Zagreb, 7. rujna 2016. - Nakon kratke i teške bolesti u ponedjeljak 5. rujna u 69. godini života u Zagrebu je preminuo Vlado Jeh, trener hrvatske vaterpolske reprezentacije u Atlanti 1996., kada su hrvatske „barakude“, osvojile srebrnu olimpijsku medalju. Vlado Jeh rođen je u Zagrebu 22. prosinca 1947. godine. Bavljenje gimnastikom i posjećivanje svih sportskih događaja u Zagrebu tijekom gimnazijskih dana te čest boravak na bazenu Sportskog parka Mladost odredilo je njegov životni put i zanimanje.


Diplomirao je na Kineziološkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu smjer vaterpolo i rekreacija. Tijekom školovanja 1970. godine na poziv profesora Fakulteta, olimpijca i osvajača srebrnog odličja na OI Tokio 1964. Zlatka Šimenca, počinje raditi kao trener mlađih selekcija u Vaterpolo klubu Mladost. Među prvim mentorima bio mu je legendarni Aleksandar Coša Seifert, trener koji je sa reprezentacijom Jugoslavije 1968. godine u Meksiku osvojio zlatnu olimpijsku medalju. Suradnja sa proslavljenim trenerom prema vlastitom priznanju Vladi je neizmjerno pomogla u kasnijem radu.

 

U to vrijeme mlađe selekcije Mladosti pod vodstvom trenera Vlade Jeha, Duška Baždara i Vladimira Hrestaka stalno su bile u samom vrhu hrvatskog i jugoslavenskog vaterpola. Uz mnoga prva, druga i treća mjesta najveći uspjeh sa mladima mu je osvajanje Vaterpolskog kupa Jugoslavije za juniore 1980. godine na turniru u Zagrebu, u konkurenciji Partizana iz Beograda, Primorja iz Rijeke, Kotora i drugih vrhunskih klubova tog vremena.

 

Kasnije Vlado Jeh postaje pomoćnik mnogim vrhunskim trenerima u Mladosti: Ozrenu Bonačiću, Ladislavu Bottliku, Dušku Antunoviću, Bošku Lozici, Boži Vuletiću, kao i Brunu Siliću, kojemu je pomoćnik i u hrvatskoj reprezentaciji a koji je nažalost preminuo 2004. godine u 46. godini.

 

Vlado Jeh je specijaliziran za rad sa vratarima i kao takav je sudionik mnogih uspjeha u klubu i reprezentaciji. Kako je sam govorio imao je posebno zadovoljstvo i privilegij raditi s najboljim domaćim i stranim vratarima kao što su: Andrija Popović, Tomaž Lašič, Dušan Lončarević, Siniša Školneković, Dragan Rebić, Frano Vićan, Dalibor Perčinić, Renco Posinković, Maro Balić, Zoltan Kosz i drugi, bez kojih reprezentacija i Mladost zasigurno ne bi postigli takve zavidne rezultate.

Trenerskim radom Jeh se bavio više od trideset godina, a zatim prelazi u Radnu organizaciju Zagreb za upravljanje, održavanje i korištenje objekata fizičke kulture Grada Zagreba (Sportski park Maksimir), na mjesto referenta za organizaciju sportskih natjecanja i rekreacije.

 

Kao član stručnog stožera zadužen za rad s vratarima, Vlado Jeh dao je svoj doprinos brojnim uspjesima hrvatske vaterpolske reprezentacije. Najveći uspjeh svakako, ostvaren je na Olimpijskim igrama 1996. godine u Atlanti, gdje je Hrvatska osvojila srebrnu medalju. Atlanta će zauvijek ostati upisana zlatnim slovima u povijesti hrvatskog vaterpola. U Ameriku su naši reprezentativci krenuli odlučniji nego ikada, više nije bilo skrivanja iza praznih riječi „idemo dati sve od sebe, pokušat ćemo biti u krugu momčadi za medalju“, nego su ovaj put vrlo jasno i glasno najavili – „idemo po medalju“. Rečeno – učinjeno!

 

Pored olimpijskih igara na klupi reprezentacije Hrvatske kao trener vratara, Jeh je sjedio i na svjetskim prvenstvima u Rimu i Perthu, svjetskom kupu u Ateni i Atlanti, europskim prvenstvima u Beču i Sevilli, kao i na mediteranskim igrama u Bariju 1997. gdje je osvojena srebrna medalja.

 

Bio je na klupi Mladosti kao trener vratara, kada je klub osvojio veliki broj trofeja. Dva puta bili su prvaci Jugoslavije, jednom pobjednici jugoslavenskog kupa, 6 puta prvaci Hrvatske, 3 puta pobjednici kupa. Dva puta Mladost je u tom razdoblju bila prvak Europe, jednom je osvojen LEN kup i dva puta mediteranski kup.

 

Jedan trofej s Mladosti Vlado je uvijek želio posebno istaknuti. U listopadu 1991. kad je Hrvatska već bila u ratu na turniru u turskom Izmiru, Mladost je drugi put u povijesti osvojila Mediteranski kup. Pored osvajanja kupa u sjećanju će ostati i po tome što se nakon cjelodnevnog natezanja s organizatorima i prijetnje odustajanjem od natjecanja zavijorila zastava Republike Hrvatske, a ne Jugoslavije. Tada je prvi put na jednom vaterpolskom natjecanju službeno izvješena zastava Republike Hrvatske. Kako, je govorio Vlado doista je to bio poseban dan. Dan za povijest. Dan za pamćenje.

 

Pogreb Vlade Jeha, održati će se u četvrtak 8. rujna u 16 sati u krematoriju na Mirogoju! (hoo/jg)