstvo u obalnom veslanju, a ja na tim prvenstvima nastupam već godinama. To mi se sviđa. To je ova nova vrsta veslanja koja će biti i na Olimpijskim igrama u Los Angelesu. Tamo će biti disciplina beach sprint gdje se trči, uskače u brod i vesla se 500 metara s okretom. To ipak nije za mene. Ja veslam endurance utrke na šest kilometara sa deset, petnaest okreta oko bovica i to u jednom dijelu dosta sliči na jedriličarsku regatu. Na osnovu tehnike koje imam za veslanje po valovima – jer cijeli život treniram na moru – i izdržljivosti, mogu čak konkurirati za ulazak među prvih dvadeset. U La Linei sam u skifu osvojio peto mjesto u B-finalu, dakle ukupno 23., dok mi je najbolji rezultat bio na EP u Gdansku 2024. godine s osvojenim 10. mjestom.

*Kada je riječ o seniorskom veslanju, upravo je obalno veslanje višegodišnja Boraskina preokupacija.

- Veslao sam dvije seniorske sezone, 2020. i 2021., za osmerac Mladosti. To mi je bio izazov u doba Covida kad sam se prilično žestoko uhvatio i klasičnog veslanja, ali sve te godine sam se bavio obalnim veslanjem. Zadnjih 12 godina, od 2014., nastupam kontinuirano na seniorskim europskim i svjetskim prvenstvima u obalnom veslanju. Najbolji rezultat nam je bio na Svjetskom prvenstvu u Limi gdje smo Zvonimir Batinić i ja, kao veslači Gusara, osvojili 10. mjesto u konkurenciji od 60-ak dublova. U obalnom veslanju u finalu nastupa 16 ili 18 ekipa , ovisno o širini regatnog polja, dakle ne samo šest čamaca kao u klasičnom veslanju.

*Spomenuo je, stoga, naš sugovornik na kraju i najvažnija hrvatska središta i imena kada je o obalnom veslanju riječ.

- Obalno veslanje se najviše razvija na sjevernom Jadranu. Na Krku, gdje su trener Dean Girotto i naš trenutno najbolji obalni veslač Mihael Girotto, njegov sin, te u Istri, u Rovinju, gdje je trener Nickol Udovičić. Na Svjetskom prvenstvu u Qingdaou nastupaju naši juniori Antonio Zanini i Franka Boc, već spomenuti Mihael Girotto u seniorskom skifu te Mato Brandt i Martina Kaić u mix-dublu. Mislim da Mihael ima čak i realnu šansu plasirati se na Olimpijske igre u Los Angeles, a kvalifikacije će biti na SP-u iduće godine pokraj Lisabona, zaključuje Boraska. (hoo/mš)