Ovogodišnje Zimske olimpijske igre Milano Cortina 2026. (6. - 22. veljače) nedvojbeno su pokazale kako sport nije samo puko natjecanje, nego priča o ljudskom duhu, hrabrosti i snovima

Sport je egzaktan, rezultati se mjere. No, osim analitike, rezultata i tablica, postoji i ono što se ne može izmjeriti: strast, uzbuđenje, ljubav i osjećaj da ste, makar na dva tjedna, postali dio jednog posebnog svijeta - Olimpijskih igara.

Zimske olimpijske igre Milano Cortina 2026. zaživjele su između snježnih vrhova Dolomita i urbanog pulsa Milana, gdje su se ispreplitali sport, kultura, emocije i životi tisuća ljudi koji su tih dana činili jednu veliku olimpijsku obitelj. Sa zatvaranjem borilišta “šušur” s tribina selio se na ulice alpskih gradića. Dani su prolazili nevjerojatno brzo, ali je istodobno vladao osjećaj kao da proživljavate jedno čitavo poglavlje svog života. Olimpijsko selo funkcioniralo je poput malog grada punog vrhunskih sportaša i trenera iz cijelog svijeta, ali i mnoštva volontera s osmijehom na licima.

BUDIŠ SE PRIJE NEGO ZASPIŠ

Tih prvih dana olimpijskog razdoblja atmosfera je ispunjena očekivanjem. Svi su svjesni činjenice da nas očekuje nešto veće od sporta. Sportaši su fokusirani, ali u zraku se osjeća uzbuđenje oko skorašnjeg nastupa na najvećoj sportskoj pozornici na svijetu. Bez obzira s kojeg dijela zemaljske kugle došli, olimpijski plamen obasjavao je sve jednakim svjetlom i grijao jednakom toplinom. Na sjever Italije u tih nekoliko tjedana slili su se ljudi sa svih strana svijeta. Sportaši, treneri, sportski djelatnici, navijači, gledatelji, oni koji žele vidjeti, ali i biti viđeni. Za nas, članove hrvatske delegacije, dan je počinjao iznimno rano. Pregled rasporeda natjecanja, koordinacija odlazaka na razne lokacije, brza kava prije polaska – kolege novinari bi rekli: “Ovdje dan nikad na završava, jer se budiš prije nego zaspiš.”

ZUBČIĆ 13. U SLALOMU

Koliko god ove Igre bile posebne zbog svoje “raštrkanosti” po čitavoj regiji, toliko je disperziranost borilišta bila i problematična. Da bismo mogli pogledati sve discipline alpskog skijanja, vidjeti i ženske i muške utrke, morali smo u autu provesti po nekoliko sati vožnje četiri dana zaredom. Nažalost, rezultati nisu opravdali očekivanja, ali vrlo je teško ostvariti zapažen rezultat u tako tehnički zahtjevnom sportu.

Filipu Zubčiću ovo su bile četvrte Igre i upravo je on ostvario najbolji rezultat od ukupno 14 hrvatskih olimpijaca koji su se natjecali u četiri sporta (alpsko skijanje, biatlon, skijaško trčanje, brzo klizanje - short track). Zubo je tako završio 13. u slalomu, dok je u veleslalomu bio 14. što je komentirao:

- Nisam pretjerano zadovoljan, očekivao sam više, no ipak su ovo Olimpijske igre i konkurencija je vrlo jaka. Nije ovo rezultat koji će se pamtiti, ovdje se računaju samo medalje.

Samuel Kolega i Istok Rodeš nisu uspjeli dovršiti svoje slalomske utrke, ali donekle ih opravdava činjenica da su uvjeti na stazi bili vrlo teški uz mnogobrojna ispadanja.

U ženskoj konkurenciji puno se očekivalo od Zrinke Ljutić (23), posebno nakon prošlosezonskog Malog Kristalnog Globusa u slalomu. No, ove sezone Zrinka nije imala puno uspjeha, a prilično blijeda izdanja su se, unatoč povremenim bljeskovima i osjećaju da je premostila krizu, nažalost prelila i u Cortinu. Bila je 17. u veleslalomu i tek 26. u njezinoj najjačoj disciplini, slalomu. Plasman joj je u slalomu mogao biti bitno bolji da nije bilo pogreške u srednjem dijelu druge vožnje, kad je na ravnini potpuno izgubila brzinu.

- Razočarana sam i u sebe i u tim - znakovito je izjavila Zizi nakon slaloma, te dodala: - Jako loša sezona… ovo je samo još jedan loš rezultat u nizu.

Nastavak sezone Zrinki je ipak donio bolje rezultate, pa se s pravom nadamo da se će naša šampionka već u sljedećoj sezoni vratiti na pravi put i za četiri godine biti u ozbiljnoj konkurenciji za olimpijsku medalju. Leona Popović (28) je vjerojatno bila na putu prema svojem najboljem plasmanu na zimskim olimpijskim igrama (ima samo 23. mjesto u slalomu iz Pekinga), ali je promašila predzadnja vrata u drugoj vožnji i ostala bez plasmana.

Mlada Pia Vučinić (14) u veleslalomu nije završila utrku a u slalomu je nakon samo sedam sekundi nastupa u prvoj vožnji napravila grešku, no vjerujemo da je na olimpijskoj stazi stekla vrijedno iskustvo.

NEUNIŠTIVI DUH LINDSEY VONN

Jedna od najtragičnijih priča ovih Igara je ona Amerikanke Lindsey Vonn. Velikanki svjetskog skijanja koja je gotovo lebdila nad snijegom, jedan skok je presudio. Bolan krik čuo se i u tv-prijenosu, a još danima smo gledali snimke helikoptera kako je odnosi. Na sreću, Lindsey se dobro oporavlja od višestrukog prijeloma noge, a svijet je svjedočio njenoj hrabrosti, strasti i odlučnosti. Podsjetila nas je da čak i najveći šampioni padnu, ali im duh ostaje neuništiv.

BIATLONSKE TRIBINE NAJPOSJEĆENIJE

Teško je izdvojiti samo jedan, no možemo reći da je biatlon vjerojatno jedan od najtežih sportova na zimskim OI, pa su natjecanja u biatlonu bila jedna od najposjećenijih.

Uz sam fizički aspekt skijaškog trčanja, koje podiže puls sportaša u neslućene visine, tu je i psihički dio te sama tehnika pucanja. U nekoliko minuta, nakon trčanja, morate biti dovoljno pribrani da ne promašite niti jednom metu kako vam ne bi dodali vrijeme ili kaznene krugove. Malu hrvatsku delegaciju u Anterselvi činili su Anika Kožica, Matija Legović i Krešimir Crnković.

Anika Kožica je sa 60. mjestom u individualnoj utrci na 15 km ostvarila hrvatski najbolji ženski biatlonski rezultat u povijesti nastupa na ZOI, dok Matija Legović i Krešimir Crnković, unatoč dostojnoj borbi, nisu uspjeli ostvariti zapažen rezultat u najjačoj konkurenciji.

U skijaškom trčanju naše su boje branili Marko Skender (24), Tena Hadžić (21) i Ema Sobol. Skender je bio 61. u sprintu, dok Tena i Ema nisu uspjele ući u završnicu u svojim disciplinama. No u ekipnom sprintu su osvajanjem 19. mjesta u kvalifikacijama ostvarile najbolji hrvatski plasman u ski-trčanju. Zanimljivo je kako je Tenina fotografija postala viralna zbog psa Nazgula (kasnije miljenika društvenih mreža) koji je utrčao na stazu baš u trenutku kad je ona bila u ciljnoj ravnini. Ipak, naši su nordijci pokazali kako na njih treba računati u budućnosti.

Naravno, teško je biti na razini Norvežana, jer niti naša ulaganja u ovaj sport nisu na njihovoj razini, niti je biatlon toliko popularan u Hrvatskoj. Fenomenalni norveški biatlonac Johannes Hoesflot Klaebo osvojio je čak šest zlatnih medalja u šest utrka čime je postavio novi rekord na zimskim OI.

SOLIDNE HRVATSKE BRZOKLIZAČICE

Brzo klizanje jedan je od onih sportova koji svoj puni procvat dožive na Olimpijskim igrama. Naše predstavnice Valentina Aščić i Katarina Burić nastupile su u Milanu vrlo korektno (došavši u svojim disciplinama do četvrtfinala) te pokazale da bi uskoro mogle Hrvatskoj donijeti i značajne pomake na svjetskoj rang ljestvici.

Središnja mjesta pod svjetlima pozornice na ledenoj pozornici zauzele su - Nizozemke: iskusna i već legendarna Irene Schouten te Jutta Leerdam, jedna od najpoznatijih sportašica današnjice, ali i velika zvijezda društvenih mreža s milijunima pratitelja.

VIRALNA GU I RASPLESANI BRAATHEN

Svake Olimpijske igre “izbace” neke sportaše po kojima pamtimo te Igre. Ove godine to je definitivno Eileen Gu, jedna od najpoznatijih zvijezda zimskih sportova.

Ova Kineskinja, rođena u SAD-u, zahvaljujući iznimno teškim i preciznim trikovima, dominirala je u skijanju slobodnim stilom (big air) osvojivši dva zlata i srebro. Zahvaljujući samouvjerenosti i otvorenosti te razoružavajućem osmijehu njeni su odgovori na pressicama postali viralni. Nije ona jedina zabljesnula. U svijetu snijega i leda, gdje dominiraju tradicionalne zimske velesile, pojavio se Lucas Braathen, skijaš brazilskih i norveških korijena, koji je pod žuto-plavom zastavom ispisao jedno od najintrigantnijih poglavlja Igara. Poznat po svojoj karizmi i nekonvencionalnom pristupu sportu, odlično je obavio posao te u dvije veleslalomske utrke ostavio konkurenciju daleko iza sebe. Bilo je poslijepodne u Bormiju i rano jutro u Brazilu. Braathen je slavio na snijegu, a njegovi sunarodnjaci na Copacabani.

Braathenova priča nadilazi same rezultate. Njegova energija, otvorenost i autentičnost učinili su ga jednim od najpraćenijih sportaša na društvenim mrežama tijekom Igara. Vrhunska sportska dostignuća tako su donijela i priču o indentitetu, smionosti i hrabrim pothvatima.

“SLOMLJENI” MALININ

Osim velikih pobjednika, Olimpijske igre gotovo uvijek imaju i svoje tragičare. Jedan od najvećih, nažalost, bio je američki klizač ruskih korijena Ilia Malinin. Na ove igre stigao kao najveći favorit, nepobjediv u nizu koji se protegnuo na gotovo dvije godine, višestruki svjetski prvak, klizač koji je pomaknuo granice ovoga sporta. Posebno nakon donedavno zabranjenog salta unatrag (backflip) u sjajnom nastupu u kratkom programu, nakon čega su mu svi predviđali olimpijsko zlato. No, niz nevjerojatnih pogrešaka u slobodnom programu spustile su ga na osmo mjesto… Zlato je na kraju, potpuno zasluženo, osvojio kazahstanski klizač Mihail Šajdorov.

Natjecanje u ženskoj konkurenciji opravdalo je očekivanja, a dominaciju Japanki poremetila je Amerikanka Alysa Liu koja je svojoj zemlji donijela prvu olimpijsku zlatnu medalju u umjetničkom klizanju nakon 24 godine. U pohodu na zlato, uz tehnički sjajnu izvedbu, oduševila je publiku i stručnjake svojom vidljivom srećom na ledu. Na kraju, moramo se pitati kako uopće izdvojiti te posebno vrednovati nečiji rezultat. Ne možemo ne spomenuti i zlatnog nebeskog skakača Domena Prevca, te njegovu sestru Niku koja se okitila zlatnom medaljom u ženskoj konkurenciji. Također, teško je ne izdvojiti nekoga od sjajnih alpskih skijaša koji su dominirali padinama Cortine i Bormija. Izvrsni Švicarac Franjo von Allmen osvojio je tri zlatne medalje, a poseban uspjeh predstavlja prva zlatna medalja u spustu za Švicarsku. Također, sjajna Mikaela Shifrin dosanjala je svoj olimpijski san proslavljajući zlato u slalomu.

Milano i Cortina pokazali su kako sport nije samo natjecanje, nego priča o ljudskom duhu, hrabrosti i snovima. Svaki spust, svaki skok i svaki trenutak na borilištu podsjetili su nas koliko je moćna strast koja pokreće sportaše. Ove Igre ostat će simbol nade, prijateljstva i veličine koju može kreirati samo olimpijski duh.

PRVI PUT U POVIJESTI SVEČANOST OTVARANJA NA VIŠE LOKACIJA

Svečanostima na četiri destinacije 6. veljače otvorene su XXV. Zimske olimpijske igre Milano Cortina 2026., na kojima je nastupio 2891 sportaš iz 92 države svijeta, među kojima i 14 hrvatskih predstavnika. Na svečanosti otvaranja u Milanu hrvatski stjegonoša bila je brzoklizačica Valentina Aščić, dok je nacionalnu trobojnicu u Cortini d’Ampezzo nosio biatlonac Matija Legović. Bila je to prva svečanost otvorenja Igara u povijesti olimpizma održana na više lokacija.

Prvi put su upaljena i dva olimpijska plamena, jedan u Milanu, a drugi u srcu Cortine d’Ampezzo. Dok je baklja prolazila stadionom, slavni talijanski tenor Andrea Bocelli izveo je ariju “Nessun dorma” iz Puccinijeve opere Turandot. U Milanu su kotao na Slavoluku mira upalile talijanske skijaške legende Alberto Tomba i Deborah Compagnoni, dok je u Cortini na Trgu Angela Dibone ta čast pripala skijašici Sofiji Goggiji.

Sama svečanost nosila je ime “Harmonija” jer je predstavljala harmoniju planina i grada, prošlosti i budućnosti, sporta i umjetnosti, te na kraju talijanskog identiteta i globalnog zajedništva. Cilj je bio jasan, prenijeti olimpijski duh izvan stadiona, uključiti javnost, sportaše i zajednice u ovu veliku proslavu.Više od tri sata San Siro je bio pretvoren u gigantsku pozornicu koja se virtualno protezala do Cortine d’Ampezzo, Livigna i Predazza.

Tijekom segmenta “Golub mira”, ambasadorica UN-a Charlize Theron prenijela je poruku nade inspiriranu Nelsonom Mandelom nakon čega su u Milanu i Cortini podignute olimpijske zastave i izvedena olimpijska himna. Tijekom programa nastupila je i pop-zvijezda Mariah Carey, gledatelje je zabavljao i DJ Mace, a talijansku himnu izvela je Laura Pausini.

SVEČANO ZATVARANJE IGARA

Nakon 17 natjecateljskih dana na zimskim borilištima talijanskog sjevera, u rimskom amfiteatru u Veroni održana je svečanost zatvaranja XXV. Zimskih olimpijskih igara Milano-Cortina 2026. Hrvatski stjegonoše u mimohodu sportaša iz država sudionica bili su članovi nordijske reprezentacije, Tena Hadžić i Marko Skender.

Svečanost zatvaranja Igara održana je pod naslovom “Ljepota u pokretu”, kao posveta ljepoti Italije, Verone i svih područja na kojima su održana natjecanja na ovogodišnjim ZOI koja su se protezala na prostoru od 22.000 km2. Bila je to i posveta operi i umjetnosti te ljepoti sportske izvedbe.

Tijekom Igara koje su službeno započele 6. veljače, iako su prva natjecanja u curlingu održana već dva dana prije, sportašice i sportaši su se natjecali u osam zimskih sportova i 16 sportskih disciplina, a podijeljeno je 116 kompleta medalja. Ponovno, četvrti put zaredom na ZOI, Norveška je na vrhu popisa osvajača odličja s 18 zlatnih medalja, 12 srebrnih i 11 brončanih. Na drugom mjestu su bili predstavnici SAD-a s 12 zlatnih, 12 srebrnih i devet brončanih odličja. Po 10 zlatnih medalja imaju reprezentacije Nizozemske i Italije, a sportaši iz zemlje domaćina su ukupno osvojili rekordnih 30 odličja.

Nažalost, među dobitnicima odličja ni na ovim ZOI nije bilo hrvatskih predstavnika. Posljednji hrvatski osvajač medalje na ZOI bio je Ivica Kostelić, koji je 2014. u Sočiju po četvrti put došao do srebra, a treći put ga je osvojio u alpskoj kombinaciji.

Po uzoru na ljetne olimpijske igre i tradiciju ustanovljenu 2004. u Ateni, posljednja odličja dodijeljena su na svečanom zatvaranju, a dobili su ih osvajačice i osvajači medalja u skijaškom maratonu na 50 km klasičnim načinom.

Najuspješniji sportaš ovih Igara i najbolji trkač na skijama svih vremena Johannes Hoesflot Klaebo dobio je rekordnu, šestu zlatnu medalju osvojenu na ZOI Milano Cortina 2026., a norveško slavlje su uveličali osvajač srebrnog odličja Martin Lowestroem Nyenget i dobitnik bronce Emil Iversen.

Odličja je uručila predsjednica Međunarodnog olimpijskog odbora Kirsty Coventry.

U protokolarnom dijelu svečanosti čelnica MOO-a preuzela je olimpijsku zastavu od gradonačelnika Milana Giuseppea Sale i gradonačelnika Cortine d’Ampezzo Gianluce Lorenzija te ju uručila predsjedniku regije Provence-Alpes-Cote d’Azur Renaudu Muselieru i predsjedniku regije Auvergne-Rhone-Alpes Fabrice u Pannekouckeu, predstavnicima domaćina ZOI 2030. koje će biti održane u Francuskoj.