Ispis

Zagreb, 12. kolovoza 2017. - U Zagrebu, je nakon teške bolesti u 75. godini života preminuo Zdravko Hebel, drugi predsjednik Hrvatskog olimpijskog odbora i osvajač zlatne medalje na Olimpijskim igrama 1968. u Meksiku.


Bio je to vrlo cijenjeni sportaš i sportski dužnosnik. Zdravko Hebel rođen je u Zagrebu 21. siječnja 1943. godine. Bio je uvijek dobar plivač, plovan, prsaš, dobrih i jakih škara, zbog čega je kasnije i stao na vrata. Stanovao je u Šubićevoj ulici i krenuo je prvo s plivanjem u Naprijedu, 1960. godine. Bio je 1961. godine juniorski prvak Jugoslavije na 200 metara prsno. Kako je plivanje bio naporan sport, odlučio se za vaterpolo, ali tada nije ni sanjao o nekoj velikoj karijeri. Prvi plivački trener bio mu je Franjo Štigler, a prvi vaterpolski Franjo Balen. 

Naprijed je tada igrao u drugoj ligi, a Hebel se dobro sjećao prve utakmice: „U Kotoru, protiv Primorca. Bilo je hladno, rujan, sunce tamo brzo zalazi iza brda. Kotor je tada ušao u prvu ligu. Pamtim i danas te hladne bazene, nije tada bilo grijane vode. Jednom je na Tašmajdanu u Beogradu bilo 16 stupnjeva Celzijusovih.“

U Naprijedu je igrao do 1962. godine kada je postao igrač Mladosti, gdje je 1977. godine i završio karijeru. S ovim klubom osvojio je veliki broj trofeja: titulu prvaka Europe 1967., 1968., 1969. i 1971. godine te Kup pobjednika kupova i europski Superkup 1976. godine. Bio je dio momčadi koja je osvojila titulu prvaka Jugoslavije 1962., 1964., 1967., 1969., 1970. i 1971. 

Kao najbolju utakmicu isticao je finale kupa kupova u Šibeniku s Mladosti protiv mađarskog Ferencvarosa: „Tada smo od „starih“ ostali Bonačić i ja, ali igrali smo taktički jako dobro.“

Za reprezentaciju Jugoslavije od 1965. do 1969. godine Zdravko Hebel je branio 68 puta. Na Olimpijskim igrama 1968. u Meksiku osvojio je zlatnu medalju, kao i na Mediteranskim igrama u Tunisu 1967. godine. 

Godina 1968., vrijeme velikih studentskih prosvjeda diljem svijeta, ostala je u lijepom sjećanju Zdravku Hebelu po nečemu drugom, o čemu je govorio: „Olimpijsko zlato iz Meksika. Mi smo počeli kao reprezentacija raditi godinu dana ranije. Seifer je imenovan izbornikom. Cijelu smo 1967. trenirali i igrali turnire, da bi neposredno prije odlaska Seifert bio nečim nezadovoljan i ne bi želio pogriješiti, ali mislim da je u posljednji trenutak pozvao Dejana Dabovića u momčad. Igralo je za reprezentaciju šest Mladostaša i sedam Partizanovaca. Ušao je još i Uroš Marović. Pripreme su bile vrlo duge, naporne, iscrpljujuće. Mi smo u Meksiku bili maksimalno spremni. Početak je bio slab, no kako je turnir odmicao tako se forma dizala. Momčad je bila fantastična. Na golu Stipanić, kao stvoren za četverce. Imalo smo braniče da ti pamet stane. Trumbić, Perišić i Bonačić. Bone je najjačeg igrača praktički paralizirao. Čovjek bi rekao, onako velik da je spor. Ma kakvi, on je bio nepojmljivo brz igrač. Imao je fenomenalan refeks. Trumbić se mogao pohrvati sa svakim koji je bio statičan. Perišić je bio lukav, sa sjajnim pregledom igre. U sredini Lopatny, Zoran Janković, Mirko Sandić i Dejan Dabović naprijed, pa Marovićeva ljevica. Poljak, taj kada bi krenuo unutra, nije bilo beka koji bi ga zadržao. Potopio je Mađare. Strašna momčad. Premda smo bili iz dva suprotstavljena kluba, na čijim utakmicama je stalno bilo tučnjave. Rijetko je koja završila bez kazni.“

Zdravko Hebel je bio vrlo cijenjeni međunarodni vaterpolski sudac od 1979. godine. U sportu je obnašao brojne dužnosti: od 1991. do 2000. godine bio je predsjednik Zagrebačkog športskog saveza, dopredsjednik Hrvatskog olimpijskog odbora bio je od 1991. do 2000., zatim predsjednik Udruge hrvatskih vaterpolskih sudaca od 1993. do 1995. godine, potom predsjednik Hrvatskog vaterpolskog Saveza 1995. i od 1999. do 2000. Od 2000. do 2002. godine bio je predsjednik Hrvatskog olimpijskog odbora. 

Usporedno s igranjem i treniranjem vaterpola, Zdravko Hebel završio je Elektrotehnički fakultet. Bio je vrlo cijenjeni doktor znanosti i sveučilišni profesor. 
Zdravko Hebel bio se snažno angažirao u pokušaju da se Hrvatska kvalificira na Olimpijske igre u Barceloni 1992. godine, također i oko priznavanju Hrvatske u LEN-u. Dosta je napravio i na organizaciji Hrvatskog vaterpolskog saveza. 

Organizacija je inače uvijek bila njegova jača strana, od organiziranja obrane ispred svog gola do organiziranja u raznim sportskim društvima u kojima je radio i svugdje ostavljao snažan pečat. 


Godine 2000. Međunarodni olimpijski odbor dodjelio mu je priznanje pod nazivom Sport i svestranost. (hoo/jg)

 

Čelnici Hrvatskog olimpijskog odbora uputili su izraze sućuti obitelji Hebel povodom smrti bivšeg predsjednika HOO-a i olimpijskog odličnika Zdravka Hebela.