ZAGREB, 3. kolovoza 2016. (Hina/Hoo) - Na Olimpijskim igrama održanima u Los Angelesu od 28. srpnja do 12. kolovoza 1984. prema službenim podacima MOO-a sudjelovalo je 6829 (1566 žena i 5263 muškaraca) sportaša iz 140 zemalja. Natjecali su se u 23 sporta i 221 disciplini. 


Igre je otvorio predsjednik Ronald Reagan. Olimpijski plamen upalio je desetobojac Rafer Johnson. Olimpijsku prisegu u ime sportaša dao je atletičar Edwin Moses a sudaca gimnastička sutkinja Sharon Weber.

Za domaćinstvo Igrama 1984. Los Angeles nije imao protukandidata. Na Igrama je sudjelovalo 9190 predstavnika medija (4327 iz tiska i 4863 iz elektronskih medija) te 28.742 volontera.

Jugoslavenska reprezentacija nastupila je sa 140 sportaša u 16 sportova koji su osvojili rekordnih 18 medalja - sedam zlatnih, četiri srebrne i sedam brončanih. Nakon što je na OI u Montrealu 1976. osvojio zlatnu i brončanu medalju u kanuu jednokleku C-1, Matija Ljubek je u Los Angelesu sa Zemuncem Mirkom Nišovićem u kanuu dvokleku C-2 na 500 m osvojio zlatnu medalju, a na 1000 m srebrnu. S četiri osvojene olimpijske medalje Ljubek je najuspješniji olimpijac na ljetnim igrama.

Antun Josipović iznenadio je boksački svijet osvajanjem zlatnog olimpijskog odličja u poluteškoj skupini na Igrama u Los Angelesu 1984. U povijesti olimpijskog boksa ostalo je zapisano da je jugoslavenski sudac Gligorije Novičić u polufinalnom susretu između Novozelanđanina Barryja i Amerikanca Holyfielda zbog knock-outa poslije gonga diskvalificirao američkog boksača. Barry se zbog posljedica knock outa nije mogao boriti u finalu, pa je Josipović bez borbe dobio zlatnu medalju.

Vlado Lisjak, hrvač "Gavrilovića" iz Petrinje, u Los Angelesu je osvojio zlatnu medalju u lakoj kategoriji. U finalu je poslije samo 57 sekundi borbe 'tuširao' Finca Sipilu kojemu je pripalo srebro, a Amerikancu Martinezu brončano odličje.

Nakon Mexica (1968.) jugoslavenski vaterpolisti osvojili su drugu zlatnu olimpijsku medalju. Zbog bojkota, na Igrama u Los Angelesu nisu igrali SSSR, Mađarska i Kuba. Na pobjedničkom postolju od 13 vaterpolista, čak su devetorica bili Hrvati, a zlatnu medalju su osvojili: Milorad Krivokapić, Denis Lušić, Zoran Petrović, Božo Vuletić, Veslin Đuho, Zoran Roje, Milivoj Bebić, Perica Bukić, Zoran Sukno, Tomislav Paškvalin, Igor Milanović, Dragan Andrić i Andrija Popović.

Na Igrama u Los Angelesu zbog bojkota nisu nastupile zemlje iz tzv. istočnog bloka, pa je na rukometnom turniru nastupilo samo šest reprezentacija. Jugoslavenska reprezentacija koju je vodio Josip Samaržija uvjerljivo je s pet pobjeda osvojila zlatnu medalju ispred Koreje i Kine. Zlatnu medalju osvojile su: Jasna Ptujec, Slavica Đukić, Dragica Đurić, Mirjana Ognjenović, Zorica Pavičević, Ljubinka Janković, Svetlana Anastasovska, Svetlana Dašić (Kitić), Alenka Cuderman, Svetlana Mugoša (Antić), Mirjana Đurica, Biserka Višnjić, Jasna Merđan-Kolar, Ljiljana Mugoša (Vučević) i Emilija Erčić.

Dvanaest godina poslije trijumfa na prvom rukometnom olimpijskom turniru u Münchenu (1972.) jugoslavenski rukometaši osvojili u Los Angelesu i drugo zlatno olimpijsko odličje. Reprezentacija je igrala u sastavu: Mirko Bašić, Zlatan Arnautović, Ronald Pušnik, Momir Rnić, Veselin Vuković, Milan Kalina, Jovica Elezović, Zdravko Zovko, Branko Štrbac, Pavle Jurina, Veselin Vujović, Slobodan Kuzmanovski, Dragan Mladenović, Zdravko Rađenović i Mile Isaković.

Izbornik Mirko Novosel vodio je košarkašku ekipu Jugoslavije koja je na Igrama u Los Angelesu osvojila brončanu medalju, a igrala je u sastavu: Dražen Petrović, Aleksandar Petrović, Nebojša Zorkić, Rajko Žižić, Ivan Sunara, Emir Mutapčić, Sabit Hadžić, Andro Knego, Ratko Radovanović, Mihovil Nakić, Dražen Dalipagić i Branko Vukićević. Bio je to debitantski nastup Dražena Petrovića na olimpijskom turniru. Reprezentaciju Jugoslavije su u polufinalu porazili Španjolci sa 61:74, a u borbi za treće mjesto Novoselovi odabranici su sa 88:82 nadvisili Kanadu. Zlato je pripalo SAD-u, a srebro Španjolskoj.

Za nogometnu reprezentaciju Jugoslavije koja je na Igrama u Los Angelesu osvojila brončano odličje igrali su: Ivan Pudar, Vlado Čapljić, Mirsad Baljić, Srećko Katanec, Marko Elzner, Ljubomir Radanović, Admir Smajić, Nenad Gračan, Milko Đurovski, Mehmed Baždarević, Borislav Cvetković, Tomislav Ivković, Jovica Nikolić, Stjepan Deverić, Branko Miljuš, Dragan Stojković i Mitar Mrkela.

Istočni blok, na čelu sa Sovjetskim Savezom, jednako je uzvratio Amerikancima za bojkot Igara u Moskvi. Iz "kolosijeka je iskočila" jedino Rumunjska, kojoj se na kraju to višestruko isplatilo jer je bila druga na tablici osvojenih medalja.

Igre su protekle u znaku američkog atletičara Carla Lewisa, koji je najavio da će ponoviti uspjeh Jesseja Owensa s Igara u Berlinu godine 1936., i osvojiti zlato na 100 i 200 metara, u skoku u dalj i štafeti 4x100 m. O tome se pričalo i pisalo uoči Igara, za vrijeme trajanja i nakon njih.

Njegov podvig završen je posljednjeg dana Igara pobjedom američke štafete na 4x100 m, s novim svjetskim rekordom. U svim je disciplinama pobijedio uvjerljivo, a gledatelje je zadivio brzinom i gipkošću. U olimpijskoj karijeri osvojio je ukupno devet zlatnih medalja, što je uspjelo samo još Paavu Nurmiju, Marku Spitzu i Larisi Latinjinoj. Također je jedan od trojice koji je četiri puta pobjeđivao u istoj disciplini. Zlatnu medalju u skoku u dalj osvojio je u Los Angelesu, Seoulu (1988.), Barceloni (1992.) i Atlanti (1996.). U Los Angelesu počelo je i njegovo višegodišnje suparništvo u utrci na 100 m s Kanađaninom Benom Johnsonom (Johnson je u Los Angelesu bio treći na 100 m).