Zagreb, 28. veljače 2017. - Jučer je u Zagrebu iznenada preminuo višegodišnji nogometaš Dinama i reprezentativac Zvezdan Cvetković. U ime hrvatske olimpijske obitelji izraze sućuti njegovoj obitelji izrazili su predsjednik i glavni tajnik HOO-a Zlatko Mateša i Josip Čop.


Zvezdan Cvetković, rođen je u Karlovcu, 18. travnja 1960. godine. Igračku karijeru započeo je mlađim uzrastima NK Karlovac, pod nadzorom legendarnog Branka Čavlovića – Čavleka, koji je u gradu na četiri rijeke odgojio generacije i generacije odličnih nogometaša. U Karlovcu je Zvezdan već sa 16. godina u sezoni 1976./77. nastupao u tadašnjoj Drugoj saveznoj ligi.

U Dinamo je došao 1977. godine i čak deset godina proveo je u Maksimiru. U plavom dresu odigrao je 492 utakmice i postigao 41. zgoditak. Priznati će da iskreno žali što nije uspio priječi magičnu broju od 500 utakmica u dresu Dinama.
U najbolji sastav Dinama probio se nakon turneje u Australiji 1981. godine, ubacio ga je Ćiro Blažević. Već kada ga je prvi vidio, Ćiro je prognozirao: „To će biti Dinamov Faccetti.“

Usporedio ga je sa slavnim talijanskim braničem i mora se priznati nije pogriješio. Ćiri je Zvezdan bio trajno zahvalan: „U Dinamu me trenirao čak pet godina, u dva svoja mandata, njemu zahvaljujem što sam napravio karijeru i inozemni transfer“ – govorio je Cvetković.
Sa Dinamom je osvojio prvenstvo Jugoslavije u sezoni 1981:/82. , kao i jugoslavenski nogometni kup u sezoni 1982./83.
Iz Maksimira se otisnuo 1987. godine. Prešao je u redove tadašnjeg bundesligaša Waldhofa iz Mannheima, gdje je do 1990. godine odigrao tri vrlo uspješne sezone. Brojka bi bila sigurno veća da nije u skladu sa svojom poslovičnom borbenošću i neustrašivošću u jednom duelu zaradio po život opasnu ozljedu: frakturu lubanje. Liječnici su mu zabranili bavljenje nogometom, pa je karijeru morao prekinuti ranije nego je namjeravao.

Igrao je za mlađe reprezentativne uzraste bivše države, kao i za B i olimpijsku reprezentaciju.
Za A reprezentaciju Jugoslavije od 1982. do 1987 godine, kao nogometaš Dinama, odigrao je 9 utakmica i postigao 1 zgoditak. Debitirao je 17. studenog 1982, godine u Sofiji u kvalifikacijskoj utakmici za prvenstvo Europe u kojoj je Jugoslavija pobijedila Bugarsku sa 1:0. Od dresa reprezentacije oprostio se 29. kolovoza 1987. godine u Beogradu, u prijateljskoj utakmici u kojoj je SSSR pobijedio Jugoslaviju sa 1:0.

Nakon teške ozljede i prekida karijere u Njemačkoj, Cvetković se 1991. godine vratio u Zagreb, gdje je upisao i završio Višu trenersku školu, a 1993. godine uključen je u rad Dinamove nogometne škole. O svojim trenerskim počecima govorio je: : „Trenirao sam i limače i nešto starije uzraste, bio sam u nekoliko navrata pomoćnik prvog trenera, surađivao sa Kranjčarom, Braovićem, dva puta sa Lončarevićem. Godine 2005. deset utakmica bio sam prvi trener. Ja sam Dinamov vojnik, svaki mi je posao bio jednako drag, obavljao sam ga maksimalno profesionalno i pošteno. Kada sam bio i na funkciji sportskog direktora po mom pristupu i razmišljanjima ništa se nije mijenjalo“.

Kao prvi suradnik Zatka Kranjčara osvojio je duplu krunu u Hrvatskoj nogometnoj ligi, a kada je Cico napustio Maksimir na dvije godine otišao je i Cvetković.
U tom razdoblju je vodio Slaven Belupo, Vrbovec, Croatiju iz Đakova, Marsoniju i zaprešićki Inter.

U modri se tabor vratio 1999. godine pa opet prošao sve stepenice od trenera mlađih do prvog sastava i sportskog direktora. Bio je trener i u Gani.

„U Dinamu sam proveo više od pola života. Maksimir je u pravom smislu riječi moj drugi dom.“ – volio je reći Zvezdan.
Nevoljko je volio uspoređivati svoju generacija u Dinamu, sa onom iz kraja devedesetih kada se igralo u Ligi prvaka. Govorio je da paralele nisu i ne mogu biti vjerodostojne, jer puno toga utječe na usporedbe. Njegova generacija koja je igrala u YU ligi, nije mogla vani do 28. godina. A, do tih godina smo već bili zreli nogometaši. Imali su peh što smo u europskim natjecanjima tri puta naišli na portugalske klubove, koji su bili u usponu.
Krajem 2011. godine bio je trener Borac iz Banja Luke.

(hoo/jg)