Dobitnici Nagrade HOO-a Matija Ljubek 2013. su profesor kineziologije Josip Petrinović, sportski dužnosnik Ivo-Goran Munivrana, trener Zdenko Kobešćak te Plivački klub Faros Stari Grad i Hrvatski vaterpolski savez.

 

Josip Petrinović
Rodio se 1945. u Vinkovcima, a sportom se počeo baviti 1955. godine. Na Fakultetu za fizičku kulturu u Zagrebu diplomirao je i apsolvirao poslijediplomski studij. Nakon toga se zaposlio u ŠCMEGS Ruđer Bošković. Radio je pri Centru za školovanje stručnih kadrova u Badiji. Od 1977. do 1986. bio je predavač pri Fakultetu za fizičku kulturu u Zagreb (dislocirani studij u Osijeku).

Dugi niz godina bio je predsjednik Društva pedagoga fizičke kulture Općine Vinkovci, a obnašao je i dužnost predsjednika Saveza sportova Općine Vinkovci. Predsjednik je Sportsko-ribolovnog društva Priroda Vinkovci i dobitnik Državne nagrade za zaštitu okoliša. Nositelj je najviših priznanja Hrvatskog sportsko-ribolovnog saveza. Prvi je u Vinkovcima uveo judo te je bio trener višestrukih juniorskih i seniorskih prvakinja Hrvatske. Njegove su judašice u razdoblju od 1995. do 2007. izabrane deset puta za najuspješnije sportašice Grada i Županije. Nositelj je majstorskog pojasa 6. dan. Zbog postignutih rezultata u nastavi i izvannastavnoj aktivnosti Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta (MZOS) unaprijedilo ga je 1998. u zvanje profesora mentora. Autor je dvije knjige, „80 godina ŠRD Priroda Vinkovci“ i „Naših 40 godina“ (povodom 40. obljetnice Judo kluba Auto-Čuljak Vinkovci). ŠCMEGS dodijelilo mu je priznanje za nesebično, izvanredno i predano zalaganje poticanju, organiziranju i ostvarivanju značajnih rezultata u radu ŠSK Tehničar. Proglašen je sportskim radnikom Grada Vinkovaca 2001., sportskim radnikom Vukovarsko-srijemske županije 2002., a 2003. MZOS dodijelilo mu je Nagradu Ivan Filipović. Gradsko vijeće dodijelilo mu je 2008. Zlatnu plaketu - grb Grada Vinkovaca.


Ivo-Goran Munivrana
Rodio se 13. rujna 1947. u Ljubljani. Studij elektrotehnike završio je u Zagrebu 1970. gdje je potom stekao i status magistra tehničkih znanosti. Sportsku karijeru započeo je 1960. kao igrač odbojke. Dolaskom na studij u Zagreb prešao je u stolnoteniski sport nastupajući u I. hrvatskoj i II. jugoslavenskoj ligi. Nakon završetka studija, početkom sedamdesetih godina prošlog stoljeća, postao je trener u stolnoteniskom klubu u Splitu. Za uspješan trenerski rad, kao i promidžbu stolnog tenisa, dobio je 1986. Trofej Hrvatskog stolnoteniskog saveza.
Aktivno je sudjelovao u organizaciji Mediteranskih igara 1979. u Splitu kao pomoćnik glavnog tajnika za stolni tenis.
Član je Skupštine Hrvatskog olimpijskog odbora od osnutka 1991. do danas, a od 2000. do 2008. bio je dopredsjednik Hrvatskog olimpijskog odbora. Godine 1991. postao je prvi predsjednik Hrvatskog stolnoteniskog saveza (HSTS) i tu je dužnost obnašao do 2008. kada je izabran za počasnog predsjednika HSTS-a. Od 1994. do 1998. bio je predsjednik Splitskog saveza sportova, a zatim glavni tajnik. Od 1996. do 2000. bio je predsjednik Tehničke komisije Europske stolnoteniske federacije (ETTU). Od 2002. do danas dopredsjednik je ETTU-a. Od 2005. do 2006. obnašao je dužnost dopredsjednika Svjetske stolnoteniske federacije ITTF. Na Europskom prvenstvu u stolnom tenisu 2002. u Zagrebu primio je, kao osobno priznanje, po prvi puta dodijeljeni „Zlatni reket“ ETTU-a.


Zdenko Kobešćak
Rodio se 3. prosinca 1943. godine. Profesor je tjelesnog odgoja i diplomirani trener nogometa. Svoju prvu nogometnu utakmicu odigrao je 1957. za pionire NK Dinamo. Bio je igrač NK Dinamo, član reprezentacije Hrvatske i reprezentacije Jugoslavije te igrač NK Maribor i FC Stade Rennes. Svoju trenersku karijeru započeo je 1973. u NK Dinamo kao trener momčadi pionira. Od 1975. do 1985. bio je trener momčadi juniora, a od 1985. trener 2. seniorske momčadi. Trenirao je i 1. seniorsku momčad NK Dinamo. 1977. postao je trener momčadi juniora Zagrebačkog nogometnog saveza te reprezentacije Hrvatske svih kategorija omladinskog uzrasta u Hrvatskom nogometnom savezu. Selektor kadetske reprezentacije u Fudbalskom savezu Jugoslavije bio je 1989., a selektor juniorske reprezentacije 1990. godine.
Dobitnik je mnogobrojnih nagrada i priznanja, među kojima su Zlatna medalja za 200 odigranih službenih utakmica NK Dinamo (1966.), Zlatna (1962./1963.)i Srebrna (1963./1964.) medalja za osvojeni Kup Jugoslavije, Trofej HNS-a „Podmladak“ za životno djelo (1995.), Zlatna plaketa za 30 godina predanog rada na razvoju nogometa (2006.) te Trofej Zagrebačkog sportskog saveza za životno djelo (2013.)


Plivački klub Faros Stari Grad
Plivački i vaterpolski klub Faros osnovan je 24.6.1961. kada se plivačka i vaterpolska sekcija izdvojila iz društva za tjelesni odgoj Partizan. Jedan je od najstarijih plivačkih klubova u Hrvatskoj. Posebnu pozornost posvećuje osnovnoškolskoj djeci otoka Hvara kod koje se nastoji probuditi zanimanje za sport. Klub je rasadnik kvalitetnih plivača i vaterpolista, a posebno vrhunskih maratonaca koji su nastupili za Hrvatsku na svim najvećim svjetskim natjecanjima. Klub je 1975. pokrenuo Mini i Supermini maraton „Sveti Rok“ za djecu do 12 godina, a 1976. bio je inicijator Međunarodnog prvenstva Hrvatske u daljinskom plivanju - Faros Maraton, čiji je do danas suorganizator. Faros Maraton održava se 38 godina, a maraton održan 1. rujna 1991., za vrijeme blokade hrvatskog zračnog prostora i pomorske blokade otoka, prvi je međunarodni sportski događaj na tlu Republike Hrvatske nakon proglašenja samostalnosti. Iz malog provincijskog maratona Faros je prerastao u najprestižnije svjetsko natjecanje u daljinskom plivanju. Danas uživa ugled najboljeg svjetskog maratona između ukupno 2 527 velikih svjetskih natjecanja, što je potvrđeno i njegovim prijemom u Kuću slavnih daljinskog plivanja u Fort Lauderdaleu na Floridi kao prvog svjetskog plivačkog maratona.

PK Farod dao je značajan doprinos razvoju i afirmaciji daljinskog plivanja u bivšoj Jugoslaviji, Republici Hrvatskoj i svijetu. Unatoč nedostatku bazena i skromnim uvjetima za rad, klub i njegovi članovi su ostvarili sjajne rezultate u plivanju i daljinskom plivanju. Među najuspješnijim sportašima u klupskoj povijesti su Mario Šoljan, prvi veliki Farosov maratonac na međunarodnoj sceni, Toni Pavičić-Donkić, jedan od najboljih hrvatskih plivača i maratonaca svih vremena, Antonio Roić, višestruki državni prvak i rekorder Jugoslavije i Hrvatske, Pero Jelušić i Andro Harašić, državni prvaci u daljinskom plivanju. Klub je od 2007. do 2011. momčadski državni prvak.


Hrvatski vaterpolski savez
Hrvatski vaterpolski savez (HVS) osnovan je 21. svibnja 1971. godine u Splitu, kada se izdvojio iz republičkog plivačkog saveza. HVS sustavno radi na popularizaciji vaterpola u Hrvatskoj i svijetu. U proteklih nekoliko godina osnovana je Jadranska vaterpolska liga, jedna od najjačih vaterpolskih liga u svijetu, pokrenut je projekt „100 vaterpolskih igrališta“, organizirano je Europsko prvenstvo u Zagrebu 2010., Europsko juniorsko prvenstvo u Rijeci 2011., Svjetsko juniorsko prvenstvo u Šibeniku 2009. te kampovi za djecu do 10 godina, svake godine se organizira 1700 utakmica, a snimljeni su i dokumentarni filmovi „Svim srcem“ i „Barakude“.

Hrvatska vaterpolska reprezentacija osvojila je zlatnu medalju na OI London 2012., MI Mersin 2013., EP Zagreb 2010., SP Melbourne 2007. i Svjetskoj ligi 2012., srebro na MI Languedoc-Roussilon 1993., OI Atlanta 1996., MI Bari 1997., EP Firenca 1999., EP Kranj 2003., Svjetskoj ligi 2009. i FINA kupu 2010. te broncu na SP Rim 2009., Svjetskoj ligi 2011. i SP Barcelona 2013.
Hrvatska juniorska vaterpolska reprezentacija bila je zlatna na EJP Rijeka 2011., EJP Chania 2009., SJP Šibenik i EJP Istambul 2008., srebrna na SJP Szombathely 2013. te brončana na EJP Cannet 2012., EJP Stuttgart 2010. i SJP Long Beach/Los Alamitos 2007.
Pet hrvatskih vaterpolista uvršteno je u Kuću slavnih vodenih sportova: Zdravko Ćiro kovačić, Zdravko Ježić, Ratko Rudić, Perica Bukić i Milivoj Bebić.