Dobitnici posebnog priznanja HOO-a 2016. su sportski kroničar i publicist Jurica Gizdić za osobit doprinos hrvatskoj sportskoj publicistici te urednik i novinar Bruno Kovačević za osobit doprinos promicanju sporta dokumentarnim filmom.

 

Jurica Gizdić rodio se 31. siječnja 1965. godine u Splitu. Sportski je kroničar i plodonosni publicist sa 68 autorskih knjiga i monografija. Voditelj je galerije solinskog sporta u Gradskoj upravi Solina. Od rane mladosti bavi se istraživanjem povijesti sporta u Hrvatskoj. Stalni je suradnik časopisa HOO-a Olimp, solinskog mjesečnika Solinske kronike, dnevnog lista Slobodna Dalmacija te nekoliko internetskih portala. Aktivan je sportski dužnosnik, dopredsjednik Hrvatskog društva za povijest sporta.

Autor je 68 knjiga sa sportskom tematikom od kojih su četiri monografije u nakladi i sunakladi HOO-a o nastupima hrvatskih sportaša na olimpijskim igrama tijekom prošlog i ovog stoljeća: Hrvatska i olimpijska odličja (romansirane priče i portreti 291 osvajača olimpijske medalje), Kovači hrvatskih olimpijskih odličja (romansirane priče i portreti 137 trenera), Hrvatske sportašice na olimpijskim igrama (romansirane priče i portreti 160 hrvatskih olimpijki) i Hrvatski olimpijci i odličnici (faktografski prikaz svih hrvatskih olimpijaca, njih 933, od 1900. godine do Igara u Riju 2016. ).

Kao neumorni istraživač hrvatske sportske povijesti Jurica Gizdić posjeduje veliku sportsku zbirku raznih artefakata, od novina, časopisa, revija te više od 50.000 sportskih fotografija.

Dobitnik je godišnje Državne nagrade za sport „Franjo Bučar“ te godišnjeg Priznanja Hrvatskog zbora sportskih novinara 2013., 2014. i 2015. godine.

 

Bruno Kovačević zaposlen je od 1992. godine u Sportskome programu Hrvatske televizije. Bio je stalni suradnik CNN-a u emisiji World Report od 1992. do 1994. godine, a potom urednik Sportskog programa Hrvatske televizije od 2002. do 2004. i od 2007. do 2011. godine. Od 2012. godine je rukovoditelj Produkcijskoga odjela Sport Hrvatske radiotelevizije. Posljednjih 20 godina sudjelovao je kao voditelj projektnih timova, komentator i urednik velikih sportskih projekata Hrvatske radiotelevizije na Olimpijskim igrama u Naganu, Sidneyju, Salt Lake Cityju, Ateni, Torinu, Pekingu, Vancouveru, Sočiju i Rio de Janeiru.

Autor je i nekoliko dokumentarnih filmova o hrvatskim sportašima. Za dokumentarni film o paraolimpijskoj sportašici Ani Sršen osvojio je 1997. godine treće mjesto za strani dokumentarni film u Bugarskoj Varni. Veliko zanimanje pobudio je i njegov film o stolnotenisačici Sandri Paović iz 2009. godine. Te godine film o Sandri Paović bio je najgledaniji dokumentarni film na HRT-u. Osobito su mu zapaženi filmovi o najtrofejnijoj hrvatskoj sportskoj obitelji Kostelić Dnevnik pobjednika iz 2002. godine i Gnothi Seauton iz 2015. godine.

Za film Dnevnik pobjednika dobio je 2003. godine nagradu Međunarodnoga olimpijskog odbora (MOO) u Lausanni te prvu nagradu na Međunarodnom festivalu za televizijske programe i filmove u bugarskoj Albeni. Za film Gnothi Seauton osvojio je prvu nagradu Gold Remi Award na međunarodnome festivalu dokumentarnoga filma Worldfest u Houstonu u konkurenciji 600 dokumentarca. Film Gnothi Seauton nagrađen je i na festivalima u Zlatiboru i Zadru, a prikazan je na 10-tak filmskih festivala u svijetu.