Trofejnog nogometaša pamtit će se po sjajnom izvođenju slobodnih udaraca i jedanaesteraca

Rudolf Belin (Zagreb, 4. studenog 1942. – Zagreb, 3. studenog 2025.)

Belin je bio veliki tehničar i svestran igrač. Branič, spojka, a najčešće pomagač s naglašenom napadačkom ulogom. Iznimno korektan igrač posebno se isticao odličnim izvođenjem slobodnih udaraca i jedanaesteraca.

U mlađim uzrastima nastupa za momčad zagrebačkog Jedinstva te za jugoslavensku reprezentaciju. Sa 17 godina (1959.) prelazi u zagrebački Dinamo. Do 1970. nosi modri dres i punih jedanaest godina ispisuje najljepše stranice povijesti kluba. Odigrao je 410 utakmica i postigao 74 zgoditka, a Jugoslavenski kup osvaja u sezonama 1962./63., 1964./65. i 1968./69. Bio je jedan je od važnijih igrača u osvajanju Kupa velesajamskih gradova 1967. postigavši posljednji zgoditak u četvrtfinaloj utakmici natjecanja. Dinamo je kod kuće pobijedio slavni talijanski Juventus 3:0. U polufinalnoj utakmici protiv Eintrachta iz Frankfurta, za modre je postigao odlučujući zgoditak iz jedanaesterca što je omogučilo Dinamu da se plasira u finale protiv Leeds Uniteda - u kojem je klub osvojio zasad jedini hrvatski europski trofej. Dobitnik je “Žute majice” Sportskih novosti za najboljeg nogometaša u prvenstvenoj sezoni 1963./64. i 1968./69.

Kao nogometaš Dinama debitirao je u jugoslavenskoj A reprezentaciji u Bukureštu 27. listopada 1963. u prijateljskoj utakmici protiv reprezentacije Rumunjske koja je pobijedila 2:1. Za A reprezentaciju odigrao je 29 utakmica i postigao 6 zgoditaka (od 1963. do 1969.).

Od dresa reprezentacije oprostio se u Skoplju 1969. u kvalifikacijskoj utakmici za odlazak na SP protiv reprezentacije Belgije. Jugoslavija je slavila 4:0. Godine 1970. odlazi iz Dinama u belgijski klub Beetschot VAC gdje igra do 1974.

Sudionik je Olimpijskih igara 1964. u Tokiju i Europskog prvenstva 1968. u Italiji gdje osvaja srebrnu medalju. Po završetku igračke karijere bio je trener Dinama u tri navrata: u sezoni 1977./78., 1983. i 1989. Godine 1998. trenira Croatiju iz Toronta, a od 2001. do 2002. bio je izbornik reprezentacije Iraka.

Pokopan je na zagrebačkom groblju Mirogoj.