Zagreb, 15. veljače 2010. - Povodom smrti velikog hrvatskog sportaša, olimpijca i znanstvenika Mire Mihovilovića, predsjednik i glavni tajnik Hrvatskog olimpijskog odbora Zlatko Mateša i Josip Čop uputili su iz Vancouvera gdje prate nastupe hrvatskih olimpijaca, brzojav sućuti obitelji i Hrvatskom vaterpolskom savezu;

Zagreb, 15. veljače 2010. - Povodom smrti velikog hrvatskog sportaša, olimpijca i znanstvenika Miro Mihovilović, predsjednik i glavni tajnik Hrvatskog olimpijskog odbora Zlatko Mateša i Josip Čop uputili su iz Vancouvera gdje prate nastupe hrvatskih olimpijaca, brzojav sućuti obitelji i Hrvatskom vaterpolskom savezu;

"U ime hrvatske olimpijske obitelji i naše osobno primite izraze najdublje sućuti zbog odlaska prof. dr. Mire Mihovilovića, dragocjenog člana obitelji i hrvatskog olimpijca, našeg dragog športskog prijatelja, velikog hrvatskog vaterpolskog imena. Hrvatski i svjetski šport trajno je zadužio svojim stručnim, znanstvenim i upravljačkim znanjima a svojom osobnošću obilježio njegovo veliko i plodonosno poglavlje. Nedostajat će nam jednako kao i njegova istinska pripadnost hrvatskom športu i olimpizmu. Počivao u miru".


Miro Mihovilović rodio se u Splitu 22. veljače 1915. godine gdje je završio osnovnu školu i klasičnu gimnaziju. Diplomirao je 1952. godine na Državnom institutu za fiskulturu u Beogradu (DIF) a 1965. u Zagrebu doktorirao iz područja psihologije na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Osnivač je Zavoda za fizički odgoj i dugi niz godina izvanredni profesor na Visokoj školi za fizičku kulturu u Zagrebu (danas Kineziološki fakultet). Bio je znanstveni savjetnik i redovni profesor te voditelj istraživanja na postdiplomskim studijima Arhitektonskog i Ekonomskog fakulteta u Zagrebu.

Vaterpolom se počeo baviti igrajući u ekipi Klasične gimnazije u Splitu 1931., a već iste godine postao je članom JPK Jadran i jedan od vrsnih vratara. U razdoblju do 1948. na vratima Jadrana četiri puta osvaja naslov prvaka tadašnje države. Za državnu vaterpolsku reprezentaciju prvi put nastupa na 4. vaterpolskom prvenstvu Europe 1934. godine, a 1936. nastupa na Olimpijskim igrama u Berlinu, kada je proglašen najboljim vratarom vaterpolskog turnira. Na istim je Igrama, Međunarodna plivačka federacija (FINA) izabrala Mihovilovića za vratara reprezentacije Europe koja je imala ogledni nastup sa igračima ostalih kontinenata. Bio je također trener klubova u Korčuli, Makarskoj i Kaštelima, izbornik i trener vaterpolske reprezentacije Jugoslavije na Olimpijskim igrama u Londonu 1948. te ugledni međunarodni vaterpolski sudac.

Kao sportski dužnosnik obnašao je brojne domaće i međunarodne dužnosti; od Jugoslavenskog olimpijskog odbora do Svjetske i Europske organizacije za slobodno vrijeme i rekreaciju. Američka akademija za tjelesni odgoj i kineziologiju proglasila ga je počasnim članom.

Od 1952. godine do 1974. bio je urednik sportske stručne biblioteke Saveza sportova Hrvatske, a njegova bibliografija sadrži otprilike četiristo radova iz područja tjelesnog odgoja, sporta, slobodnog vremena, rekreacije, turizma, kulture, prostornog planiranja i istraživanja otoka. Nagrađivan je brojnim priznanjima od kojih 2004. najvišom Državnom nagradom za šport „Franjo Bučar“.