Obilježavanje Svjetskog fair play dana 19. svibnja ponukalo nas je da se osvrnemo na današnju svakodnevicu koja nas često udaljava od ideala poštene igre, no i na činjenicu da upravo sportaši i dalje pokazuju zašto su poštovanje, integritet i korektnost vrijednosti koje ne izlaze iz mode

Nekada se činilo da su pravila jednostavna. Čekaj svoj red. Poštuj protivnika. Priznaj pogrešku. Pobijedi pošteno ili dostojanstveno prihvati poraz. Takve su nas vrijednosti učili roditelji, nastavnici i treneri, a sportski tereni bila su mjesta na kojem su se najlakše usvajale. Danas, međutim, živimo u društvu koje od nas neprestano traži brzinu, učinkovitost i rezultat. U poslovnom svijetu cijene se oni koji su korak ispred konkurencije, koji beskompromisno gaze prema cilju. Na društvenim mrežama nagrađuju se najglasniji, najprodorniji, najekstrovertiraniji. U svakodnevnim situacijama često se čini da je snalažljivost postala važnija od poštenja, a prečac privlačniji od strpljenja.

Dovoljno je promotriti ponašanje u prometu, komunikaciju na internetu ili odnos prema pravilima koja bi trebala vrijediti za sve jednako. Nerijetko svjedočimo situacijama u kojima se cilj, pa i uspjeh, opravdavaju bez obzira na sredstva kojima su ostvareni. U takvom okruženju fair play može djelovati kao ideal koji pripada nekom prošlom vremenu. Je li on doista polako nestaje ili smo ga samo prestali primijećivati?

Odgovor možda leži u činjenici da fair play nikada nije bio samo sportski pojam - nije ograničen na nogometni teren, atletsku stazu ili olimpijsko borilište. Fair play je način ponašanja. To je odluka da ćemo poštovati pravila čak i kada nam njihovo kršenje ili zaobilaženje može donijeti korist. To je spremnost da priznamo pogrešku, poštujemo suparnika i ostanemo dosljedni vlastitim vrijednostima čak i onda kada to znači teži i dulji put.

LEKCIJE KOJE SPORT PRENOSI U SVAKODNEVNI ŽIVOT

Sportaši su među rijetkima koji se gotovo svakodnevno suočavaju s pobjedama i porazima. Oni znaju kako izgleda dati sve od sebe i ipak ostati bez željenog rezultata. Znaju koliko truda stoji iza jednog uspjeha, ali i koliko je važno ostati pošten i dostojanstven kada stvari ne krenu prema planu.

Jedna od najvažnijih lekcija koju sport prenosi jest prihvaćanje odgovornosti. Kada sportaš pogriješi, teško je pronaći opravdanje. Rezultat je vidljiv svima. U svakodnevnom životu često smo skloni odgovornost prebaciti na okolnosti, sustav, druge ljude, čak faktor sreće. No, sport nas podsjeća da je prvi korak prema napretku priznati vlastiti dio odgovornosti.

Jednako važna lekcija odnosi se na odnos prema konkurenciji. U društvu koje često potiče uspoređivanje s drugima lako je zaboraviti da konkurencija ne mora biti prijetnja. U sportu protivnik ima važnu ulogu jer nas upravo on tjera da budemo bolji. Bez konkurencije nema razvoja, napretka ni vrhunskih rezultata.

- Fair play u sportu za mene predstavlja puno više od samog poštivanja pravila. To je poštivanje protivnika, sudaca, publike, ali i samoga sebe. Smatram da pravi sportaš pokazuje veličinu ne samo kada pobjeđuje, nego i kada gubi. Kroz sport sam naučila da se uspjeh ne gradi prečicama, nego radom, disciplinom i poštenjem. Fair play znači pružiti ruku protivniku nakon borbe, priznati kada je netko bio bolji i ostati čovjek u svakom trenutku, bez obzira na rezultat. - izjavila je Barbara Đinović, hrvatska džudo reprezentativka i zlatna olimpijka.

Sport također uči strpljenju. U eri instant uspjeha i brzih rješenja, vrijednost dugoročnog rada često se podcjenjuje. Sportaši svoje rezultate ne ostvaruju preko noći. Iza svakog velikog uspjeha stoje godine treninga, odricanja i mukotrpnog rada. To je poruka koja vrijedi jednako za sport, obrazovanje, karijeru i osobni razvoj. Možda najvažnije od svega, sport pokazuje da je moguće biti ambiciozan i istovremeno ostati pošten. Da je moguće natjecati se, a pritom poštovati protivnika. Da je moguće željeti pobjedu, a ne izgubiti integritet.

ZAŠTO NAM JE FAIR PLAY DANAS POTREBNIJI NEGO IKAD?

Često se govori kako živimo u vremenu podjela. Razlike u mišljenjima postaju sve izraženije, javni prostor sve glasniji, a društvene mreže često pretvaraju raspravu u sukob. U takvom okruženju fair play dobiva novu dimenziju. On više nije samo sportska vrijednost nego društvena potreba.

Poštivanje sugovornika, prihvaćanje različitih stavova i spremnost na dijalog danas su jednako važni kao i poštivanje pravila na sportskom terenu.

Fair play nas podsjeća da nije svatko tko misli drugačije naš protivnik. Naglašava da uspjeh ne mora dolaziti na račun drugih ljudi. Podučava nas da se karakter pokazuje upravo onda kada imamo priliku postupiti nepošteno, ali to ipak ne učinimo. Zato fair play nije izgubio na važnosti. Naprotiv, njegova je vrijednost danas još veća nego prije nekoliko desetljeća - zato što ga je teže živjeti u svijetu koji često nagrađuje brzinu, agresivnost i trenutačni rezultat.

MALI POSTUPCI KOJI ČINE RAZLIKU

Kada se govori o olimpijskim vrijednostima, lako je zamisliti velike sportske pozornice, prepune stadione i trenutke koji ulaze u povijest. No stvarni život sastoji se od mnogo manjih situacija. Fair play se ne pokazuje samo u odlučujućim sekundama finala. Pokazuje se kada poštujemo dogovor. Kada ne tražimo prečace. Kada nekome pružimo priliku ili priznamo vlastitu pogrešku. Kada ostanemo korektni čak i onda kada bismo mogli postupiti drugačije. Takvi postupci možda neće završiti u sportskim kronikama niti će donijeti medalju, ali imaju snagu oblikovati zajednicu u kojoj živimo.

Sport ne može riješiti sve probleme modernog društva. Ne može ukloniti nepravdu niti promijeniti svaku lošu naviku. Ali može ponuditi nešto iznimno vrijedno – primjer. A primjeri često imaju veću snagu od bilo koje poruke ili kampanje.

Zato pitanje iz naslova možda ipak nije jesmo li izgubili fair play. Pravo pitanje glasi prepoznajemo li ga dovoljno često kada ga vidimo. A onda potom i znamo li ga cijeniti. Sportaši nas svojim ponašanjem svakodnevno podsjećaju da poštena igra nije relikt prošlosti, nego vrijednost koja i dalje ima mjesto u suvremenom društvu.

U vremenu kada se uspjeh često mjeri rezultatom, oni nas podsjećaju na nešto jednako važno: način na koji dolazimo do cilja govori mnogo o tome tko smo kao ljudi. I zato fair play nikada neće izaći iz mode.

FAIR PLAY POTEZI KOJI SU UŠLI U SVJETSKU SPORTSKU POVIJEST

Ponekad jedna gesta vrijedi više od medalje što je razlog zbog kojeg se o fair playu govori desetljećima nakon što rezultati i rekordi padnu u zaborav. Jedna od najpoznatijih priča olimpijske povijesti dogodila se na Igrama u Berlinu 1936.

Njemački skakač u dalj Luz Long, tada najveći rival Amerikanca Jesseja Owensa, primijetio je da Owens ima problema s kvalifikacijama nakon dva prijestupa. Long mu je prišao i savjetovao ga kako da ne napravi prijestup. Owens ga je poslušao i na kraju osvojio zlato, dok je Long osvojio srebro.

Njihovo prijateljstvo, rođeno usred nacističke Njemačke i ideologije koja je promovirala rasnu nadmoć, ostalo je jedan od najtrajnijih simbola olimpijskih vrijednosti.

Još jedan klasik fair playa dolazi sa Zimskih olimpijskih igara u Innsbrucku 1964. Talijanski bobaš Eugenio Monti posudio je dio opreme svojim britanskim suparnicima nakon što su doživjeli kvar na sanjkama neposredno prije utrke. Britanci su zahvaljujući tome mogli nastupiti te su osvojili zlato. Za svoju gestu Monti je postao prvi dobitnik Svjetskog fair play trofeja Pierre de Coubertin.

Hrvatska također ima svoje mjesto u svjetskoj povijesti fair playa. Na OI u Pekingu 2008. danskoj jedriličarskoj posadi puknuo je jarbol neposredno prije odlučujuće utrke u klasi 49er. Hrvatski jedriličari Pavle Kostov i Petar Cupać, uz trenera Ivana Bulaju, ustupili su Dancima rezervni jarbol, iako su time pomogli izravnim konkurentima. Danska je posada potom osvojila olimpijsko zlato, a hrvatski jedriličari primili su prestižni Pierre de Coubertin World Fair Play Trophy, jedno od najvećih međunarodnih priznanja za fair play.

Da fair play nije samo uspomena na velike sportske priče, pokazuje i Hrvatski olimpijski odbor. Kroz djelovanje Hrvatskog fair play odbora HOO već godinama promiče vrijednosti poštene igre, poštovanja i odgovornosti, a svake godine dodjeljuje i nagrade pojedincima, sportašima, trenerima, sportskim djelatnicima i organizacijama koji su svojim djelovanjem pokazali da rezultat nikada ne smije biti važniji od karaktera. U vremenu kada se uspjeh često mjeri isključivo brojkama, takva priznanja podsjećaju da sport svoju najveću vrijednost ne pronalazi samo u pobjedama, nego i u načinu na koji su ostvarene.