U Zagrebu je u 71. godini preminuo istaknuti vaterpolski djelatnik Vlado Kobeščak. Rođen je 19. lipnja 1946. godine. Bio je predsjednik Hrvatskog vaterpolskog saveza od 1985. do 1995. godine. Bila su to povijesna vremena razdruživanja od Vaterpolskog saveza Jugoslavije. Pod njegovim vodstvom „barakude“, su na Mediteranskim igrama 1993. godine u Languedoc – Roussilonu, osvojili srebrnu medalju, prvu pod hrvatskom zastavom.


Upravo pod njegovim vodstvom „udareni“ su temelji reprezentacije koja će 1996. godine osvojilit srebro na Olimpijskim igrama u Atlanti.
Nakon razdruživanja dao je veliki obol i u formiranju hrvatske vaterpolske lige, kako prve tako i one nižeg ranga natjecanja.
Treba reći da je 1991. odigrao značajnu ulogu, da naši vaterpolisti te ratne godine ne nastupaju za Jugoslaviju na Europskom prvenstvu u Ateni, kao i juniori na Svjetskom prvenstvu u Palm Beachu.

Mladost i hrvatska juniorska reprezentacija pod Vladinim vodstvom u rujnu 1991. godine, nastupili su na nekim prijateljskim utakmicama u San Franciscu i Los Angelesu. Bila je to izuzetno uspješna turneja, na kojoj se prvi put čula i hrvatska himna usred Amerike, kada Hrvatska još nije bila međunarodno priznata. Prije, toga, u Izmiru na Mediteranskom kupu, koji je Mladost premočno osvojila, digla se na jarbol hrvatska zastava, iako je delegat turnira bio iz Jugoslavije.

Vlado Kobeščak, višegodišnji je član uprave zagrebačke Mladosti u kojoj je od 1983. do 1990., bio dopredsjednik, te predsjednik od 1990. do 1995. godine.
S Kobeščakom na čelu Mladost je bila prvak Europe 1990. i 1991., te viceprvak 1993. Godine 1990. Mladost osvaja Europski superkup i Comen kup.

Tu je i više titula prvaka i pobjednika Kupa Jugoslavije i Hrvatske.
U jednom razgovoru posebno je istakao da je ponosan što je hrvatski vaterpolo pod njegovim vodstvom samostalno krenuo na put slave, popevši se na vrh svijeta i olimpa, više puta ističući Olimpijske igre u Atlanti, koje su bile kruna petogodišnjeg stvaranja hrvatske reprezentacije, ali i hrvatskog vaterpola u cijelosti.
Kako je rekao: „Posebno sam ponosan, što sam i sam bio djelić toga.“ (hoo/jg)