Springfield, 8. rujna 2018. - Dvostruko srebrni hrvatski olimpijac Dino Rađa (51) noćas je postao član Košarkaške kuće slavnih u američkom Springfieldu. Nakon Krešimira Ćosića 1996., Dražena Petrovića 2002. i Mirka Novosela 2007. godine, Rađa je četvrti Hrvat primljen u košarkaški Hall of Fame.

 

Dino Rađa rođen je 24. travnja 1967. godine u Splitu. U djetinjstvu se okušao u nekoliko sportova: veslanju, plivanju, vaterpolu, no osobit talent pokazao je dolaskom na košarkaške Gripe. Vrlo brzo je dospio do juniorske reprezentacije. Najprije je bio član momčadi koja je osvojila prvenstvo Europe 1986. godine, a glavni uzlet doživio je na Svjetskom prvenstvu u Bormiju 1987. godine, gdje je dvostruki svjetski prvak SAD pobijeđen u dva navrata. U prvom susretu izbezumio ih je Toni Kukoč, a u drugom - Dino Rađa.

Tri naslova državnog prvaka s Jugoplastikom je osvojio 1988., 1989. i 1990. godine. Jugoslavenski košarkaški kup u splitskom žutom dresu Dino Rađa osvojio je 1990. godine. Već 1989. godine u Münchenu, u 22. godini, Rađa je doživio nevjerojatan uspjeh - Jugoplastika se pobjedom nad Barcelonom i Maccabijem uspela na vrh Europe. Dino Rađa bio je ključni igrač u toj velikoj pobjedi. Isti uspjeh s matičnim klubom Dino Rađa ponovio je 1990. godine. Jugoplastika je ponovno na krovu Europe, u španjolskoj Zaragozi. U finalu je, kao i godinu ranije u polufinalu, „pala“ slavna Barcelona.

Rađa je 1990. godine iz Splita prešao u rimski Il Messaggero kao najbolje plaćeni europski košarkaš. Njegov transfer talijanski novinari uspoređivali su s onim Maradoninim. Petogodišnji ugovor u Italiji prekinut je nakon osvajanja Kupa Radivoja Koraća odlaskom u NBA ligu 1993. godine. Senzacija se zvala Boston Celtics, najuspješniji NBA klub. Posebno su mu bile uspješne 1995. i 1996. godina, ali ozljede ga ipak vraćaju na europske parkete. S Panathinaikosom je osvojio dva prvenstva Grčke, da bi se 1999. godine vratio u hrvatsku košarku. Godinu dana igrao je za Zadar, a potom za Cibonu i grčki Olympiacos. Na kraju karijere vratio se na Gripe, u rodni Split, i to s titulom prvaka Hrvatske 2003. godine. Bila je to prva titula žutih otkada je samostalne Hrvatske. Od napuštanja parketa dvorane na Gripama, Rađa je nekoliko godina bio predsjednik KK Split.

Kao reprezentativac bivše države sudjelovao je 1988. godine na Olimpijskim igrama u Seulu, gdje se okitio srebrnom medaljom, a kao hrvatski reprezentativac bio je sudionik povijesnih Olimpijskih igara 1992. u Barceloni, gdje je također osvojio srebrnu medalju. Na Svjetskom prvenstvu u Buenos Airesu 1990. osvojio je zlatnu medalju, a u Torontu 1994. u dresu hrvatske košarkaške reprezentacije brončanu medalju. Nastupio je na pet EP-a te osvojio brončanu medalju 1987. u Ateni, zlatnu 1989. u Zagrebu i 1991. godine u Rimu, a kao reprezentativac Hrvatske osvojio je brončane medalje na europskim prvenstvima 1993. u Münchenu i 1995. godine u Ateni. Reprezentativac Jugoslavije bio je od 1987. do 1991. godine, a Hrvatske od 1992. do 1996. godine, te je nastupio i na Olimpijskim igrama 1996. godine u Atlanti.

Sjajnom karijerom postao je jedan od dvojice “zvonika” u povijesti splitske košarke - skupa s vjenčanim kumom Tonijem Kukočem. Nositelj je brojnih sportskih priznanja - godine 1989. proglašen je najboljim košarkašem u državi u anketama Sportskih novosti i Nedjeljne Dalmacije, bio je izabran u prvu petorku prvenstva Europe 1993. godine u Münchenu i Svjetskog prvenstva 1994. godine u Torontu, dobitnik je Državne nagrade za sport Franjo Bučar kao član reprezentacije 1992. i pojedinačno 2003. godine, odlikovan je državnim odličjem Redom Danice Hrvatske s likom Franje Bučara, a od 2010. godine Dino Rađa počasnik je Kuće slave splitskog športa. (hoo/jg)

 

U ime Hrvatskog olimpijskog odbora (HOO) čestitku legendardnom košarkašu uputili su predsjednik Zlatko Mateša i glavni tajnik Josip Čop:

Dragi Dino,

kao četvrti Hrvat u povijesti zaslužio si mjesto u društvu košarkaških “besmrtnika”, pridruživši se Kreši, Draženu i Mirku. U ime hrvatske olimpijske obitelji od srca ti čestitamo na prestižnom osobnom priznanju, koje je ujedno i potvrda tvog nemjerljivog doprinosa slavnim ostvarenjima hrvatske košarke.