Umra je Vučko. Nakon teške bolesti, u 74. godini, otišao je još jedan legendarni nogometaš Hajduka!
Radomir Vukčević " Vučko" bio je legendarni vratar Hajduka u šestom i početkom sedmog desetljeća prošlog stoljeća. Bio je i jugoslavenski nogometni reprezentativac. Rođen je u Kninu 15. rujna 1941. godine, a za Hajduk ima 402 nastupa.

Pored Hajdukova dresa, koji je nosio od 1963. do 1973. godine, dakle punih deset godina, još je čuvao vrata Dinare iz Knina od 1957. do 1963. te Ajaccia od 1973. do 1975. godine. S Hajdukom je osvojio prvenstvo Jugoslavije u sezoni 1970./71., kao i kup u sezoni 1966./67. i 1972. godine.

Devet puta, kao nogometaš Hajduka, od 1967. do 1971. godine, nastupio je za reprezentaciju Jugoslavije. U dresu reprezentacije Vukčević je debitirao u prijateljskoj utakmici protiv Nizozemske u Rotterdamu 1. studenog 1967. (2:1), a od reprezentativnog se dresa oprostio u Sarajevu 22. rujna 1971. godine u prijateljskoj utakmici protiv Meksika (4:0). Sudionik je Europskog prvenstva 1968. godine u Italiji gdje je bio dio reprezentacije Jugoslavije koja je osvojila srebrnu medalju. Treba reći da je dvije godine ranije 1966. Vukčević u dresu mlade reprezentacije Jugoslavije osvojio brončanu medalju na prvenstvu Europe koje je igrano u našoj zemlji.
Nogometni uzor mu je bio Vladimir Beara, kojemu po Vučkovim riječima, nikada nitko u Europi i na svijetu nije bio ravan.
Bio je dječak kada je na jednom školskom natjecanju u Kninu stao na rukometnu "branku". Međutim, draž nogometa odvlači ga iz rukometa u nogometne vode i Radomir sa šesnaest godina postaje vratar seniorske momčadi Dinare iz Knina. Bio je te 1957. godine uvjerljivo najmlađi igrač u Dalmatinskoj zoni gdje se natjecala tada kninska Dinara. Sam je govorio da se do dolaska u Hajduk, kalio u Dalmatinskoj zoni, učio vratarski zanat. Bilo je ponuda s raznih strana, ali on nije mogao u Kninu ostaviti samu majku koja mu je bila i otac i mati jer mu je otac umro 1941. u logoru u Njemačkoj, pa ga nije ni upamtio.
Pravi konkretni poziv Hajduka stigao je 1959. godine. U Knin je tada došao član uprave bijelih Berislav Mudnić koji je privolio majku i Radomira nagovorio da pođe put Splita. Pod Marjanom Radomira muči nostalgija te se nakon dva mjeseca vraća kući. Opet su ga zvali iz NK Šibenik, OFK Beograd, ali on je ostao u Dinari. 1961. godine organizirana je na Starom placu utakmica između dvije reprezentacije Dalmatinske zone kao predigra utakmici Hajduk - Partizan, pred za to doba rekordnih 20.000 gledatelja. Vukčević je činio čuda na golu, pobrao brojne aplauze. Ponovno je Berislav Mudnić došao po njega i ovog puta Radomir ostaje u Splitu.
Za seniorsku momčad Hajduka debitirao je 1963. godine. Bile su to krizne Hajdukove godine. Nezaboravne 1967. godine Hajduk prvi put osvaja kup pobjedom nad Sarajevom u Splitu s 2:1. Nakon toga, godinu po godinu, stiže i 1971. kada Hajduk s Vukčevićem na golu konačno nakon šesnaest godina osvaja državno prvenstvo u nogometu. Potom je Vučko još dvije godine u Splitu, pa odlazi u Ajaccio na Korzici. Prethodno ga je zvao i slavni Ajax.
Radomir Vukčević posebno je bio ponosan što je branio gol državne reprezentacije 18. srpnja 1971. godine na brazilskoj Marakani pred 200.000 ljudi na oproštaju slavnog Pelea. Tada su Brazil i Jugoslavija igrali 2:2, a Jurica Jerković je postigao zgoditak za pamćenje.
Vukčević je pripadao jednoj generaciji Hajduka koja je u nogometnom smislu prošla Scile i Haribde, gotovo potonuvši u drugu ligu, da bi se nakon nekoliko godina vinula do osvajanja kupa, a potom i do državnog prvenstva. Bila je to "bijela" uvertira u godine koje će slijediti i u kojima će Hajduk harati jugoslavenskim nogometom gotovo cijelo sedmo desetljeće. Međutim, Vukčević je uvijek isticao momčad i feštu iz 1971. koja se, kako je govorio, više nikada neće ponoviti.
Radomir Vukčević, bio je i trener vratara u školi nogometa RNK Split.

Komemoracija u povodu smrti Radomira Vukčevića, održati će se u Hajdukovoj kino Sali u ponedjeljak, 1. prosinca u 12, 00 sati, a sahrane istoga dana u 14, 15 sati na groblju Lovrinac. (hoo/jg)