Dobitnici Nagrade HOO-a Matija Ljubek 2009. - Boris Sinković, Lujo Gyory, Stanko Hautz, Kineziološki fakultete Sveučilišta u Zagrebu i Boksački klub „Borovo“ Vukovar



Boris SINKOVIĆ - Instruktor mlađih kategorija u Hrvatskom košarkaškom savezu

Boris Sinković rodio se 21. svibnja 1933. godine u Zagrebu. Diplomirao je na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu a na Kineziološkom fakultetu, nekadašnjem Fakultetu za fizičku kulturu Sveučilišta u Zagrebu diplomirao je za višeg sportskog trenera, smjer košarka.

Godine 1948. počeo je igrati košarku u KK „Zagreb“ (kasnije je Klub mijenjao imena u KK „Polet“, KK „Lokomotiva“, KK „Cibona“), koji 1949. godine osvaja naslov juniorskog prvaka Hrvatske. U 14 godina igračkog staža prošao je sve selekcije, a 10 sezona nastupao je i u I Saveznoj ligi nekadašnje Jugoslavije. Od 1952. godine gradi trenersku karijeru, isprava trenirajući u klubovima, a potom vrste državne reprezentacije te vodi ostale selekcije. Nakon treniranja ženske i muške seniorske ekipe KK „Lokomotiva“, 1968. godine odlazi u Italiju i višegodišnji amaterski trenerski staž mijenja u profesionalni. Odlukom Stručne komisije Košarkaškog saveza Jugoslavije, 1956. imenovan je trenerom muške juniorske reprezentacije Jugoslavije, a 1963. trenerom ženske juniorske reprezentacije Jugoslavije s kojom na EJP-u u Bugarskoj 1964. godine osvaja drugo mjesto, a dvije godine kasnije treće mjesto. Vodi brojne selekcije na međunarodnim turnirima ili utakmicama u zemlji i inozemstvu, kao što su selekcije grada Zagreb, Grčke, Poljske, Italije. Osim uspješnog trenerskog, Boris Sinković ima i desetogodišnji sudački staž i višegodišnje iskustvo kao delegat na utakmicama.

Uz trenerski posao, dodatno se stručno usavršava uspješno polažući niz stručnih seminara. Dugi niz godina bio je stručni trener predavač na tečajevima i kampovima u Hrvatskoj, Italiji, Švicarskoj, Njemačkoj. Za Košarkaški savez Jugoslavije, Hrvatski košarkaški savez i Zagrebački košarkaški savez održao je niz predavanja iz područja košarke kao i predavanja s praktičnim prikazom rada u kampovima. Bio je član stručnih komisija u Košarkaškom savezu Jugoslavije i grada Zagreba. Dugogodišnji je predavač na Tečaju za trenere košarke i Više trenerske škole u organizaciji HKS-a i Kineziološkog fakulteta u Zagrebu, bio je predavač na tečaju za trenere u Italiji. Od osamostaljenja Hrvatske radi kao stručni voditelj i predavač na tečajevima za trenere u organizaciji Hrvatske olimpijske akademije u suradnji s Udrugom hrvatskih košarkaških trenera i HKS-om. Od 2007. godine radi kao instruktor Hrvatskog košarkaškog saveza za mlađe kategorije te je kao mentor zadužen za mušku kadetsku košarkašku reprezentaciju.
Predlagatelj: Hrvatski košarkaški savez

 

Lujo GYÖRY - Rukometni sudac i instruktor, sportski dužnosnik

Lujo Györy rodio se 29. svibnja 1930. godine u Zagrebu, a sportom se počeo baviti od rane mladosti. Njegov prvi odabir bio je bazični sport plivanje, no Lujo Györy se kasnije bavio i vaterpolom i nogometom. Po završetku srednje škole odlazi u Poreč i osniva nogometni klub „Jadran“ za koji i nastupa, no jedan je i od osnivača plivačkog kluba „Jadran“.

Nakon odsluženja vojnog roka, vraća se u Zagreb i upisuje Višu pedagošku akademiju – smjer tjelesni odgoj i engleski, te počinje igrati rukomet za RK „Mladost“ s kojim osvaja prvi Jugoslavenski kup. Godine 1960. igračku karijeru nastavlja u GRK „Zagreb“ s kojim postaje trostruki prvak Jugoslavije (1962., 1962., 1965.) te viceprvak (1964.). U istom razdoblju kao standardni igrač nastupa i za reprezentaciju Jugoslavije te bilježi 15 nastupa, a 1964. godine s reprezentacijom na Svjetskom prvenstvu u Pragu osvaja 6. mjesto.

Godine 1967. prestaje igrati rukomet ali započinje impresivnu karijeru rukometnog suca. Od 1970. do 1980. godine sudi u prvoj saveznoj Jugoslavenskoj ligi, a ukupno je u karijeri sudio 1260 utakmica. Od 1981. do 1990. u Jugoslavenskoj ligi je savezni kontrolor; od 1991. do 1998. je nadzornik i delegat u prvoj hrvatskoj rukometnoj ligi; a od 1998. stječe zvanje rukometnog instruktora-nadzornika. Bio je predsjednik Zbora rukometnih sudaca Zagreba, člana Zagrebačkog rukometnog saveza, i predavač na brojnim seminarima rukometnih sudaca.
Predlagatelj: Hrvatski rukometni savez
(+ Preminuo 28. prosinca 2012. u Zagrebu) 

 

Stanko HAUTZ - Nogometni dužnosnik, umirovljeni sudac Vrhovnog suda RH

Stanko Hautz rodio se u Crikvenici 22. rujna 1933. godine. Nakon diplome na Pravnom fakultetu u Zagrebu, zapošljava se kao sudački pripravnik i sudac u Pazinu gdje radi do 1958. Profesionalni napredak doveo ga je na časnu i visoku funkciju suca Vrhovnog suda RH gdje ostaje do umirovljenja. Od 1991. do 1993. predsjednik Državnog sudbenog vijeća Republike Hrvatske.
Uz profesionalnu sudačku karijeru, aktivno djeluje i u sportu, odnosno nogometu. Danas je predsjednik Komisije za propise HNS-a, predsjednik Arbitražnog suda HNS-a, član Komisije za licenciranje posrednika u transferima igrača te je član Vijeća športske arbitraže HOO-a od 2000. godine.

U nogomet se uključuje još u Pazinu 1958. kao član Upravnog odbora NK „Pazin“; potom je bio predsjednik NK „Jadran“, a kasnije i član IO te predsjednik NK „Istra“. 1978. godine postaje član IO HNS-a, a od osamostaljenja Hrvatske, u razdoblju od 1992. do 1998., član je IO HNS-a i predsjednik Komisije za propise.
Njegov polustoljetni rad u nogometu bio je prožet entuzijazmom, domoljubljem, velikim stručnim znanjem te nadasve fair playem. Započeo je u osnovnoj organizaciji, u klubu i općinskom savezu, a stečeno iskustvo primijenio je u radu IO i ostalih tijela HNS-a, posebno u stvaranju uvjeta za omasovljenje nogometa i razvoja teritorijalnih jedinica. Svoje znanje i iskustvo iz nogometa te uspješne profesionalne karijere u sudbenoj vlasti ugradio je u pripremu i donošenje nogometnih pravilnika i ostalih propisa HNS-a, a radio je i na usklađenju propisa sa međunarodnim propisima. U tom području postaje najveći autoritet unutar nogometne organizacije. Za svoj rad primio je brojna priznanja, među kojima „Zlatnu plaketu HNS-a“ 1992. godine.
Predlagatelj: Hrvatski nogometni savez

 

KINEZIOLOŠKI  FAKULTET SVEUČILIŠTA U ZAGREBU

Kineziološki fakultet Sveučilišta u Zagrebu osnovan je kao Visoka škola za fizičku kulturu 1959. godine, i ove, 2009. godine obilježava jubilej od pedeset godina uspješnog djelovanja. Kineziološki fakultet Sveučilišta u Zagrebu svojim je polustoljetnim djelovanjem dao jedinstveni znanstveni i stručni doprinos hrvatskoj znanosti i sportu, a svojim širim stručnim i društvenim djelovanjem zauzeo istaknuto mjesto u hrvatskoj i međunarodnoj akademskoj zajednici.

Kineziološki fakultet u Zagrebu najstarija je i najznačajnija visokoškolska institucija na području tjelesne kulture i sporta u Hrvatskoj. Osnovna djelatnost Fakulteta, kao i drugih sastavnica Sveučilišta u Zagrebu, jesu nastava i znanstveno-istraživački rad. Na tim se područjima kvalitetom i sadržajem rada ova visokoškolska ustanova može svrstati na razinu brojnih istaknutih srednjoeuropskih i europskih istovrsnih ili sličnih fakulteta, o čemu svjedoči i značajna izravna i multilateralna međunarodna suradnja.

Osnovna misija ustanove jest obrazovanje profesora tjelesne kulture, odnosno kineziologije, danas magistara kineziologije u edukaciji, koji svoje znanje i sposobnosti ugrađuju u sve oblike tjelovježbe i sporta u odgojno-obrazovnom sustavu Republike Hrvatske – od vrtića do fakulteta. Visoka stremljenja ka kvaliteti kineziologije u svijetu znanosti, Fakultet je iskazao već 1971. godine u statusu Visoke škole, otvaranjem poslijediplomskih studija kineziologije na kojima su od samog početka predavali najistaknutiji svjetski znanstvenici.

Većina profesora i znanstvenika Fakulteta ugledni su predavači na drugim sveučilištima i srodnim fakultetima, od čega se izdvaja angažman na poslijediplomskom specijalističkom studiju medicine rada i medicine sporta.
Kineziološki fakultet sveučilišta u Zagrebu je i nekada, a posebice posljednjih godina osobitu pozornost posvetio razvoju i osuvremenjivanju Športskog dijagnostičkog centra, koji se kadrovima i opremom svrstava u rang sportskih institucija u Europi. Športski dijagnostički centar je, uz Laboratorij za biomehanička istraživanja, središnji istraživački laboratorij Fakulteta, te metodologijom utvrđivanja funkcionalno-motoričkih sposobnosti sportaša značajno su pridonijele unapređenju trenažnih postupaka i postizanju vrhunskih rezultata hrvatskih sportaša.
Predlagatelj: Povjerenstvo za nagrade, priznanja i odlikovanja KF-a

 

BOKSAČKI KLUB „BOROVO“, Vukovar

Boksački klub „Borovo“ najstarija je sportska udruga u Vukovaru, a osnovan je u veljači 1937. U razdoblju od 1937. do 1941. godine klub se razvija i doseže sam vrh hrvatskog boksa te stvara vrhunske boksače među kojima su Sava Tarana, Tihomir Pavlović, Stevan Jakšić, Josip Župan, te velikane amaterskog boksa Zlatko Hrbić, Josip Devčić, Emil Krleža, Rudolf Kunšten, Fedinand Matić, Mato Fouquet te brojne druge.

Među najvećim imenima boksa svakako su Damir Škaro trostruki olimpijac, osvajač brončanog olimpijskog odličja (OI Seoul 1988), Anton Vukušić, prvak Mediterana i Balkana te četverostruki prvak Jugoslavije, zatim višestruki prvaci Hrvatske i Jugoslavije: Josip Sabo, Šandor Živković, Ante i Željko Marović, Zvonko Maloseja, Stjepan Božić, Zvonko Franjić te Đuro Šebeščan. U razdoblju od 1941. do 1945. BK „Bata Borovo“ Klub koji je osnovan u tvornici obuće Bata iz Vukovara, čije je ime tada i nosio, nalazi se u samom vrhu boksa, imajući tri prvaka Hrvatske, velikana hrvatskog boksa koji su nastupali za klub; Kruno Mekić, Zlatko Hrbić, Mirko Deković. U razdoblju od 1972. do 1979. rad BK „Borovo“ obilježeno je velikim uspjesima, a osobito dva naslova viceprvaka tadašnje Jugoslavije.

Početkom Domovinskog rata 1991. godine, BK „Borovo“ zajedno sa Vukovarom i njegovim žiteljima teško stradava, uništena je sva vrijedna dokumentacija, trofeji, oprema, a klupske prostorije su zapaljene i porušene. I danas još čekaju na obnovu. No, njegovi članovi obnavljaju klupsku snagu u progonstvu u Zagrebu. Unatoč sportskim i ljudskim teškoćama Klub 10. srpnja 1992., u Domu sportova u Zagrebu prigodno slavi 55. godina postojanja, pripremajući se među ostalim za potpuni povratak u sportski život. U Vukovar se vraćaju 1998. godine, a klub nastavlja s radom u prostorima II Srednje škole , te 2005. prelazi u obnovljenu sportsku dvoranu u Borovu naselju gdje i danas djeluje. Od tada do danas BK „Borovo“ se vraća na hrvatsku boksačku scenu. Uključuje se u natjecanja prvenstva Hrvatske, a i sam je bio domaćin pojedinačnih PH 2005., 2006. i 2009. godine. Iz ovog vremena valja spomenuti osvajače hrvatskih boksačkih odličja: Ivan Penava, Borislav Dujaković, Marko Blagojević, Goran Rosić, Zoran Marić, Saša Crnjobrnja, Goran Latković, Ivan Andrašić.
Predlagatelj: Hrvatski boksački savez

Ocjenjivački sud:

Slavko GOLUŽA, predsjednik
Klaudija KLIKOVAC - BUBALO
Danira BILIĆ
Dinko VULETA
Slobodan GRAČAKOVIĆ

Za zamjenike članova imenovani su:

Branko ZORKO
Sandra DUBRAVČIĆ - ŠIMUNJAK