Prema definiciji Međunarodnog olimpijskog odbora (MOO) doping je "korištenje, uzimanje i davanje ljudskom organizmu stranih supstanca ili većih količina supstanca koje organizam sadrži, s ciljem da se na umjetni način stimuliraju, odnosno uvećavaju natjecateljske sposobnosti sportaša, što je u suprotnosti sa sportskom etikom, kao i fizičkim i mentalnim integritetom sportaša".

Prema definiciji Međunarodnog olimpijskog odbora (MOO) doping je „korištenje, uzimanje i davanje ljudskom organizmu stranih supstanca ili većih količina supstanca koje organizam sadrži, s ciljem da se na umjetni način stimuliraju, odnosno uvećavaju natjecateljske sposobnosti sportaša, što je u suprotnosti sa sportskom etikom, kao i fizičkim i mentalnim integritetom sportaša“.

MOO se prvi obavezao na borbu protiv dopinga kao prvenstveno moralnu i etičku obvezu sukladnu Olimpijskoj povelji. Prvi opsežni testovi pokrenuti su 1968. godine na Zimskim olimpijskim igrama u Grenobleu i Olimpijskim igrama u Mexico Cityju. No, rat protiv dopinga zahtijevao je sustavne i zajedničke metode.

Zabrinuti zbog prijetnje koju doping predstavlja i priznavajući da je borba protiv dopinga u sportu briga svih: olimpijskog pokreta i drugih sportskih organizacija, vlada, međuvladinih i nevladinih organizacija, sportaša i sportašica i njihovog okruženja, 1999. održana je Svjetska konferencija o dopingu u sportu na kojoj je usvojena Deklaracija o dopingu u sportu. Iste godine osnovana je Svjetska antidopinška agencija (WADA).

U Kopenhagenu je 2003. prihvaćen Svjetski kodeks protiv dopinga kao osnova u borbi protiv dopinga u sportu širom svijeta. Države koje su usvojile i potpisale Kopenhagensku deklaraciju protiv dopinga u sportu priznaju i podupiru ulogu WADA-e i njezin Kodeks, te su se obvezale na međunarodnu i međuvladinu suradnju u usklađivanju antidopinške politike i prakse u sportu.

Međunarodna konvencija protiv dopinga u sportu usvojena je 2005., a stupila je na snagu 1. veljače 2007., nakon što ju je ratificiralo 30 zemalja. Hrvatski sabor na sjednici održanoj 6. srpnja 2007. donio je Zakon o potvrđivanju Međunarodne konvencije protiv dopinga u sportu (NN/Međunarodni ugovori 07/2007).

U Hrvatskoj je 2007. osnovana Hrvatska agencija za borbu protiv dopinga u sportu (HADA), koja je još iste godine potpisala ugovor o prihvaćanju Kodeksa WADA-e. Proglašenjem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sportu HADA je 2010. pripojena Hrvatskom zavodu za toksikologiju koji je promijenio naziv u Hrvatski zavod za toksikologiju i antidoping (HZTA). Zavod je nastavio neprekinuti kontinuirani rad u borbi protiv dopinga u svim međunarodnim asocijacijama u kojima je do tada djelovala HADA, te preuzela sva prava i obveze u borbi protiv dopinga na temelju međunarodnih konvencija. Agencija usko surađuje s Hrvatskim olimpijskim odborom, Hrvatskim paraolimpijskim odborom, nacionalnim sportskim savezima i sportskim klubovima. Za svoj stručni rad odgovorna je Ministarstvu znanosti, obrazovanja i sporta.

Služba antidopinga Hrvatskog zavoda za toksikologiju i antidoping

WADA Svjetski kodeks protiv dopinga 2009.

Pravila za borbu protiv dopinga HTZA

Svjetska deklaracija o dopingu u sportu - veljača 1999.
Deklaracija je proglašena na Svjetskoj konferenciji o dopingu u sportu održanoj u Lausannei 4. veljače 1999., a na kojoj su sudjelovali predstavnici vlada, međuvladinih i nevladinih organizacija, MOO-a, međunarodnih sportskih saveza, nacionalnih olimpijskih odbora i sportaši.

Europska konvencija protiv dopinga u sportu - studeni 1989.
Dokument je usvojen na Konvenciji u Strassbourgu 16. studenoga 1989. a potpisale su je države članice Vijeća Europe i države sudionice Europske konvencije o kulturnoj suradnji.

NE!DOPINGU magazin br. 34