Zagreb, 4. lipnja 2013. - Pristupanje Hrvatske Europskoj uniji trebala bi biti prilika za još veće i bolje financiranje sporta u Hrvatskoj, a ne povod za dovođenje u pitanje državne potpore sportu ili narušavanje sustava financiranja sporta, jedna je od ključnih poruka sa Konferencije o politici Europske unije u području zaštite tržišnog natjecanja u dijelu koji se odnosi na državne potpore sportu, a koja je održana u Zagrebu, 3. lipnja u hotelu Westin u organizaciji Hrvatskog olimpijskog odbora.

Točno je da će se politika zaštite tržišnog natjecanja morati provoditi u sportu jednako kao u bilo kojem drugom sektoru, ali državna potpora u smislu zaštite tržišnog natjecanja ima različite interpretacije i promatra se isključivo od slučaja do slučaja. Ono što teoretski ne bi trebalo biti odobreno može biti prihvaćeno u praksi ako za to postoje valjani argumenti. Sport ima poseban status u Europskoj uniji koja poštuje njegovu autonomiju i specifičnosti tako da uzima u obzir društveni i kulturni značaj sporta pri donošenju odluka o pojedinačnim slučajevima odstupanja od pravila tržišnog natjecanja u Europskoj uniji.

Promjene koje donosi politika Europske unije o zaštiti tržišnog natjecanja mogu se odnositi samo na poslovne subjekte koji se bave gospodarskim aktivnostima, odnosno samo ako državna potpora ima stvarni ili potencijalni učinak narušavanja tržišnog natjecanja i trgovine između Republike Hrvatske i država članica Europske unije. To se, primjerice, ne odnosi na državnu potporu koja ima ograničeni lokalni utjecaj. Drugim riječima, pravila o državnim potporama odnosit će se samo na poslovne subjekte koji se bave gospodarskim aktivnostima, što automatski izuzima najveći broj sportskih udruga u Hrvatskoj, odnosno ne može biti upitno njihovo daljnje financiranje iz državnog, regionalnog ili lokalnog proračuna.

Kakve promjene donosi pristupanje Europskoj uniji pojasnio je direktor EOC EU ureda Folker Hellmund. Hellmund je u svome izlaganju istaknuo da je važno razumjeti pravila o zaštiti tržišnog natjecanja i poštivati propisane procedure. Navodeći čitav niz primjera koji teoretski nisu u skladu s politikom zaštite tržišnog natjecanja, Hellmund je pokazao da Europska komisija u praksi prihvaća i odobrava državnu potporu sportskim projektima koji nisu ekonomski isplativi i zanimljivi tržišnim akterima, odnosno projektima koji ne bi bili realizirani bez državne potpore. Isto tako je važno znati da Europska komisija odobrava potporu za izgradnju sportske infrastrukture kojom se pruža javna usluga i koja ne favorizira nijednu pojedinačnu sportsku udrugu ili poslovni subjekt. Tamo gdje podbaci tržište, država može odobriti financijsku potporu ako je to u javnom interesu. Dosadašnji slučajevi ponajprije ukazuju na to da se ova problematika ne može promatrati jednoznačno i da ne bismo trebali prejudicirati bilo kakvu odluku. Važno je poslovati transparentno i zatražiti prethodno odobrenje Europske komisije u slučaju bilo kakve dvojbe.

Osnovna poruka sa skupa bila je da državne institucije trebaju pregovarati s Europskom komisijom kako bi im ona odobrila ulaganja koja bi eventualno mogla biti nesukladna politici tržišnog natjecanja. Primjeri Francuske koja uz odobrenje Europske komisije dodjeljuje državnu potporu profesionalnim sportskim klubovima i Mađarske koja na isti način dodjeljuje državnu potporu za sportsku infrastrukturu pokazuju da ulaganje u sport nije ugroženo, nego da ono mora biti transparentno i utemeljeno na zakonima i propisanim procedurama. Eventualne nedoumice trebaju se rješavati od slučaja do slučaja u pregovorima s Europskom unijom koja u pravilu prihvaća sve argumentirane prijedloge i razumije specifičnosti sporta.

Hrvatski sport samim tim nema nikakvog razloga biti u strahu od gubitka financijske potpore iz proračunskih sredstava. Europska komisija razumije i sama ističe vrijednosti sporta ne samo u društvenom nego i u gospodarskom smislu. Kao jedna od najbrže rastućih industrija, sportska industrija može očekivati sve veću financijsku potporu Europske unije, a članice Europske unije prilično izdašno koriste programe i fondove Europske unije za sportske projekte, bilo kroz mjere usmjerene izravno na ulaganja u sportsko-rekreacijsku infrastrukturu i razvoj ljudskih potencijala u sportskoj djelatnosti, bilo kroz druge djelatnosti, kao što je turizam i druge djelatnosti koje u sinergiji sa sportom donose još bolje rezultate. Hellmund je u tom smislu pozvao hrvatske državne institucije da omoguće korištenje Europskog fonda za regionalni razvoj u području sporta, kao što su to već učinile brojne druge članice Europske unije.(hoo)