Zagreb, 26. travnja 2019. - U srijedu, 24. travnja, u Beogradu je u 77. godini života preminuo košarkaški olimpijac Zoran Maroević, osvajač srebrne medalje na Igrama u Ciudad de Mexicu 1968. godine. Pripadao je generaciji košarkaša koja je započela s ispisivanjem najljepših stranica u povijesti naše košarke. Bio je odličan pod koševima, vrstan skakač i još bolji strijelac. Zoran Maroević rođen je u Matuljima 27. travnja 1942. godine. Inače, obitelj mu potječe iz Starigrada na otoku Hvaru. S obitelji je 1952. godine odselio u Osijek. Sportsku svestranost Zoran je pokazao već 1957. godine, kada je počeo igrati za Rukometni klub Slavija iz Osijeka.

Po završetku gimnazije napušta Osijek i rukomet te dolazi u Zagreb i upisuje Veterinarski fakultet. Već tada je izrastao do nevjerojatna 204 cm, kada ga je primijetio tehnički direktor Košarkaškog kluba Lokomotiva Vladimir Anzulović. Pozvao ga je na prvi trening i tako je 1960. godine pristupio Lokomotivi, u kojoj je sreo već poznate košarkaše Zvonimira Petričevića, Mirka Novosela, Dragutina Kovačića i druge tadašnje legende. U Lokomotivi se zadržao samo polusezonu i napustio je u proljeće 1961. godine. Za zagrebački klub odigrao je samo 20 utakmica.
Na poziv Košarkaškog kluba Mlada Bosna, 1961. otišao je u Sarajevo. Vrlo kratko se zadržao u tom klubu, kojem je zbog imena zabranjen daljnji rad, da bi potom iste godine prešao u sarajevski Željezničar, s kojim je 1961. godine ušao u Prvu saveznu ligu. Za Željezničar je na poziciji centra odigrao oko 160 utakmica.
U listopadu 1964. godine Maroević je prešao u OKK Beograd. Dres ovog kluba nosio je do 1972. godine i bio je jedan od igrača koji su u drugoj polovici šezdesetih godina prošlog stoljeća ispisali najljepše stranice u povijesti kluba. Bio je standardni član momčadi koja je 1965. godine osvojila titulu prvaka Jugoslavije. Iste godina s Beogradom je igrao i u polufinalu Kupa europskih prvaka.
Godine 1972., malo prije nego će otići iz Beograda, Maroević je igrao prvo finale Kupa Radivoja Koraća, koje je nazvano po njegovom bivšem suigraču. U tom prvom finalu njegov bivši klub Lokomotiva iz Zagreba pobijedila je OKK Beograd. 
Nakon odigranih 412 utakmica, 1972. godine napušta Beograd i odlazi u Osijek, gdje je jedno vrijeme bio igrač i trener Košarkaškog kluba Osijek. Iste godine ponovno odlazi u Sarajevo, gdje postaje igrač i trener Košarkaškog kluba Željezničar. U ovom klubu, koji se baš te 1972. godine vratio u Prvu saveznu košarkašku ligu, Maroević je proveo četiri godine. Posljednju igračku sezonu u karijeri, 1976./77., proveo je u Košarkaškom klubu Igman iz Ilidže, gdje je također bio igrač i trener.
U dresu reprezentacije Jugoslavije igrao je od 1965. do 1971. godine, odigravši 112 utakmica. Na Mediteranskim igrama 1967. godine bio je član reprezentacije Jugoslavije koja je osvojila zlatnu medalju. Na Europskom prvenstvu u Italiji 1969. godine Jugoslavija je osvojila srebro, a Maroević je bio standardni član momčadi.
Krunu karijere Zoran Maroević je ostvario na Olimpijskim igrama 1968. godine u Meksiku, gdje se okitio srebrnom medaljom.
Bila je to sjajna generacija jugoslavenskih košarkaša, koja će na ovim Igrama započeti trofejni niz na velikim natjecanjima - Jugoslavija će osvajati medalje na velikim natjecanjima sve do raspada države 1991. godine.
Pod vodstvom izbornika Ranka Žeravice, u Meksiku 1968. srebro su osvojili: Aljoša Žorga, Radivoje Korać, Zoran Maroević, Trajko Rajković, Vladimir Cvetković, Dragoslav Ražnjatović, Ivo Daneu, Krešimir Ćosić, Damir Šolman, Nikola Plećaš, Dragutin Čermak i Petar Skansi. Čak petorica košarkaša koji pripadaju hrvatskoj košarci.
Nakon završetka aktivnog igranja, Zoran se posvetio trenerskom pozivu. Godine 1983. u Istanbulu je trenirao košarkaški klub Istanbul Bankasi – Yemsotir. Potom je u sezoni 1984./85. bio trener Trepče iz Kosovske Mitrovice. Kratko vrijeme radio je kao trener na Cipru, otkud je prešao na dužnost voditelja - instruktora košarkaške sekcije za Istočnu Aziju pri Međunarodnom olimpijskom odboru. (hoo/jg)

Čelnici Hrvatskog olimpijskog odbora uputili su brzojav sućuti obitelji preminulog olimpijca:

Poštovana obitelji Maroević,

povodom nenadoknadiva gubitka za vašu obitelj i cjelokupni košarkaški sport primite izraze duboke sućuti u ime hrvatske olimpijske obitelji.

Predsjednik i glavni tajnik Hrvatskog olimpijskog odbora Zlatko Mateša i Josip Čop