Ispis

 Zagreb, 16. listopada 2019. - Nakon duge i teške bolesti, u Zagrebu je 15. listopada 2019. godine u 79. godini života preminuo proslavljeni hrvatski olimpijac Dubravko Mataković. Rođen je 18. siječnja 1941. godine u Karlovcu. Završio je Prirodoslovno-matematički fakultet, stekavši zvanje diplomiranog inženjera fizike. Bio je zaposlen u sektoru informatike Hrvatskih željeznica. Godine 1956. postao je član Porječana, skupine mladića i djevojaka od 12-15 godina, koji su kao dio Pomorsko-brodarskog društva Vir iz Zagreba obilazili rijeke i planine.

U okviru Narodne tehnike prošao je u klubu tečajeve samogradnje za popravke i izradu plovila od stakloplastike. Izrađivao je kalupe za samogradnju kajaka i kanua. Za sebe i druge natjecatelje gradio je sportske kajake i kanue za spust i slalom, podučavajući sportaše kako mogu napraviti plovila. Tijekom 40 godina aktivnog natjecateljskog staža uspio je u okviru programa samogradnje, vezano uz Narodnu tehniku, izraditi oko 300 kajaka, kalupa, kanua i vesala. Afirmirao se u zagrebačkoj Slaviji, a od 1966. član je Kanu kluba Končar, također iz Zagreba. Od 1964. godine natjecatelj je na svim državnim i međunarodnim natjecanjima u slalomu i spustu, u kajaku jadnosjedu i kanuu dvosjedu. Za reprezentaciju Jugoslavije nastupao je pune 22 godine, što je predstavljalo rekord u hrvatskom kajakaštvu. Prvi je hrvatski kajakaš na divljim vodama koji je nastupio na Olimpijskim igrama 1972. u Münchenu, kada je bio 25. u kajaku jednosjedu (K-1). Sudjelovao je na SP-ima u slalomu i spustu od 1965. do 1987. Najbolje rezultate ostvario je na Svjetskim prvenstvima u spustu: 1971. u Meranu u 3 x K-1 (7. mjesto), 1985. u Garmisch-Partenkirchenu u C-2 (9. mjesto), i 1987. u Buorgu St. Maurice; u 3 x C-2 (6. mjesto) te u slalomu 1965. u Spittalu u K-1 (20. mjesto), 3 x K-a (9. mjesto) i 1971. u Meranu u 3 x K-1 (7. mjesto).

Na prvenstvima Jugoslavije i SR Hrvatske osvajao je naslove u slalomu i spustu od 1964. do 1990. Bio je prvak bivše države u slalomu u K-1 1975; 3 x K-1 1977. i 1982.; 3 x C-2 1984. i u spustu C-2 1966., 1984., 1985. i 1988.; 3 x K-1 1964. i 3 x C-2 1978., 1983., 1987., 1988., 1989. i 1990. Posljednji  naslov državnog prvaka osvojio je sa 48 godina.
U KK Končar 1986. godine izradio je plan te potom i proveo program pod nazivom „Kako do svjetskog prvaka“. Plan se počeo ostvarivati 1990., kada je Tomislav Crnković postao svjetski juniorski prvak u spustu (C-1).
Bio je izbornik jugoslavenske reprezentacije u spustu od 1989. do 1991. i trener hrvatske vrste u spustu od 1992. do 1998. Kao klupski i reprezentativni trener odgojio je generaciju istaknutih kajakaša i kanuista, među kojima su: Tomislav Crnković, Željko Petrić, Tomislav Hohnjec, Tomislav Lepan, Goran Čokor i Emil Milihram.
U razdoblju od 1990. do 1997., osvojio je kao izbornik i trener sedam zlatnih medalja na seniorskim i juniorskim svjetskim i europskim prvenstvima. Dobitnik je Nagrade „Fair Play“ Sportskih novosti 1977. i Nagrade Tehničke kulture „Zlatna krila“ 1989. godine.
Kao član Hrvatskog kajakaškog saveza bio je dijelom utemeljiteljske skupštine Hrvatskog olimpijskog odbora, koji je osnovan 10. rujna 1991. godine.
Dubravkova sportska karijera trajala je više od 30 godina, odgajao je šampione, ali i vrhunske ljude, jer takav je bio pokojni Dubravko, za prijatelje Čiči.

Posljednji ispraćaj legendarnog hrvatskog olimpijca Dubravka Matakovića bit će u petak 18. listopada 2019. godine u 12.15 na Krematoriju zagrebačkog groblja Mirogoj.

 

Hrvatski olimpijski odbor i cjelokupna hrvatska olimpijska obitelj izražavaju duboku sućut članovima obitelji, rodbini i prijateljima legendarnog Dubravka Matakovića! (hoo/jg)