Zagreb, 8. ožujka 2018. - Danas je nakon duge i teške bolesti u Bjelovaru u 76. godini života preminuo Albin Vidović, istaknuti rukometaš i zlatni olimpijac s Igara u Münchenu 1972. godine.

Rođen je 11. veljače 1943. godine u Zagrebu. Igračku karijeru započeo je u Rukometnom klubu Željezničar iz Bjelovara, gdje je igrao do 1956. godine kada prelazi u bjelovarski Partizan. Za prvu momčad Partizana nastupao je od 1960. do 1974. godine.

Kratko vrijeme, dok je bio na odsluženju vojnog roka, nastupao je za rukometne klubove Split i Jugovinil iz Kaštel Gomilice. Vrlo je rano, sa 16 godina, zaigrao za omladinsku reprezentaciju Jugoslavije i već tada je bio velika zvijezda među mlađim igračima Partizana, Horvatom, Pribanićem i ostalim proslavljenim bjelovarskim rukometašima koji su tek dolazili na scenu.

Vidović je u toj sjajnoj generaciji bjelovarskih rukometaša bio vođa na terenu. Tada je, govorio je Vidović, na terenu i van njega ginuo suigrač za suigrača. Tada nije bilo švercanja na igralištu. Trebalo je uvijek protivniku pokazati zube, pa kakav rezultat kasnije bio. Pričao je da je trebalo imati petlju i hrabrosti u ona vremena igrati u Sarajevu kad su noževi i batine letjeli po igralištu, kada je kamenje frcalo oko glave. Bjelovar je u to vrijeme živio sa svojim rukometašima. Prije nego što će osvojiti Europu, Vidović je još od 1962. godine igrao u europskim natjecanjima i do tada je već deset godina igrao vrhunski rukomet. Unutar tih deset godina, bio je pet puta najbolji strijelac Prve savezne lige, tri puta najbolji igrač Jugoslavije, a 1963. godine proglašen je najboljim sportašem bivše države u društvu sportskih velikana kao što su Ivo Daneu, Miroslav Cerar, Nikola Pilić i Boro Jovanović.

Albin Vidović je na rukometnom igralištu imao poseban stil, govorio je da nije puno priznavao trenere, uvijek se bunio kada je trebao sjediti na klupi i nikada u karijeri nije bio rezervni igrač, ili je igrao, ili nije. Međutim, nije bilo razloga da ne igra jer je na igralištu u neku ruku bio zabavljač. Publika ga je obožavala. Vidović je bio taj koji je kreirao i vukao momčad. Vidović je s Partizanom osvojio prvenstvo Jugoslavije 1967., 1968., 1970., 1971. i 1972. godine. Bio je dio momčadi koja je osvojila kup Jugoslavije 1960., 1966. i 1968. godine. Najveći uspjeh na klupskom planu postigao je 1972. godine, kada je bio dio momčadi Partizana koja je 1972. godine postala prvak Europe.

Za reprezentaciju Jugoslavije nastupio je 44 puta i postigao 48 zgoditaka, a dva puta nastupio je i za mladu reprezentaciju. S reprezentacijom bivše države osvojio je zlatnu medalju 1967. godine na Mediteranskim igrama u Tunisu. Kruna njegove igračke karijere je osvajanje zlatne medalje na Olimpijskim igrama 1972. godine u Münchenu. S europskom krunom na glavi, završio je igračku karijeru. Bilo je to 1973. godine u finalu europskog prvenstva, kada je Rusima u Dortmundu zabio 14 golova. Ponovno je Partizan nakon osvajanja europske titule igrao finale EP-a, ali je tada bio znatno oslabljen, bez Babure, Jakaševića i Horvata koji je bio u vojsci i kojemu nisu dali da igra. Usprkos svemu, Partizan je igrao sjajno i ponovno je uspio ući u finale na utakmici u kojoj je Vidović ozlijedio koljeno i nakon toga još godinu dana pokušavao, kako je sam govorio - vucarao se, ali nije više mogao.

Hrvatski klub olimpijaca na svojoj osnivačkoj skupštini 1993. godine izabrao je Albina Vidovića za svog dopredsjednika. (hoo/jg)

Članovima obitelji Albina Vidovića izraze sućuti uputili su predsjednik i glavni tajnik HOO-a Zlatko Mateša i Josip Čop:

Poštovana obitelji Vidović,

povodom nenadoknadiva gubitka, smrti vašeg i našeg Albina, primite iskrenu sućut u ime Hrvatskog olimpijskog odbora i cjelokupne hrvatske olimpijske obitelji.