Danas cijenjeni trener Žan Tabak prisjeća se svoje igračke karijere: od Splita, olimpijskog srebra iz Barcelone, pa do karijere u NBA ligi u kojoj je osvojio i pobjednički prsten

Iza proslavljenog hrvatskog košarkaša Žana Tabaka, danas cijenjenog trenera koji je ove sezone ambiciozni klub MoraBanc Andorru u dramatičnoj završnici prvenstva uspio zadržati u elitnom rangu španjolske ACB lige, uistinu je bogata karijera. No, iako je u Španjolskoj ostavio dubok trag kao trener (vodeći klubove poput Seville, Baskonije i Fuenlabrade), dugo je čekao novu priliku da ponovno dobije posao u ACB ligi.

- Bio sam malo umoran nakon nekoliko godina provedenih u Poljskoj gdje sam imao dvostruku ulogu - sportskog direktora i trenera. Nakon nekog vremena, kada sam osjetio da sam ponovno motiviran i željan rada, javio sam menadžeru da mi pronađe novi posao - prisjeća se Tabak trenutka kada se otvorila mogućnost povratka u Španjolsku.

- U tom trenutku stigla je ponuda iz Andorre, kluba koji igra u ACB ligi, sigurno najjačoj ligi u Europi. To me motiviralo, a dodatni izazov bila je činjenica da se klub do posljednjeg kola grčevito borio za ostanak – kaže.

Posebno je zanimljivo da je na klupi Andorre naslijedio svog dugogodišnjeg mentora Joana Plazu, s kojim ga veže bogata zajednička prošlost iz Real Madrida i Seville, gdje mu je bio pomoćnik. Potvrda da radi sjajan posao jest i produženje ugovora s Andorrom na još dvije sezone.

- Jako sam sretan i počašćen što nastavljam još dvije sezone i što sam dio ovog projekta. Cilj nam je igrati konkurentnu i atraktivnu košarku – reći će 56-godišnji Tabak, zahvalivši pritom navijačima na podršci koja mu, ističe, daje dodatnu snagu u radu.

Razgovor o njegovu trenerskom poslu nije mogao proći bez spomena dvojice najvažnijih trenera u njegovoj karijeri, Bože Maljkovića i Rudyja Tomjanovicha, koji su snažno utjecali na njegov razvoj.

- Od svakog sam trenera tijekom igračke karijere nešto uzeo. Božo je obilježio moj početak karijere u rodnom Splitu i kod njega sam se igrački afirmirao te krenuo preko Italije do NBA-a, dok je Rudy Tomjanovich bio jako dobar u vođenju grupe; doista je izvrsno znao balansirati ego igrača. Zahvaljujući toj genijalnosti osvojio je i dva naslova NBA prvaka s Houstonom – tvrdi Tabak.

VELIKA SREĆA, ALI I TUGA

No, prije trenerske karijere, 213 centimetara visoki Tabak ostvario je i zapaženu igračku karijeru. Od tri naslova prvaka Europe sa splitskom Jugoplastikom i NBA prstena s Houston Rocketsima, gdje mu je suigrač bio Hakeem Olajuwon, preko upijanja košarkaškog znanja od najvećih svjetskih trenerskih imena u NBA velikanima poput Toronta, Bostona i Indiane, pa sve do nastupa za europske velikane kao što su Real Madrid, Unicaja i Fenerbahče.

Slobodno se može reći da je kao igrač prošao - sve. A srebro na Olimpijskim igrama u Barceloni 1992. godine vrhunac je njegova sportskog ponosa i pamti se cijeli život.

- Osjećaj da svaki dan u olimpijskom selu viđaš zvijezde koje si dotad gledao samo na televiziji za momka od 22 godine bilo je nešto posebno… Bio sam istodobno jako sretan i uzbuđen što sam dio hrvatskog Dream Teama, a s druge strane bila je prisutna velika tuga i odgovornost zbog Domovinskog rata koji se u to vrijeme događao u domovini. No, finalna utakmica protiv momčadi SAD-a - Dream teama predvođenog velikim Michaelom Jordanom - utakmica koju je pratio cijeli svijet, bila je neviđena promocija naše mlade države, a ponos koji smo tada osjećali teško je riječima opisati – kaže, pa nastavlja:

- Uh, kad se samo sjetim toga puta do povijesne srebrne medalje… Tijekom turnira imali smo puno uspona i padova te brojnih problema koje je trebalo rješavati, no izbornik Pero Skansi to je sjajno radio. Posebna je priča polufinalna utakmica protiv ZND-a protiv kojeg smo na poluvremenu gubili deset razlike. Na kraju su nas prema finalu povukli Toni i Dražen – prisjeća se.

“DRAŽEN JE ZAISTA BIO POSEBAN”

Posebna priča, ne samo te slavne olimpijske momčadi nego i cijele jedne košarkaške ere, bio je Dražen Petrović, o kojem Tabak govori u superlativima. Naglašava kako je Draženova uloga u momčadi bila iznimno važna s obzirom na to da je tada bio jedan od najboljih igrača na svijetu i njihov vođa.

- Kao mladi igrač gledao sam na Dražena kao na igrača koji pomiče granice i koji je otvorio vrata mnogima koji su nakon njega otišli u NBA ligu. Bio je zaista poseban.

Posebno se osvrnuo i na splitski trio Tonija Kukoča, Dina Rađu i Velimira Perasovića, koji su s njim dijelili svlačionicu u Barceloni.

- To što su i oni bili u momčadi na Olimpijskim igrama zaista mi je tada puno značilo jer sam s njima prošao mnogo toga u Splitu. Uglavnom, taj 8. kolovoza 1992. zauvijek će mi ostati u predivnom sjećanju.

Tabaku su iznimno dragi i trofeji koje je osvajao sa svojom Jugoplastikom:

- To je klub iz mog rodnog grada i sve što sam osvojio nakon toga bilo je izvan Splita i stoga se nijedan trofej ne može mjeriti s njima. Jasno, olimpijsko srebro iz Barcelone ipak je posebna kategorija…

Nekoliko godina nakon srebra u Barceloni osvojio je 1995. naslov prvaka s Houston Rocketsima, dijeleći svlačionicu s legendarnim Hakeemom Olajuwonom. Nije se mnogo naigrao u Houstonu, ali je ondje puno naučio. Koliko je napredovao uz Olajuwona pokazalo se u Toronto Raptorsima, gdje je izborio mjesto u početnoj petorci i pružao vrlo dobre igre.

- Imam NBA prsten i to mi je lijepa uspomena. Iako, uz Hakeema Olajuwona i ostale iskusne igrače, nisam puno igrao, trudio sam se maksimalno iskoristiti svaku minutu – veli Tabak.

Naš sugovornik nema nikakvih dvojbi oko najboljeg centra svih vremena:

- Hakeem je bio nevjerojatan igrač, ali i sjajna osoba koja je uvijek bila spremna pomoći. Po meni je on na poziciji centra definitivno broj jedan svih vremena i točka!

“DANAS SE IGRA BRŽE, ALI TAKTIČKI LOŠIJE”

Žan Tabak trenutačno puni baterije na godišnjem odmoru koji provodi na potezu Španjolska - Jadran, no od košarke se, kako sam kaže, nikad ne odvaja. Potpuno je posvećen trenerskom poslu i svakodnevno prati sve što se događa na parketima diljem svijeta.

Ne krije kako ga ponekad znaju zasmetati stalne rasprave o tome je li se nekada igrala bolja i čvršća košarka ili je današnja generacija kvalitetnija.

- Konstantno slušam razne usporedbe. Uspoređivati što bi jedan dominantan igrač radio u nekom drugom razdoblju jednostavno se ne može. Košarka se mijenja, kao i društvo, i tome se treba prilagoditi - smatra Tabak.

Ipak, kada povuče crtu između nekadašnje i moderne košarke, vidi jasne razlike.

- Mislim da se danas igra brže i da su igrači atletski spremniji. Ali isto tako mislim da su taktički lošiji te da je igra puno mekša nego prije - zaključio je velikan hrvatske košarke.

osobni karton

DATUM I MJESTO ROĐENJA:

15. lipnja 1970., Split

ODLIČJA:

OI Barcelona 1992. (bronca), EP 1993. (bronca). S Jugoplastikom iz Splita je bio prvak Europe 1989., 1990., 1991.

NBA prvak:

1995, (Houston Rockets)

KLUBOVI:

Jugoplastika/ Pop 84/ Slobodna Dalmacija Split, Baker Livorno, Recoaro Milano, Houston Rockets, Toronto Raptors, Boston Celtics, Fenerbahçe, Indiana Pacers, Real Madrid, DKV Joventut, Unicaja Málaga