Najveću nagradu HOO-a  Matija Ljubek 2017. a za izuzetan doprinos razvitku sporta u Hrvatskoj, dobili su Zrinko Gregurek i Dragutin Šurbek iz Zagreba, Zvjezdana Tuma Pavlov iz Osijeka, Vlaho Asić iz  Splita, te Sportsko ribolovno društvo Priroda Vinkovci. 

Zrinko Gregurek (Zagreb) 

Rođen je 14. srpnja 1954. godine u Zagrebu. U aktivnoj sportskoj karijeri, od 1968. do 1981. godine, bio je košarkaš Medveščaka i Jedinstva. Po završetku Kineziološkog fakulteta, sa zvanjem trenera košarke, nastavio je raditi u spomenutim klubovima. Iznimnu svestranost potvrdio je i kao učitelj skijanja te skokova u vodu, ali njegova je sportska strast najviše došla do izražaja u automobilizmu. Bio je višestruki nacionalni prvak, sudac, te zaslužni dužnosnik, najprije kao tajnik u AMD Zanatlija, potom u auto-moto savezima.

Od 1994. do 2001. bio je na čelu Zagrebačkog auto moto sportskog saveza, a kao jedan od osnivača Srednjoeuropske zone istoga sporta, bio je i njezin predsjednik od 1992. do 2009. godine. Punih 20 godina na dužnosti je glavnog tajnika Hrvatskog auto i karting saveza, izgradivši kroz ta dva desetljeća i zavidnu međunarodnu karijeru. Jedan od najviše rangiranih hrvatskih sportskih dužnosnika u svjetskim okvirima ovih je dana po treći put izabran u Središnje vijeće Međunarodne automobilističke federacije. Usporedo s tim članstvom, od 2009. pa sve do danas, stručni je predavač na seminarima međunarodne automobilističke udruge, počašćen i laskavim statusom ambasadora Formule 1. U sudačkoj karijeri nije se zadržao samo na nacionalnoj razini nego je dosegnuo najviši međunarodni stupanj - Platinum licenciju za auto i karting sportove, sudjelujući na više od 400 natjecanja.
Dobitnik je brojnih priznanja za svoj rad, među kojima su i dvije nagrade za životno djelo - Zagrebačkog športskog saveza 1999. i Hrvatskog auto i karting saveza 2016. godine.
U aktualnom mandatu do 2020. godine Zrinko Gregurek je član Vijeća i predsjednik neolimpijskih sportova Hrvatskog olimpijskog odbora.

Dragutin Šurbek (Zagreb)

Rođen je 8. kolovoza 1946. u Zagrebu. Stolni tenis počeo je igrati u osnovnoj školi u siječnju 1955. godine, a prvi klub bio mu je STK Poštar. Godine 1964. postao je državni reprezentativac i ubrzo nakon toga prešao u STK Grafičar, kasnije preimenovan u Grafički stolnoteniski klub Vjesnik Zagreb. To je bilo najplodnije razdoblje Šurbekove karijere, u kojem su osvojena tri Kupa europskih prvaka (1973., 1974. i 1976.) te dva Kupa velesajamskih gradova 1970. i 1972. (isto je uspio i sa Saarbrückenom 1982.).
U razdoblju od 1977. do do 1993. godine Šurbek je igrao u njemačkim klubovima Calwu, Saarbrückenu i Esslingenu, a u prvoj sezoni po povratku u domovinu branio je boje osječkog Vodovoda. U Industrogradnji je proveo osam godina – od 1994. do 2002. godine, iduće četiri u dubrovačkom Libertasu te oproštajnu klupsku sezonu svoje briljantne karijere u STK Vukovar.
Prvi pravi međunarodni pothvat mladi je Šurbek napravio u Francuskoj. Iz Lyona se 1968. godine vratio s naslovom pojedinačnog europskog prvaka. Poslije su zaredale pobjede na brojnim međunarodnim turnirima na svim kontinentima. Trijumfirao je 112 puta, 42 puta je bio pobjednik u singlu, 32 puta u muškim parovima, četiri puta u mješovitim parovima i 34 puta u momčadskim natjecanjima. Za Dragutina Šurbeka kažu da je najveći hrvatski kovač medalja. U impresivnoj kolekciji ima 36 odličja raznih boja i veličina. Vlasnik je 14 medalja sa svjetskih prvenstava (dvije zlatne, dvije srebrne i deset brončanih) i 22 s europskih prvenstava (pet zlatnih, pet srebrnih i 12 brončanih). Osvojio je 30 titula bivše države, a pojedinačni prvak bio je 1965., 1972., 1975. i 1976. Na tu brojku treba pridodati i 34 naslova hrvatskog prvaka.
Šurbek je branio boje reprezentacije Europe u susretu s Japanom 1969. i bio najstariji sudionik Olimpijskih igara u Barceloni 1992., kada je igrao u paru sa Zoranom Primorcem. Uspjeh nije izostao ni na veteranskim turnirima, tako je 1988. godine postao pojedinačni svjetski prvak na SP-u u Zagrebu.
Zvanje trenera stolnog tenisa stekao je davne 1975. godine, a u akademskoj nadogradnji postao je stručni specijalist - trener stolnog tenisa (2008.) te magistar sportskog menadžmenta 2013. godine. Od brojnih dužnosti koje je obnašao za istaknuti je čelno mjesto Hrvatskog stolnoteniskog saveza (2007.) te Zagrebačkog stolnoteniskog saveza, čiji je predsjednik i danas. Bio je sportaš godine bivše države te pet puta najbolji u Hrvatskoj. Šurbek je i jedan od samo trojice sportaša dobitnika najveće državne nagrade bivše države (Nagrada AVNOJ-a), a 1995. odlikovan je Redom Danice hrvatske s likom Franje Bučara. Uz trofeje, važno je spomenuti i to da mnogi Šurbekovi mečevi pripadaju antologiji stolnoteniskog sporta.

Zvjezdana Tuma – Pavlov (Osijek)

Rođena je 10. ožujka 1954. godine u Osijeku. Sportom se počela baviti 1968. godine u tadašnjem Odbojkaškom klubu Željezničar iz Osijeka. Sportsku karijeru otpočetka je vrlo uspješno usklađivala sa školovanjem te je na Pravnom fakultetu osječkog Sveučilišta stekla zvanje diplomirane pravnice.
Taj akademski status usmjerio je Tumu Pavlov u sportsko dužnosništvo, u kojem je aktivna više od dvadeset godina. Od 1994. do 1996. godine vratila se u klub svoje aktivne sportske karijere, postavši članica Izvršnog odbora OK Željezničar. Tri godine kasnije preuzela je čelnu dužnost Atletskog kluba Slavonija - Žito, a koliko je uspješna u njegovu vođenju najbolje potvrđuje neprestani reizbor na tu dužnost i sada je već obnaša u šestom mandatu. Od 2008. godine predsjednica je Športske zajednice Osječko-baranjske županije. I na toj dužnosti zadobila je dugoročno povjerenje, ušavši u treći predsjednički mandat. Dvanaest godina (od 1996. do 2008.) bila je predsjednica Nadzornog odbora Zajednice sportskih udruga grada Osijeka, od 2012. do 2016. djelovala je u Izvršnom odboru te udruge, a trenutačno je članica skupštine u trećem mandatu.
U sportu nacionalne razine Zvjezdana Tuma - Pavlov aktivna je od 2000. godine. U sastavu Nadzornog odbora Hrvatskog olimpijskog odbora provela je pet godina (od 2000. do 2005.), a potom je neprekidno članica Vijeća HOO-a, sada već u svom četvrtom mandatu.
Za zasluge u sportu primila je nekoliko priznanja, poput onoga Zajednice sportskih udruga grada Osijeka povodom 50. obljetnice udruge 2011. godine, i posebnog priznanja Glasa Slavonije za članicu Misije HOO-a na Olimpijskim igrama u Rio de Janeiru 2016. godine.

Vlaho Asić (Split)

Rođen je 22. kolovoza 1936. u Splitu, gdje se 11 godina kasnije počeo baviti plivanjem i vaterpolom. Tijekom osmogodišnjeg članstva u VK Jadran, tri godine je bio plivač, a u idućih pet - vaterpolist. U sezoni 1955./1956. igrao je za beogradski Partizan. Po povratku u rodni Split najprije je tri godine bio član VK Mornar (od 1956. do 1959.), nakon toga još sedam godina (od 1959. do 1966.) nosio je kapicu POŠK-a. Osvojio je dva naslova prvaka bivše države, 1954. i 1956. godine. U gotovo dva desetljeća aktivne karijere 14 godina bio je u vrhu svjetskog vaterpola.
Prestankom aktivnog igranja, sanitarni inženjer po izvornoj struci usmjerio se u trenerski posao, u kojem će ostati više od 30 godina. Tečaj za instruktora vaterpola položio je 1953., a za vaterpolskog trenera i suca 1959. godine. Za ostvarene rezultate promoviran je u višeg sportskog trenera. U više navrata trenirao je splitske klubove Jadran i POŠK, a u razdoblju od 1987. do 1992. talijanski Volturano. Od trenerskih trofeja posebno su vrijedni europski naslovi u Kupu prvaka (1992.) i Kupu pobjednika kupova (1981.).
Od 1971. do 1984. godine Asić je bio stalni član trenerskog stožera pri vaterpolskom savezu bivše države, a od 1980. do 1983. i predsjednik Stručnog stožera. Uspješno je vodio sve uzrasne kategorije - kadete, juniore, studente te A i B reprezentaciju. Trenersko-pedagoški rad nastavio je i u neovisnoj Hrvatskoj. Voditelj kampova HVS-a bio je od 2003. do 2015. godine.
Odgojio je i promovirao u vrhunske reprezentativce brojne mlade vaterpoliste, među kojima su bili i Milivoj Bebić, Deni Lušić, Mislav Bezmalinović, Damir Polić i mnogi drugi budući osvajači olimpijskih i svjetskih medalja.
Vlaho Asić idejni je začetnik VK Veteran-70, te njegov aktivni igrač sve do 2004. godine. Osim što je višestruki svjetski veteranski prvak u nekoliko dobnih kategorija, VK Veteran je postao i značajan promotor vaterpolske igre u svijetu. Nositelj je odlikovanja bivše države, kao i Republike Hrvatske, a 1980. i 1981. godine nagrađen je kao najuspješniji vaterpolski trener bivše države. Jedan je od rijetkih stručnjaka, aktivnih u sportu čak 67 godina, a od 1969. godine do danas - neprekidno je uz rub bazena.

Sportsko ribolovno društvo Priroda Vinkovci

Utemeljeno je 1921., a skrbi o flori i fauni rijeke Bosut i njezinih pritoka od davne 1927. godine. Članovi Prirode bili su 1935. godine i među osnivačima Saveza ribolovnih društava Hrvatske (Savska Banovina), preteče današnjeg Hrvatskog športsko ribolovnog saveza.
Prvi u državi osnovali su sekcije djece do 14 godina, organizirali prvo hrvatsko prvenstvo za djecu ribolovce te izgradili prvi dom djece ribolovaca 1960. godine. Natjecatelji iz SRD Priroda nastupali su u trećoj, drugoj i prvoj hrvatskoj ligi te punih 50 godina sudionici su nacionalnih reprezentacija kadetskog, juniorskog i seniorskog uzrasta. Ove godine nastupili su na 30 natjecanja.
U obilju dosadašnjih priznanja SRD Priroda potrebno je istaknuti Nagradu grada Vinkovaca 1968., Zlatnu značku Hrvatskog športsko ribolovnog saveza 1996., Državnu nagradu za okoliš (Ministarstva zaštite okoliša) 1997., Zelenu povelju za okoliš Vukovarsko-srijemske županije 2002. i Zlatni grb grada Vinkovaca iz 2011. godine. Osim toga, i pojedini članovi društva dobitnici su najviših priznanja Grada, Županije i Države za zasluge u sportu i zaštiti okoliša.