Zagreb, 6. kolovoza 2021. - Mnogo je lijepih i svečanih dočeka hrvatskih sportaša koji su nastupili na OI Tokio 2020. bilo u zagrebačkoj Zračnoj luci Franjo Tuđman u posljednja dva tjedna, u organizaciji Hrvatskog olimpijskog odbora. I svaki od njih probudio je emocije u nama. Takav je bio i doček olimpijske hrvačke reprezentacije.

Pomoćnici glavnog tajnika, Neven Šavora i Hrvoje Balen, u ime Hrvatskog olimpijskog odbora kao domaćini, tajnici Hrvatskog i Zagrebačkog hrvačkog saveza, obitelji, klupski kolege… Jedna baš tipično hrvačka obiteljska atmosfera.

Božo Starčević i Ivan Huklek bili su tako blizu, a tako daleko od medalja da su čak i oni koji malo ili nikad ne prate sport, morali uzdahnuti. Na kraju su osvojili 9. i 5. mjesto, što je sjajno ostvarenje u jednom od najstarijih olimpijskih sportova, ali ih ono ni izbliza nije učinilo sretnim. Pogledamo li njihove borbe, jasno će biti zašto je to tako.

Boži Starčeviću Tokio su bile druge Olimpijske igre. Iz Rio de Janeira ima traumu jednog od najvećih gubitnika, jer su mu prema mišljenju mnogih, suci uzeli broncu. U Japanu je pak, prvu borbu u kategoriji do 77 kg lako dobio protiv Bugarina Aika Mnatsakaniana 3-1. Pet sekundi do kraja borbe u četvrtfinalu s Irancem Moahmmadalijem Geraeiem, vodio je 5-3. Na kraju je izgubio premda je rezultat glasio 5-5. Iranac je naime, u očajničkom pokušaju u tim trenucima, napravio pravi „harakiri“ skokom na glavu našem Boži, a suci su to pretvorili u bacanje, i nakon „challengea“, dodijeli mu dva boda. Budući da se kod hrvanja upravo zadnji bodovi u remiju posebno priznaju, Iranac je otišao u polufinale. Božo je imao još jednu priliku doći do borbe za medalju pod uvjetom da Iranac dobije polufinalnu borbu. Kako se to nije dogodilo, ponovno je postao jedan od najvećih „tragičara“ Igara.


- Nikad nisam gubio na ovakav način, zapravo vrlo čudno. Malo mi je žao te opomene i dva boda. Pariz je za tri godine, ali možda dođi i do promjene olimpijske kategorije, vidjet ćemo kakvo će biti zdravlje. Sad idemo na Svjetsko prvenstvo pa ćemo onda vidjeti dalje - kazao je Božo Starčević.

Ivan Huklek je pak, otišao korak dalje, ali ne i do medalje. U svom prvom nastupu na Olimpijskim igrama, suvereno je slavio u prve dvije borbe. Najprije protiv Amerikanca Johna Waltera Stefanowicza 5-3. Zatim je u četvrtzavršnici bio bolji od Uzbekistanca Rustama Assakalova 4-1. U polufinalu, na drugoj strani stajao je Ukrajinac Zhan Beleniuk. Huklek se hrabro držao, ali je dvostruki svjetski prvak na kraju zasluženo slavio 7-1. Dan kasnije, čekala ga je borba za broncu. Suparnik Gruzijac sa srpskom putovnicom Zurab Datunashvili, dvostruki europski prvak. I u toj borbi se vidjelo koliko je iskustvo važno. Gruzijac je dugo izbjegavao borbu, a onda iskoristio jednu Ivanovu neopreznost i serijom bacanja došao do prednosti 6-0. Tek u završnici borbe, naš je borac uspio upisati jedan bod. Ivan Huklek tako je osvojio 5. mjesto i izjednačio se s dostignućem Bože Stračevića iz Brazila prije pet godina.


- Bio sam jako blizu, ali eto, ovaj put nije išlo, nadam se da nije posljednja prilika. Ovo iskustvo će mi sigurno koristiti. Imao sam četiri borbe što je maksimum borbi koje možeš imati na Olimpijskim igrama. Neki kažu da od 24. do 25. godine u hrvanju stasaš u pravog borca tako da ćemo vidjeti i za Pariz - poruka je Ivana Hukleka, jednog od naših junaka iz Tokija, unatoč neosvojenoj olimpijskoj medalji. (hoo)