SPLIT, 11. kolovoza 2014. (Hina) - Nakon duge i teške bolesti u KBC Splitu je 11. kolovoza 2014. godine u 86. godini preminuo legendarni vratar Hajduka Vladimir Beara.

 

Beara je rođen 26. kolovoza 1928. godine u Zelovu kod Sinja. U Hajduk je došao 1946. godine, a za seniorsku momčad počeo je braniti 1947. godine i do 1955. je sakupio 308 nastupa na vratima ''bilih''. S Hajdukom je osvojio tri titule prvaka bivše države, 1950. godine, 1952. godine i u prvenstvenoj sezoni 1954./55., koja mu je bila zadnja na golu Hajduka nakon čega seli u Crvenu zvezdu. S beogradskim klubom osvojio je još četiri titule prvaka Jugoslavije i sudjelovao u osvajanju dva nacionalna kupa. U dresu Zvezde u sezoni 1959./60. dobio je Žutu majicu Narodnog sporta kao najbolji nogometaš u sezoni. Bilo je to prvi put da je vratar proglašen najboljim nogometašem. Nakon Crvene Zvezde odlazi u Alemaniju iz Achena, a nogometnu karijeru završava u njemačkoj Viktoriji iz Kölna.

Po završetku nogometne karijere, nakon doškolovanja stječe diplomu visokog trenerskog stručnjaka u školi čuvenog njemačkog stručnjaka Seppa Herbergera. U sezoni 1964./65. preuzima treniranje njemačkog Freiburga. Nakon toga trenira Sitardiu iz Nizozemske, gdje ostaje dvije godine. Godine 1967. godine vraća se u domovinu i godinu dana trenira Rijeku, a zatim ponovno odlazi u Njemačku gdje postaje trener Fortune iz Kölna. U sezoni 1970./71. bio je prvi suradnik Slavku Luštici kada je Hajduk nakon 16 godina ponovno postao državni prvak. Potom trenira Osijek i Troglav iz Livna. Bio je izbornik i trener reprezentacije Kameruna s kojom osvaja kup Afrike te dobiva odlikovanje za postignute iznimne rezultate s reprezentacijom ove afričke zemlje.

Nakon povratka iz Kameruna, godinu dana trener je Dinare iz Knina, potom se vraća u Crvenu Zvezdu kao trener vratara, a trenersku karijeru završava u Bregalnici iz Štipa.

Za reprezentaciju Jugoslavije Beara je od 1950. do 1959. godine sakupio 60 nastupa i to 35 nastupa kao nogometaš Hajduka, a 25 kao nogometaš Crvene Zvezde. Debitirao je 8. listopada 1950. godine, u prijateljskoj utakmici protiv Austrije u Beču (2:7), na legendarnom Prateru pred 70.000 gledalaca, kada je u 73. minuti zamijenio na golu do tada nezamjenjivog Srđana Mrkušića. Od tada postaje nezamjenjiv, a od reprezentativnog dresa oprostio se u Beogradu, u prijateljskoj utakmici protiv Mađarske 11. listopada 1959. godine (2:4).

Sudionik je tri svjetska prvenstva u nogometu: 1950. godine u Brazilu, 1954. u Švicarskoj i 1958. u Švedskoj. Nastupio je na Olimpijskim igrama 1952. u Helsinkiju, gdje sudjeluje u osvajanju srebrne medalje.

Najveće priznanje na nogometnom terenu dobiva 21. listopada 1953. godine. Zajedno s Vukasom, Zebecom i Zlatkom Čajkovskim nastupa za reprezentaciju Europe protiv izabrane vrste Engleske. Bile su to njegove zlatne godine. Beara je dostigao svoj najveći nogometni domet i postao naš prvi i jedini vratar koji je čuvao mrežu reprezentacije Europe.

Posebnu čast Beara je dobio kada je čuvao gol veteranske reprezentacije svijeta i veteranske reprezentacije Europe.

Od 2007. godine počasnik je Kuće slave splitskog športa, a 2008. godine predsjednik Republike Hrvatske Stjepan Mesić odlikovao ga je odličjem Reda Danice Hrvatske s likom Franje Bučara. U 2010. godini dobio je Nagradu za životna djelo Grada Splita.

Komemoracija za Vladimira Bearu bit će u srijedu, 13. kolovoza, u 12 sati u prostorijama Hajduka, a posljednji ispraćaj istog dana u 18,00 na splitskom groblju Lovrinac.