Dobitnici Nagrade HOO-a Matija Ljubek 2012. su vaterpolist Ivo Trumbić, izbornici i treneri Aleksandar Anzur i Marijan Pasarić te Hrvatski atletski savez i Hrvatski šahovski savez.

 


Ivo Trumbić

Rodio se 2. travnja 1935. u Splitu. Profesor je kineziologije. Član skupštine HAVK Mladost. Diplomirao je 1966. na Kineziološkom fakultetu u Zagrebu. Sportsku karijeru započeo je 1946. u klubu Jadran u Splitu. Od 1946. do 1962. bio je aktivan članJadrana, s kojim je osvojio tri prvenstva države (1954., 1957. i 1960.).

Od 1962. do 1970., kao aktivan član HAVK Mladost, osvojio je tri prvenstva države (1962., 1967. i 1969.) i bio tri puta pobjednik Kupa prvaka Europe (1967., 1968. i 1969.). Za reprezentaciju je od 1959. do 1969. odigrao 152 utakmice. Na OI Tokio 1964. osvojio je srebrnu medalju te je proglašen najboljim obrambenim igračem svijeta. Osvajač je i zlatne medalje na OI Meksiko 1968., kada je proglašen i najboljim igračem svijeta. Na europskim prvenstvima osvojio je srebrno (Leipzig 1962.) i brončano odličje (Utrecht 1966.). Osvajač je i srebrne medalje na MI Napulj 1963. te zlatne medalje na MI Tunis 1966. Od 1966. do 1969. bio je ne samo igrač, već i profesionalni trener prve momčadi HAVK Mladost. Bio je trener grčkog kluba Olympiakos od 1970. do 1973., s kojim je 1972. osvojio prvenstvo Grčke, te trener nizozemske vaterpolske reprezentacije od 1974. do 1981., s kojom je osvojio brončanu medalju na OI Montreal 1976. Kao trener Juga osvojio je dva državna prvenstva i i dva kupa Jugoslavije, a 1982. bio je trener jugoslavenske reprezentacije na SP-u u Ekvadoru. 1985. vodio je reprezentaciju Grčke na EP-u u Sofiji. Od 1986. do 1990. bio je trener talijanskog kluba Sisley u Pescari. Sisley je s njim osvojio četiri puta Kup Italije, prvenstvo Italije, Kup prvaka Europe i Super kup Europe. 1963. je osnovao vaterpolsku školu "Mladost" Zagreb. Od 1963. do 1970. predavao je na seminarima za vaterpolske trenere Jugoslavije. Organizirao je školovanje vaterpolskih trenera Grčke i nizozemske, a između 1971. i 2000. bio je predavač na mnogobrojnim seminarima za vaterpolske trenere diljem Europe.

 


Aleksandar Anzur

Rodio se 2. ožujka 1946. u Previžu kraj Pazina. Inženjer je prometa. Dopredsjednik Svjetske boćarske federacije (FIB), član Izvršnog odbora Svjetske boćarske konfederacije (CMSB). Sportom se počeo baviti 1960. Još kao dječak u Cerovlju i Pazinu susreo se s boćanjem, a dolaskom u Pulu upoznao je kvalitetno boćanje, jer je Pula tada bila jedna od vodećih boćarskih centara u Jugoslaviji te je jedina pored Rijeke imala dvoranu. Povratkom u Pazin 1971. ozbiljnije se počeo baviti organizacijom boćarskih turnira, a bio je i jedan od osnivača i prvi predsjednik Boćarskog kluba "Ciglar" u Cerovlju te 1975. osnivač Boćarskog saveza Pazin. Njegov stručni rad ubrzo je prepoznat, tako je 1976. postao član izvršnog odbora Boćarskog saveza Hrvatske. 1977. postao je i član izvršnog odbora Boćarskog saveza Jugoslavije. 1984. izabran je u Sportsku komisiju, a 1989. i u izvršni odbor Svjetske boćarske federacije u kojoj je od 2001. do 2009. obnašao funkciju glavnog tajnika, a od 2009. do danas onu dopredsjednika.

Od 1981. do 1990. bio je izbornik državne reprezentacije Jugoslavije u svim selekcijama. Pod njegovim su vodstvom osvojene tri seniorske i sedam juniorskih medalja, od kojih je najblistavija prva zlatna u Saluzzu 1989. Bio je i izbornik Hrvatske seniorske reprezentacije 1993. i 1994., s kojom je osvojio prvu zlatnu medalju na svjetskom prvenstvu. Dobitnik je nagrada za životno djelo Zajednice sportskih udruga Grada Pazina (2010.) i Saveza sportova Istarske županije (2012.), priznanja za razvoj boćanja Hrvatskog boćarskog saveza (2002.) i Grada Pazina (2012.), te "Zlatne boće" Boćarskog saveza Jugoslavije (1988.).
(+ Preminuo 2. studenog 2014. u Puli)

 

Marijan Pasarić 

Rodio se 1. rujna 1932. u Zagrebu. Viši je trener košarke i član Stručnog savjeta za žensku košarku Hrvatskog košarkaškog saveza. Diplomirao je 1980. na Fakultetu fizičke kulture u Zagrebu i stekao zvanje Višeg trenera košarke. Košarkom se počeo baviti 1946., a svoj prvi službeni nastup imao je 1947. na Prvenstvu Hrvatske. Od 1946. do 1990. bio je igrač, a zatim i trener kluba koji je djelovao pod raznim imenima (Jedinstvo, Monter, Montažno, Jugomontaža, Trešnjevka, Industromontaža, Monting). Od početka svoje sportske karijere do danas bio je aktivan član i Košarkaškog saveza Zagreba, Košarkaškog saveza Hrvatske, Košarkaškog saveza Jugoslavije te od 1990. Hrvatskog košarkaškog saveza.

Zvanje trenera I. vrste stekao je 1961. te je s trenerskom iskaznicom br. 1 izdanom od Košarkaškog saveza Hrvatske mogao trenirati ekipe u svim rangovima natjecanja. Licencirala ga je i Međunarodna košarkaška federacija (FIBA). Prvi je u svom matičnom klubu KK Jedinstvo osnovao žensku i mušku juniorsku ekipu. Aktivno se uključio u rad sa ženskom juniorskom ekipom koja je pod njegovim vodstvom 1952. osvojila Prvenstvo Hrvatske, a 1957. i Prvenstvo Jugoslavije. Od njegovih uspjeha sa ženskom juniorskom reprezentacijom valja izdvojiti srebrnu medalju na EP-u u San Remu 1973. i brončanu na EP-u u Essenu 1969. 1958. preuzeo je cjelokupnu žensku sekciju kluba s kojom je nizao uspjehe sve do 1978., kada prestaje s radom u se juniorskoj klupskoj konkurencije. Bio je prvi trener ženske seniorske reprezentacije Jugoslavije iz Hrvatske, a vodio je reprezentaciju na 24 službenih utakmica. Nakon SP-a u Peruu 1964., na kojem je osvojio 6. mjesto, u potpunosti se posvetio zagrebačkoj košarci i radu u klubu. Od 1971. do 1988. radio je u Savezu za fizičku kulturu u Zagrebu kao savjetnik za sportske škole i voditelj škola košarke za učenike. Tri članice hrvatske ženske košarkaške reprezentacije na OI London 2012., Mirna Mazić, Anđa Jelavić i Iva Ciglar, košarkom su se počele baviti upravo u jednom od njegovih programa. Dobitnik je brojnih plaketa, priznanja i nagrada, među kojima i Ordena rada sa srebrnim vijencem, Trofeja saveza fizičke kulture Zagreba i Republičke nagrade fizičke kulture.
(+ Preminuo 19. rujna 2016. u Zagrebu) 

 

Hrvatski atletski savez

Osnovan je 13. lipnja 1912. 
Djelovanje Saveza počelo je osnivanjem sportskih klubova HAŠK i Concordia za vrijeme Austro-Ugarske Monarhije. Prvu medalju u hodanju na međuolimpijskim igrama u Ateni osvojio je 1906. Geza Stantić. Aktivnim i kontinuiranim radom od 100 godina, Savez je iznjedrio niz uspješnih atletičarki i atletičara: Sandru Perković, osvajačicu zlatne medalje na OI London 2012. i dvostruku europsku prvakinju, Blanku Vlašić, srebrnu olimpijku iz Pekinga 2008., dvostruku svjetsku prvakinju, europsku prvakinju i dvostruku svjetsku dvoransku prvakinju, te Veru Nikolić i Luciana Sušnja, europske prvake. Savez je 1990. organizirao Europsko prvenstvo, 2001. Europsko prvenstvo u krosu, 1981. Europski kup Europe, 2002. i 2007. Zimski bacački kup te 2010. Svjetski atletski kup. Organizacijom brojnih manifestacija poput krosa Sportskih novosti i međunarodnog atletskog mitinga "Boris Hanžeković" doprinosi popularizaciji atletskog sporta. Dužnosnici Saveza Artur Takač, Leo Lang i Luciano Sušanj,  obnašali su ili još obnašaju istaknute funkcije u svjetskoj i europskoj federaciji. Savez je primio priznanje Europske atletske federacije za sto godina djelovanja, a 100. godišnjicu obilježava kada i Međunarodni atletski savez (IAAF), što dokazuje da je organizirano bavljenje atletikom u Hrvatskoj započelo istodobno kada i u svijetu.

 

Hrvatski šahovski savez

Osnovan je 12. svibnja 1912.
Savez je zahvaljujući stručnom radu i brojnim aktivnostima unapređenja šaha, važan sudionik na međunarodnoj sceni i respektabilan član europske i svjetske šahovske obitelji. Na službenim međunarodnim natjecanjima hrvatski šahisti osvojili su 234 medalja, od čega 89 zlatnih, 85 srebrnih te 60 brončanih. Hrvatski šahisti osvojili su 10 titula svjetskih prvaka i 9 titula europskih prvaka u svim konkurencijama.

Savez broji 313 klubova s 10.973 članova, od kojih je 3.771 licenciranih igrača. Među licenciranim igračima je 39 nosioca najvišeg zvanja - titule velemajstora i 47 međunarodnih majstora. Prvo značajno međunarodno natjecanje - šahovsku Olimpijadu - Savez je organizirao 1950. Nakon toga slijedio je niz uspješno provedenih turnira, svjetskih kongresa, olimpijada, prvaenstava europe, te 2011. Svjetsko veteransko prvenstvo. Na šahovskim turnirima u Hrvatskoj nastupili su gotovo svi svjetski prvaci i šahovski velikani: Lasker, Aljehin, Botvinik, Smislov, Talj, Petrosjan, Spaski, Fischer, Karpov, Kasparov, Keres, Bronštejn, Korčnoj, Reshevsky, Najdorf, Geller, Štejn, Larsen i Portisch.