Dobitnici Nagrade HOO-a Matija Ljubek 2003. -  Franko Blagonić, Tomislav Ivić, Ivo Ratej, Petar Skansi i Teniski klub klub Split  

 

Franko BLAGONIĆ

Rodio se 11. veljače 1938. godine u Rijeci, predsjednik Zbora hrvatskih boksačkih sudaca i Član Izvršnog odbora Hrvatskog boksačkog saveza. Sportom se počeo baviti 1954. godine i od tada obavlja brojne sportske dužnosti u boksu. Svojim utjecajem dao je nezamjenjiv doprinos međunarodnom priznanju Hrvatskog boksačkog saveza (HBS) i njegovom primanju u punopravno članstvo u međunarodne asocijacije, Europsko boksačko udruženje (EABA) 1991., te Svjetsko boksačko udruženje (AIBA) 1992. godine. Od 1975. godine boksački je sudac sa saveznim sudačkim ispitom; od 1979. s međunarodnim sudačkim ispitom EABA-e, a od 1982. AIBA-e. Kao međunarodni sudac, sudio je boksačke dvoboje na prvenstvima Balkana i Mediteranskim igrama u Splitu 1979., Lakatiji 1987. i u Bariju 1997.godine. Bio je sudac na europskim prvenstvima u Halleu 1997., Solunu 1978., Varni 1983., Ateni 1989., Littau 1994., Vejleu 1996., Minsku 1988. i Tampereu 2000. te na Svjetskom prvenstvu u Budimpešti 1998. Uz brojna druga međunarodna sudačka iskustva, godine 1988. u Las Vegasu bio je vrhovni sudac susreta Sjedinjenih Američkih Država i Europe. Osnivač je BK Kvarner; predsjednik BK Rijeka; dopredsjednik Izvršnog odbora Riječkog sportskog saveza od 1996. godine; dopredsjednik Hrvatskog boksačkog saveza od 1996. do 2000. godine.; član Izvršnog odbora HBS-a; predsjednik Komisije za međunarodne veze HBS-a; predsjednik Izvršnog odbora Europskog juniorskog boksačkog prvenstva Rijeka 1999.; član Organizacijskog odbora za pripremu i isticanje kandidature Grada Rijeke za Mediteranske igre; član Organizacijskog odbora Europskog seniorskog boksačkog prvenstva Pula 2004.; od 1998. do 2002. član Sudačke komisije EABA-e;od 2002. član Izvršnog odbora EABA-e s mandatom od četiri godine; od 2002. godine na dužnosti predsjednika Komisije za razvoj i sigurnost boksa pri EABA-i. Nositelj je niza priznanja i nagrada boksačkog saveza bivše države i Hrvatskog boksačkog saveza.Godine 1989. zauzima prvo mjesto na rang-listi AIBA sudaca,a 2001. godine dobiva najviše priznanje EABA-e za razvoj i promicanje boksa u Europi te dugogodišnju uspješnu suradnju u razvoju amaterskog boksa.
(+Preminuo 13. svibnja 2004. u Rijeci) 



Tomislav IVIĆ

Rodio se 30. lipnja 1933. godine u Splitu. Viši nogometni trener - instruktor, stručni suradnik i predavač Hrvatskog nogometnog saveza. Sportom se počeo baviti 1950. godine kao nogometaš u omladinskoj školi NK Split, a u prvoj momčadi nastupa od 1965. Završio je višu trenersku školu u Beogradu 1967. godine. Završio je više tečajeva, seminara i stručnih skupova u Hrvatskoj i inozemstvu. Bio je član Komisije za pomladak te stručnih tijela Nogometnog saveza Split i Hrvatskog nogometnog saveza; instruktor je FIFA-e.Godine 1992. imenovan za veleposlanika Hrvatskog olimpijskog odbora. Najtrofejniji je hrvatski nogometni trener i ubraja se među 20 najtrofejnijih u svijetu. Osvojio je 14 naslova prvaka i pobjednika kupa nacionalnih saveza. S NK Porto osvojio je Europski superkup, pobijedivši NK Ajax te interkontinentalni kup 1988. u Tokiju s NK Penarol. Unaprijedio je rad s mladima u Hrvatskoj, dao brojne odlične igrače, kao i generaciju brončanih sa Svjetskog prvenstva u Francuskoj. Odgojio je zlatnu generaciju NK Hajduk koja je tri puta bila prvak Jugoslavije i četiri puta pobjednik Kupa. Tehnički direktor hrvatske nogometne reprezentacije bio je u razdoblju od 1994. do 1996. Ivićeva trenerska karijera počinje razdobljem od 1967. do 1968. u NK Split;od 1968. do 1973. trener je omladinske momčadi,a od 1973. do 1976. trenira prvu momčad NK Hajduk. Godine 1976. odlazi u inozemstvo radeći do 1978. za nizozemski Ajax; od 1978. do 1980. ponovno je u NK Hajduk; od 1980. do 1983. trenira belgijski Anderlecht;1983. i 1984. turski Galatasaray; 1984. i 1985. u Zagrebu trenira NK Dinamo; 1985. i 1986. talijanski Avellino; 1986. i 1987. grčki Panathinaikos; 1987. i 1988. vodi portugalski Porto; od 1988. do 1990. francuski Paris SG;1990. i 1991. madridski Atletico; 1991. i 1992. trenira francuski Olimpique; 1992. i 1993. portugalsku Benficu; 1993. i 1994. opet Porto; od 1994. do 1996. tehnički je direktor Hrvatske nogometne reprezentacije; 1996. i 1997. izbornik je reprezentacije Ujedinjenih Arapskih Emirata; 1998. godine trenira reprezentaciju Irana; od 1998. do 2000. trener je belgijskog Standarda, a 2000. i 2001. francuskog Olimpiquea. Uz brojna priznanja dobitnik je Zlatne značke NK Hajduk 1975. godine; Zlatne značke grada Pariza 1990. te Zlatne plakete Hrvatskog nogometnog saveza 1992. godine.
(+ Preminuo 24. lipnja 2011. u Splitu) 


Ivo RATEJ

Rodio se 11. rujna 1941. godine u Celju, Slovenija, profesor tjelesnog odgoja,trener hokeja na ledu,Član KHL Medveščak.Sportom se počeo baviti 1952. godine,a hokej na ledu počinje igrati u Zagrebu 1962. godine za HK Medveščak. U dugogodišnjoj karijeri bio je igrač i trener KHL Medveščak,trener KHL Mladost,trenerski instruktor IIHF-a od 1983. godine te izbornik i trener reprezentacije Hrvatske u hokeju na ledu od 1996. do 2000. godine. Olimpijac s tri nastupa na zimskim olimpijskim igrama;1964. u Innsbrucku,1968. u Grenobleu i 1972. godine u Sapporu. U natjecateljskoj sezoni 1963./1964. član je reprezentacije Jugoslavije za koju je nastupio 160 puta,među ostalim,uz olimpijske igre,na šest svjetskih prvenstava:1965. u Tampereu,1966. u Ljubljani i Zagrebu,1967. u Beču,1969. u Ljubljani, 1970. u Bukureštu te 1971. godine u Bernu.Za HKL Medveščak nastupao je od 1963. do 1986. godine kao igrač, istodobno vodeći momčad kao trener s diplomom trenerskog studija Sveučilišta u Pragu 1966. godine. Kao trener u HKL Medveščak proveo je ukupno 35 godina radeći sa svim selekcijama. U samostalnoj Hrvatskoj radio je kao trener i izbornik od prvog dana formiranja reprezentacije, koja je 1994. godine nastupila na SP u Barceloni u C skupini. Godine 1995. na Svjetskom prvenstvu u Johannesburgu Hrvatska je osvojila prvo mjesto u C skupini i plasirala se u viši rang. Nakon 39 godina rada, zbog zdravstvenih razloga više nije aktivan u hokeju.

 

Petar SKANSI

Rodio se 23. studenoga 1943. godine u Sumartinu, košarkaški trener, stručni savjetnik i predavač Međunarodne košarkaške federacije (FIBA) i Član Košarkaškog kluba Split. Sportom se počeo baviti 1960. godine kao igrač u KK Split gdje je igrao do 1972.; zvanje košarkaškog trenera I. razreda stekao je 1973. unaprijedivši ga u Rimu 1982. godine u zvanje košarkaškog trenera međunarodne klase. Od 2000. godine djeluje kao stručni savjetnik i predavač u Međunarodnoj košarkaškoj federaciji (FIBA). Za reprezentaciju Jugoslavije nastupao osam godina i u tom razdoblju postigao velike uspjehe:1963. zlato na SP-u u Santiago de Chileu;1965. srebro na EP-u u Moskvi;1967. srebro na SP-u u Montevideu;1968. srebro na OI u Ciudad de Mexicu;1970. zlato i najbolji igrač na SP-u u Ljubljani.
Od 1973. do 1977. trener je KK Split;1978. i 1979. reprezentacije Jugoslavije;1982. i 1983. talijanske momčadi Scavolini Pesaro;1985. Honky Fabriano Italija;1987. Reyer Venezia iz Italije;1988. Banco di Roma, Italija;od 1990. do 1993. Beneton Treviso Italija;1992. i 1997. reprezentacije Hrvatske;1998. i 1999. Fortitudo Bologna Italija;2000. grčkog PAOK-a;2002. KK Split;2003. KK Krka Novo Mesto Slovenija. S reprezentacijom Hrvatske postiže najveći uspjeh svoje dugogodišnje trenerske karijere.Na Olimpijskim igrama u Barceloni 1992. Hrvatska je osvojila srebro u neponovljivoj završnici natjecanja s legendarnim američkim 'Dream teamom'.
Odlikovan je ordenom Danice Hrvatske ukazom predsjednika Franje Tuđmana 1992. godine;dobitnik Državne nagrade za šport “Franjo Bučar” 2003. godine.



TENISKI KLUB SPLIT

Klub je osnovan 23. veljače 1950. godine u Splitu.
Za više od pedeset godina djelovanja,klub je izgradio brojne vrhunske tenisače,ali i okupio vrsne sportske djelatnike volontere,sportske entuzijaste. Prva teniska škola koja djeluje godinama,a koju su osnovali Sonja Marušić i Ladislav Kačer, prvi trener Gorana Ivaniševića,svake godine radi s novim naraštajima mladih nadarenih djevojčica i dječaka. Mnogi među njima danas su vrhunski tenisači. Teniski klub Split posebice je zaslužan za razvitak tenisa u Splitu i u Hrvatskoj. Jedini je hrvatski teniski klub koji sudjeluje u svim momčadskim natjecanjima koje organizira Hrvatski teniski savez,uključujući i natjecanje za veterane koja su posebno organizirana.Klub osobito razvija i unaprjeđuje rad s natjecateljima i vrhunskim igračicama i igračima uz iskusne više trenere tenisa i stalnu suradnju kinezioloških stručnjaka na području tjelesne pripreme,a pod vodstvom prof. Mladena Marinovića. Klub utječe na popularnost tenisa u rekreativnim krugovima i prihvaćaju ga kako mlađi tako i stariji igrači. Najveći uspjeh članova TK Split je uspjeh Gorana Ivaniševića, velikog hrvatskog sportaša koji je osvojio Wimbledon i koji je godinama bio plasiran na svjetskog listi deset najboljih - TOP TEN ATP liste. Na TOP TEN listi bio je i Nikola Pilić, sadašnji izbornik hrvatske Davis kup reprezentacije i jedan je od najtrofejnijih svjetskih trenera uopće, kao i Željko Franulović, veliki igrač i sportski dužnosnik, danas dopredsjednik ATP-a, te Mario Ančić koji je 2002. godine bio prvi na svjetskoj juniorskoj rang-listi te najmlađi igrač među 100 na ATP ljestvici. U posljednjih pet godina, od 25 mogućih momčadskih naslova TK Split je osvojio 17,više nego svi klubovi zajedno.