Dobitnici najveće nagrade HOO-a "Matija Ljubek" za životno djelo u području sporta 2018. su Vjekoslav Šafranić, Danko Jerković, Brako Omazić, Ante Tanfara te Rukometni klub Rudar iz Ruda.

VJEKOSLAV ŠAFRANIĆ rođen je 23. kolovoza 1949. u Zagrebu. Karateom se počeo baviti sa 16 godina u Karate klubu Zagreb, a svoje najveće rezultate u domaćoj i međunarodnoj konkurenciji ostvario je kao član Karate kluba Lika. Naslovima višestrukog državnog prvaka u teškoj kategoriji 1975. godine pridodao je i titulu apsolutnog europskog prvaka, a godinu dana kasnije u Nici okrunio se naslovom svjetskog karate prvaka. Iznimnu nadarenost i svestranost u borilačkim sportovima potvrdio je u nastavku karijere, baveći se profesionalno full contactom i kickboxingom. Slavne godine zagrebačkog sporta - 1982., Šafranić je u Hong Kongu postao svjetski prvak u full contactu. Karijeru je završio s omjerom pobjeda i poraza 24 naprema 2. Bogato iskustvo prenosio je kao trener na mlađe uzraste karate sporta, a bio je izbornik te glavni trener hrvatske reprezentacije. Bio je i prvi predsjednik Hrvatskog kickboxing saveza, a ostavio je traga i u radu Hrvatskog te Zagrebačkog karate saveza.

DANKO JERKOVIĆ rođen je 1948. godine u Siveriću, a s preseljenjem u Šibenik počeo je njegov sportski put davne 1965. godine. Bio je dugogodišnji plivač i vaterpolist, a od 1972. do 2013. godine kao šef struke vodio je niže dobne uzraste šibenskog VK Solaris. Trofejni niz njegovih izabranika na prvenstvima Hrvatske i bivše države trajao je od 1974. do 2008. godine. U 40-godišnjem trenerskom radu iz njegovih su selekcija prozašli brojni vrsni vaterpolisti, od kojih su neki postigli svjetsku slavu u igračkim ili trenerskim karijerama. Perica Bukić, Renato Vrbičić i Ivica Tucak - samo su neki od njegovih učenika. Danko Jerković obnašao je i brojne druge sportske dužnosti, ali uvijek mu je primarni cilj bio rad s mladim vaterpolistima.

BRANKO OMAZIĆ rođen je 1953. u Derventi (BiH), a sportom se počeo baviti 1972. godine u Košarkaškom klubu Derventa. Od 1976. godine počeo se baviti sportom osoba s invaliditetom, utemeljivši i njihovu prvu sekciju u BiH. Četiri godine kasnije postao je atletski trener, a ubrzo je izabran i na dužnost izbornika atletske reprezentacije slijepih i slabovidnih osoba u BiH. Budući da je u istovrsnoj reprezentaciji bivše države čak 70 posto reprezentativaca dolazilo iz Bosne i Hercegovine, Omazić je bio i zamjenik jugoslavenskog izbornika. Od 1992. živi u Zagrebu, gdje se godinu dana kasnije priključio radu Hrvatskog športskog saveza invalida. Kao trener atletičara Ante Pehara s Europskog prvenstva u Valenciji 1995. donio je Hrvatskoj prvu medalju u sportu slijepih i slabovidnih osoba. Od 1997. godine bio je izbornik atletske paraolimpijske reprezentacije slijepih i slabovidnih osoba, a od 2004. do 2013. izbornik hrvatske atletske paraolimpijske reprezentacije za sve vrste invaliditeta. Osnovao je Atletski klub Agram za osobe s invaliditetom (2004.) te pomogao u osnivanju još 12 takvih klubova u Hrvatskoj. Neumorno radi i na zakonskim rješenjima za rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom.

ANTE TANFARA rođen je 1957. godine u Šibeniku. Prva sportska ljubav bio mu je karate, u kojem je ostvario niz zapaženih rezultata i kao borac i kao trener. Najveći dio bogate karijere proveo je u šibenskom Karate klubu Osvit, i to kao natjecatelj od 1977. do 1989., potom kao trener, instruktor i klupski dužnosnik od 1983. do 2005. godine. Osim borilačkih sportova, volio je i košarku. Radio je kao kondicijski trener u Košarkaškom klubu Šibenik te s mlađim dobnim uzrastima hrvatske reprezentacije. Svoju sportsku svestranost potvrdio je trenirajući Kristijana Curavića prilikom postavljanja svjetskog rekorda u ekstremnom ronjenju 2002. godine na Sjevernom polu. I danas je neumorni promotor sporta u Šibensko-kninskoj županiji, posebno sportskih aktivnosti za djecu školske dobi.

RUKOMETNI KLUB RUDAR (iz Ruda pokraj Samobora) osnovan je 1959. godine od strane nekolicine sportskih entuzijasta. Prošao je put od općinske lige Samobora do elitne konkurencije hrvatskog rukometa, u kojoj se natječe i danas. Klub je svoje utakmice igrao na asfaltnom igralištu u Rudama, potom u sportskoj dvorani u Samoboru, a od 2010. godine rukometni entuzijasti iz naselja s nešto više od 1000 stanovnika sagradili su i vlastitu dvoranu u sklopu Osnovne škole Rude. U dosadašnjoj povijesti RK Rudar je dva puta uspijevao izboriti najviši rang hrvatskog rukometa te je sa sedam dobnih kategorija i više od stotinu registriranih igrača jedan od najvitalnijih sportskih kolektiva u Samoboru i okolici.