Krapinske toplice, 13. kolovoza 2018. - Nakon kratke bolesti u Krapinskim toplicama jutros je preminuo Zvonko Bego, legendarni nogometaš Hajduka i osvajač zlatne olimpijske medalje u Rimu 1960. godine.

Kao Splićanin "od kolina" Zvonko Bego je rođen u gradu pod Marjanom 19. prosinca 1940. godine. Bio je ljevokrilni napadač, jugoslavenski nogometni reprezentativac. Od tri brata Bego (Boran, Ivo i Zvonko) nogometaša Hajduka, najmlađi Zvonko imao je najviše uspjeha na nogometnom polju. Za mlađe uzraste Hajduka nastupao je prije vremena sa specijalističkim pregledima. Malo je poznato da je Zvonko Bego u Hajduk došao kao vratar, međutim, kada je barba Luka Kaliterna vidio kako Zvonko lijevom nogom vraća balun, rekao je: "Ajde ti mali igrat!"

Rano je ušao i u Hajdukovu seniorsku momčad, davne 1957. godine na kup-utakmici u Zagrebu protiv Lokomotive, kada je Hajduk pobijedio sa 3-1. Zvonko je uvijek rado isticao svoj debi u bijelom dresu: "Moj životni san da igram u velikoj momčadi u kojoj su sve do tada briljirali najslavniji poslijeratni Hajdukovi asovi, iznenada se ostvario. Kako je igra više odmicala, treme je sve više nestajalo. Borio sam se svojski i postigao jedan pogodak. Frane Matošić je, na moje ogromno zadovoljstvo, poslije utakmice koju smo dobili sa 3-1, rekao da sam igrao dobro. Bila je to za mene najveća i najdraža nagrada jer priznanje jednog velikog nogometaša i stručnjaka kakav je Frane Matošić, zaista mi je tada mnogo vrijedilo."

Bego se rado sjećao i svog prvog prvenstvenog pogotka protiv Vojvodine u Splitu, 9. ožujka 1958. godine, kada je za pobjedu od 1-0 postigao najdraži gol u karijeri. Jole Vidošević je oštro centrirao, a Zvonko se bacio zrakom za loptom i glavom je ubacio u mrežu. Od spomenute 1957. pa do 1967. i odlaska iz Splita, Zvonko je za Hajduk odigrao 375 utakmica i postigao 173 pogotka. U sezoni 1966./67., u kojoj je Hajduk osvojio prvi Kup Jugoslavije, Zvonko Bego je igrao samo u prvom dijelu sezone. Potom je u Njemačkoj nastupao za minhenski Bayern, zatim za nizozemski Twente. Nastavio je u Bayeru iz Leverkusena, pa u Austriji iz Salzburga, da bi se vratio kući 1971. godine. Po povratku u Hrvatsku 1971. godine pojačava Junak iz Sinja, a igračku karijeru završava u Uskoku iz Klisa, gdje je branio i bivši Hajdukovac Ante Jurić, pa su njih dvojica zajedno malo igrali, a malo trenirali kliške mladiće.

Tijekom karijere Begi su u nekoliko navrata stizale ponude ondašnjih vodećih jugoslavenskih klubova za prelazak u njihove redove. Najuporniji je bio beogradski Partizan, međutim, ljubav prema Hajduku i rodnom Splitu bila je Zvonku Begi, kao i ostaloj braći, važnija od svih milijuna. Tek kada se Hajduk rezultatski oporavio i došao na prag osvajanja prvog kupa u povijesti, Zvonko Bego je otišao nogometnim trbuhom za kruhom. Ali ne u konkurentski klub, već u inozemstvo. Nositelj je Hajdukove Zlatne kapetanske vrpce.

Za A reprezentaciju Jugoslavije Zvonko Bego nastupio je 6 puta i postigao 2 pogotka. Debitirao je u Zagrebu 19. studenog 1961. godine u prijateljskoj utakmici s Austrijom (2-1), a od državne se izabrane vrste oprostio u Tel Avivu 14. prosinca 1961. godine u prijateljskoj utakmici s Izraelom (2-0). Sudionik je Olimpijskih igara 1960. godine u Rimu, na kojima je jugoslavenska reprezentacija postala pobjednik olimpijskog nogometnog turnira. Uz nastup Zvonka Bege na tim Igrama vezana je i jedna zanimljivost. Samo dva tjedna prije početka igara saznao je da je u sastavu koji ide na Olimpijske igre. Već je bio kupio i televizor (u to vrijeme atrakciju), kako bi mogao gledati prijenose iz Rima.

Zvonko Bego je, uz Kozlinu, Ankovića i Žanetića, jedini nogometaš Hajduka, koji je bio član momčadi olimpijskih pobjednika. To je sportski san svakog sportaša, međutim rijetki su koji tu čast i dožive. Biti na Olimpu vrhunac je sportske karijere. Tu je čast doživio Splićanin Zvonko Bego. (hoo/jg)

 

Sućut obitelji Bego uputilo je čelništvo Hrvatskog olimpijskog odbora (HOO) - predsjednik Zlatko Mateša i glavni tajnik Josip Čop:

 

Poštovana obitelji Bego,

povodom nenadoknadiva gubitka, odlaska u vječnost vašeg i našeg Zvonka, legendarnog nogometaša i zlatnog olimpijca, primite izraze duboke sućuti u ime cjelokupne hrvatske olimpijske obitelji.