ZAGREB, 4. kolovoza 2016. (Hina/Hoo) - Na Olimpijskim igrama održanima u Helsinkiju od 19. srpnja do 3. kolovoza 1952. prema službenim podacima MOO-a sudjelovalo je 4955 (519 žena i 4436 muškaraca) sportaša iz 69 zemalja. Natjecali su se u 17 sportova i 149 disciplina.

Igre je otvorio predsjednik Juho Paasikivi. Olimpijski plamen upalili su atletičari Paavo Nurmi i Hannes Kolehmainen. Olimpijsku prisegu u ime sportaša dao je gimnastičar Heikki Savolainen. U ime sudaca još nije bila uvedena olimpijska prisega.

Gradovi protukandidati: Los Angeles, Amsterdam, Minneapolis, Detroit, Chicago i Philadelphia. Na Igrama prvi put sudjeluju sportaši SSSR-a i počinje suparništvo dviju sportskih velesila - SAD-a i SSSR-a - za prvenstvo na olimpijskoj sceni.

Reprezentacija Jugoslavije sudjeluje na Igrama sa 96 sportaša koji se natječu u 11 sportova i osvajaju tri medalje - jednu zlatnu i dvije srebrne. Prvu zlatnu poslijeratnu medalju donio je četverac splitskog "Gusara" u sastavu: Duje Bonačić, Velimir Valenta, Mate Trojanović i Petar Šegvić.

Srebrne medalje osvojili su vaterpolisti i nogometaši. Nogometna reprezentacija Jugoslavije u istom je sastavu odigrala šest utakmica. Za nju su nastupili: Vladimir Beara, Branko Stanković, Tomislav Crnković, Branko Zebec, Stjepan Bobek, Tihomir Ognjanov, Rajko Mitić, Bernard Vukas, Vujadin Boškov i Zlatko Čajkovski, a u pričuvi su bili Vladimir Čonč, Vladimir Firm i Slavko Luštica. Reprezentaciju Jugoslavije u finalu su porazili Mađari s 0:2.

Vaterpolo reprezentacija bila je gotovo u cijelosti sastavljena od igrača iz hrvatskih klubova koji su, uz šest pobjeda i dvije neriješene utakmice, ostali bez zlata samo zbog bolje gol-razlike Mađara. Za najboljeg vratara turnira proglašen je vratar riječkog "Primorja" Zdravko Ćiro Kovačić, a od Hrvata u sastavu reprezentacije igrali su još: Juraj Amšel, Veljko Bakašun, Marko Brajnović, Vladimir Ivković, Zdravko Ježić, Ivica Jobo Kurtini, Lovro Radonić, Ivo Štakula Kolendić i Boško Vuksanović.

Apsolutni junak Igara bio je Emil Zatopek, jedini koji je u povijesti na istim igrama osvojio zlato na 5000 i 10.000 metara, te u maratonu. Njegovo trčanje bilo je vrlo jednostavno. Od početka bi preuzeo vodstvo te bi jakim tempom i promjenama ritma slamao suparnike. Prema grimasama na njegovu licu, čovjek bi pomislio da umire od boli. Najteže je došao do zlata u utrci na 5000 metara. Na dvostruko dužoj stazi protivnike je ostavio za pola kruga, a u maratonu je ostvario prednost od dvije i pol minute.