Proslavljena stolnotenisačica Branka Batinić dobitnica je ovogodišnje Državne nagrade za sport "Franjo Bučar" za životno djelo. Unatoč sjajnoj karijeri i bogatoj kolekciji odličja, jedna je od rijetkih velikih hrvatskih sportašica koja, uslijed spleta nesretnih okolnosti i nepopustljivih pravila, nije ostvarila pravo na naknadu za sportsku izvrsnost.

Najznačajniji uspjesi njezine karijere svakako su brončana medalja u paru s legendarnim Dragutinom Šurbekom na Svjetskom prvenstvu 1981. godine te srebrne i brončane medalje na europskim prvenstvima. Uz to, Branka je osvojila 22 naslova seniorske prvakinje Jugoslavije i 42 naslova prvakinje Hrvatske u različitim kategorijama te brojne druge velike međunarodne turnire. Najbolja sportašica Jugoslavije bila 1975., a najbolja sportašica Hrvatske 1975. i 1984. godine.

*Njezin izbor najvažnijih događaja u karijeri je vrlo zanimljiv...

- Ako pričamo o najdražem događaju, onda je to onaj kad sam 1992. osvojila prvo pojedinačno prvenstvo neovisne Hrvatske. Igrala sam i u paru sa Sanelom Jurinec iz Mihovljana te 'mix' s Dragutinom Šurbekom. To nam je, mislim, oboma najdraža titula. Ali najvažnija za moju karijeru bila je odluka da iz Vinkovaca dođem u Zagreb, naročito zato što sam te 1971. imala samo 13 godina. Bila je to hrabra odluka. Prvo sam došla u Marathon, pa onda dogovorom, u listopadu 1975. godine, prešla u Mladost i tamo ostala, kaže Branka Batinić.

*Ono što ljubitelji sporta jako dobro pamte je suradnja sa tada jednim od najboljih svjetskih igrača, Dragutinom Šurbekom. Kako je uopće došlo do toga da njih dvoje igraju zajedno?

- Šurbek je prvo igrao u mixu s Mirjanom Resler, drugom našom legendom, uz Irenu Čordaš. Ona je 1976. prestala igrati pa su Viktor Fiolić, u ono vrijeme predsjednik Mladosti i Lovro Ratković pokušavali nagovarati Šurbu da bi, osim pojedinačno i muškog dubla, mogao igrati i u 'mixu' sa mnom. Rekli su mu da se neka mala baca tamo po podu, da igrom jako sliči na njega, da joj je on uzor, pa zašto ne bi probao igrati s njom. I tako smo nas dvoje probali igrati i bilo je to dosta uspješno. Osvojili smo puno medalja na velikim natjecanjima, osvojili smo i stolnoteniske grand slamove – međunarodna prvenstva Jugoslavije, Skandinavije, Njemačke i Francuske - osvojili smo tri puta i europsku Superligu. Dakle, nagovarali su Šurbu da igra sa mnom, on je pristao i, eto, uspjelo je.

*Što Branka Batinić radi danas?

- Sada živim u Zagrebu i nisam otišla s Mladosti, još uvijek se muvam tamo i treniram dječicu. Službeno nisam trenerica Mladosti, ali imam predivnu suradnju s mojim mladim kolegama koji su sada tamo treneri. Radim s početnicima, djecom od 9, 10 godina i to mi se jako sviđa. Još uvijek igram veteranske turnire i to dosta uspješno. Bila sam dvostruka svjetska prvakinja 2006. godine, a imam i deset zlata s europskih prvenstava. Radila sam 14 godina u Svjetskoj i Europskoj stolnoteniskoj federaciji i ostali su mi kontakti s jednim klubom u Njemačkoj, s kojim surađujem već 30 godina i s jednim u Švedskoj, s kojim radim 11 godina.

*Taj dio Brankine biografije, kada je radila u inozemstvu, našoj je sportskoj javnosti možda nepoznat.

- Prvo sam otišla u Njemačku. Osvojila sam kao igračica Bundesligu i vratila se kao trenerica i igračica, pa igrala polufinale Kupa prvakinja 1996. Igrom slučaja me Roman Pleše, koji je tada radio za ITTF, pitao jesam li zainteresirana za suradnju jer tamo ima jako puno programa. Jedan od programa je bio ženski i trebali su nekoga tko bi radio na Bliskom istoku predavanja i kampove i trebala je to biti i žena. Odlučila sam 1999. probati i tu su počeli moji angažmani, prvenstveno u Bahreinu i Ujedinjenim Arapskim Emiratima. Imali smo konferencije u Jordanu i kroz te ženske forume i te programe smo krenuli. Radili su za ITTF bivši igrači kao ja i tako se to nastavilo sve do 2014. Išla sam na sve kontinente, a u Južnoj Americi i Africi sam vidjela tko sve igra i kako igra, da ti ljudi nemaju ništa.

*Tada Branka Batinić počinje raditi i za Europsku stolnotenisku federaciju...

- Gurnuo me 2008. u vatru Ištvan Korpa, jedan od mojih kolega iz bivše reprezentacije Jugoslavije, a u to vrijeme glavni trener Njemačke. Išao je na jedan kamp u Lignano i tražio nekoga tko bi vodio Euro Kids program i radio za ETTU kao trener za kategoriju od 10 do 16 godina. I tako sam ostala šest godina kao trenerica u ETTU, radeći programe Euro Kids i Euro Talent, putovala po Europi radeći kampove i edukacije. Bio je to jedan predivan program iz kojeg je poniklo jako puno igrača, uključujući i naše Mateju Jeger i Leu Rakovac te danas jednu od najboljih svjetskih igračica Bernadette Szőcs. Tako sam paralelno radila za ITTF i ETTU, a u Njemačkoj za razne klubove igrala i vodila treninge.

*Stolni tenis iz Brankinog vremena i ovaj danas teško su usporedivi.

- Stolni tenis kao sport je postao puno brži. I bogatiji. Mislim da današnji igrači imaju puno više nego što smo mi imali. Iako smo Šurba i ja bili sretnici. Stolnotenisači su imali Vjesnik sa Šurbekom, Čordašem, Stipančićem, Jurčićem i Božićevićem te Hermanom Vukušićem kao trenerom. Mi smo u Mladosti, s druge strane, bili najjači ženski klub, s trenerom Zlatkom Novakovićem. Nakon Irene Čordaš i Mirjane Resler došle smo Dubravka Fabri, Jasna Bernardić i ja, pa onda Amela Fazlić, Jasna Fazlić, Tamara Boroš… Zlatko je bio rukometaš i radio je dosta na kondiciji. Bez toga se nije moglo. Brži je danas stolni tenis, ali je manja rotacija zbog veće loptice. Mi smo igrali s onima promjera 38 mm, a sada je to 40 mm. Puno smo se u moje vrijeme družili, nije bilo toliko turnira, bilo je jako teško doći do bodova za svjetsku i europsku ranglistu, konkurencija je bila ogromna.

*Ono što je danas vrlo važno pitanje u sportu, a čemu i Hrvatski olimpijski odbor poklanja puno pozornosti odnosi se na obrazovanje sportaša. Branka je magistrirala ekonomiju i zna koliko je važno obrazovanje uz bavljenje sportom.

- Jako, jako je važno jer mi je to koristilo u mojem menadžerskom poslu. Ja sam sretna što sam upoznala Žarka Dolinara, Zdenka Uzorinca, pa Vogrinca, Hrbuda, Hudetza, Ratkovića, Fiolića… Sjećam se da mi je Žarko Dolinar često govorio „Je, znam kak' igraš, ali reci mi kak' je u školi?“ Tako da je obrazovanje sportaša jako važno. Uvijek može doći do ozljeda, otkazivanja sponzorstva ili neke druge promjene. Ako ti se nešto dogodi i nemaš nekakvo obrazovanje, ne možeš se više ničim drugim baviti. A meni je to pomoglo i kad je Ribomaterijal popisao sponzorski ugovor s Mladosti 1976. godine, pa sam radila devet godina u Ribomaterijalu poslove u gospodarstvu. Educiranje sportaša je jako važno, ali ne samo educiranje izvan sporta. Oni moraju i u sportu biti educirani - od poznavanja ozljeda, prepoznavanja vlastitih granica, prehrane… Meni je u organizaciji treninga i velikih kampova jako pomogao menadžerski posao koji sam ispekla u Ribomaterijalu.

*Branka Batinić je iznimno uspješna i u veteranskom sportu te se slaže s onima koji tvrde da je veteranski sport premalo zastupljen u javnosti i medijima. Na toj liniji razmišljanja je i aktualni predsjednik HOO-a Josip Varvodić...

- Slažem se s njim i zahvalna sam mu na tome. Nedavno je i Igor Boraska rekao da je veteranski sport jako malo zastupljen u našoj javnosti. Primjerice, moja dubl partnerica Kai Thornbech, koja je tri puta sa mnom bila veteranska prvakinja Europe poslala mi je fotografije s proglašenja najboljih sportaša godine u Estoniji, gdje je ona proglašena najboljom veteranskom sportašicom. Mislim da da bi i kod nas trebalo puno više pozornosti dati veteranskom sportu i pratiti nas s ponekim rezultatima. Velika je stvar osvajati medalje na europskim i svjetskim prvenstvima, neovisno o tome je li riječ o parasportašima, gluhim sportašima ili veteranima. Posjetili smo, primjerice, prije pet godina veteransku udrugu u Novom Sadu. Oni su tamo puno bolje prihvaćeni i imaju riješen način financiranja od grada. Imaju prostorije u prizemlju dvorane SPENS, gdje smo Šurba i ja osvojili svjetsku medalju 1981. godine, i cijeli prostor ispred dvorane je pretvoren u mali olimpijski park.

*Zagrebačko Društvo sportaša veterana i rekreativaca, čija je i Branka članica, pokušava svojim aktivnostima privući pozornost na tu sportsku populaciju.

- Članica sam Upravnog odbora Društva sportaša veterana i rekreativaca koje okuplja eminentna imena bivših vrhunskih sportaša, sadašnjih vrhunskih sportaša, rekreativaca i veterana. Tu su Marija Anzulović, Klaudija Bubalo, Erna Havelka, Tomislav Paškvalin, naša nezamjenjiva tajnica Ela Kovač… Imamo, između ostalih, akciju „Izaberi sport s vrhunskim sportašima“ koji smo provodili u osnovnim školama. Predstavili smo stolni tenis, karate, košarku, odbojku, rukomet parkour, nogomet… Prezentirali smo i parastolni tenis, pa pozvali paraolimpijsku pobjednicu Anđelu Vincetić Mužinić i Mirelu Šikoronju. Imali smo i kviz za djecu, pokazivali smo djeci sportske filmove… Imamo sad već tradicionalne panele za Dan žena s vrhunskim sudionicama iz svijeta sporta, kao i panele o svim važnim temama u hrvatskom sportu. Organiziramo jednom godišnje u Saloonu druženja sportaša veterana pod nazivom „Za dobra stara vremena“. Treba svakako reći i to da je naše društvo, na čelu s Tomislavom Paškvalinom i doktorom Davorom Plavecom, iniciralo izradu Pravilnika o liječničkim pregledima sportaša.

*Nagrada Franjo Bučar za životno djelo ne znači, međutim, kraj Brankine karijere...

- Moram zahvaliti Društvu sportaša, veterana i rekreativaca, Upravnom odboru i tajnici Eli Kovač koji su se prihvatili moje nominacije za Državnu nagradu za sport Franjo Bučar i stavili na papir cijelu moju sportsku povijest. Jako sam ponosna što sam dobila nagradu. Ja to vidim kao neki zaokruženi kraj moje 60-godišnje aktivne karijere i igranja stolnog tenisa. Zahvalna sam, ali i motivirana da i dalje u ovim godinama nastavim predstavljati moj sport, moju zemlju i moj grad. Tako sam u dogovoru s Dubravkom Šimencom, koji radi u Hrvatskoj turističkoj zajednici, naručila licitarska srca. Kada na ovogodišnjem Božićnom kampu s djecom u švedskom klubu Bålsta BTK budemo kitili bor, nećemo više stavljati na njega samo stolnoteniske loptice nego i licitarska srca iz Hrvatske - "poentirala" je za kraj razgovora uvijek raspoložena Branka Batinić. (hoo/mš)