U Grazu je na svoj rođendan preminuo legendarni nogometaš Zagreba i Sturma Božo Bakota. Božo Bakota, rođen je u Zagrebu, 1. listopada 1950. godine. Igračku karijeru započeo je nastupajući za nižerazrednu momčad Mladost iz Buzina, od 1968. do 1971. godine.
Početkom 1972. godine došao je u Kranjčevićevu i postao nogometaš NK Zagreb, čiji Bijeli dres nosi do 1980. godine. Zapravo gotovo cijelu tuzemnu karijeru proveo je u NK Zagreb.

Bio je standardni član odlične navale Zagreba, u kojoj su uz Bakotu još igrali: Rukljač, Smolek, Čopor i Močibob. U klubu je ostao i nakon što je u sezoni 1973./74., ispao iz Prve savezne nogometne lige, u koju se vratio u sezoni 1976./77. Od povratka Zagreba u prvu ligu, Božo Bakota pruža najbolje igre u karijeri. Najbolja mu je zasigurno bila sezona 1977./78., kada je postigao 10 pogodaka, a dospio je i u reprezentaciju. Godinu dana nakon ponovnog Zagrebova ispadanja iz Prve savezne nogometne lige, Božo Bakota je 1980. godine pošao putem njegova bivšeg trenera Otta Barića u Austriju u Sturm iz Graza. U Sturmu je Bakota već u svojoj prvoj sezoni 1980./81., osvojio naslov viceprvaka Austrije, a u idućoj 1981./82., bio je najboljim strijelcem Austrijske lige sa postignuta 24 zgoditka. U napadu Sturma odlično se nadopunjavao sa Gernotom Jurtinom. Bakota je bio poznat i kao odličan izvođač jedanaesteraca. U međunarodnim okvirima, najveći mu je uspjeh bio ulazak u četvrtfinale Kupa UEFA u sezoni 1983./84. Kod kuće je Sturm izgubio od Nottingham Forresta sa 1:0. Ali iznenađujuće. Bakotinom pogotkom u uzvratu kod favorita ovaj je negativni rezultat kod kuće bio poništen, tako da se otišlo u produžetke, u kojima su englezi postigli zgoditak za 1:1, i prošli dalje. Inače treba reći da je Božo Bakota za Sturm odigrao oko 200 utakmica, na kojima je postigao 105 golova, od toga 86 u austrijskoj Bundesligi. U ovom klubu igrao je punih šest godina i ostavio je vrlo veliki trag kao izezetan napadač, zasigurno jedan od najboljih u povijesti Sturma. Godine, 1986. napušta Graz, ali ostaje u Austriji i postaje igrač FC Furstenfelda, za koji igra od 1986. do 1987. godine. Početkom 1988. godine, Božo Bakota odlazi u Kanadu, gdje do 1990. godine igra za Croatiju iz Toronta sa kojom osvaja Kanadski kup 1988. godine. Zatim se ponovno vraća u Austriju, i u sezoni 1990./91., igra za FC Wildron, i u ljeto 1991. godine u 41. godini završava igračku karijeru. Za reprezentaciju Jugoslavije, kao nogometaš Zagreba, odigrao je 1978. godine jednu utakmicu. Igrao je 15. studenog 1978. godine u Skopju, u utakmici za Balkanski kup u kojoj je Jugoslavija pobijedila Grčku sa 4:1. Božo Bakota bio je veoma brz i prodoran igrač. Odličan strijelac. Najčešće je igrao na poziciji desnog krila, ali je uspješno igrao i lijevom nogom. Za njega se može reći da je već tada bio prototip suvremenog napadača, koji igra dobro na svim mjestima u napadu. Vješti bijegovi po krilima, protivničkim braničima predstavljali su trajni problem. Njegovi ubačaji pred gol protivnika, predstavljali su veliku opasnost za protivničku momčad. A, kada bi se on našao u protivničkom šesnaestercu, unio bi pravu pomutnju u protivničku obranu. Jer je bio u stanju sve sam napraviti. Driblao je, pucao, upošljavao suigrače. Mnogo je i jedanaesteraca nad njim napravljeno. Prava je šteta što nogometaš takvog igračkog potencijala kakav je bio Božo Bakota, nije više igrao u reprezentaciji. Diosta bila je u to vrijeme u reprezentaciji velika konkurencija na desnom krilu Danilo Popivoda i Slaviša Žungul, a na lijevom je poslije Dragana Džajića neprikosnoven bio Ivica Šurjak. Igrač kvaliteta Bože Bakote, zasigurno je zaslužio da je više od samo jednog puta obukao dres reprezentacije, makar ulazio sa klupe za rezervne igrače. I, tu se postavlja problem koji je bio vječita tema jugoslavenskog nogometa. Nogometaši koji nisu igrali u klubovima „velike četvorke" manje su bili na oku selektora, i rijeđe su nastupali u reprezentaciji.