Dobitnici Nagrade HOO-a Matija Ljubek 2006. - Zdenko Jajčević, Zdenko Matešić, Slavko Podgorelec, Ratomir Tvrdić, i Boksački klub Pula, Pula

 

ZDENKO JAJČEVIĆ, Zagreb
Rodio se 4. srpnja 1946. godine u Zagrebu,kineziolog s usmjerenjem sportskog novinarstva.Ravnatelj je Hrvatskog sportskog muzeja. Publicist, muzeolog i viši predavač na Kineziološkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu i Splitu, te višim trenerskim školama u Zagrebu, Osijeku, Puli i Kiseljaku, Zdenko Jajčević sportom se počeo baviti 1965. godine igrajući u Ragbi klubu Zagreb.

Od 1965. do 1985. godine 11 je puta nastupio za reprezentaciju bivše Jugoslavije. Od 1974. do 1994. i 1997. godine bio je trener Ragbi kluba Zagreb, koji je u tom razdoblju sedam puta osvojio prvenstvo bivše države i tri puta Kup. Trener ragbijaške reprezentacije Jugoslavije bio je od 1975. do 1976., 1980. i od 1982. do 1988. U samostalnoj Hrvatskoj prvi je izbornik hrvatske ragbijaške reprezentacije, od 1990. do 1993. godine, a izabranu je vrstu vodio na Mediteranskim igrama u Francuskoj 1993. Osnivač je i punih pet godina trener prvog ženskog ragbijaškog kluba Viktorija (od 2000. do 2005.), a od 2003. do 2005. bio je izbornik hrvatske ženske ragbijaške reprezentacije. Od studenoga 2003. član je Komisije za žene Izvršnog odbora Europske ragbijaške federacije.Profesionalnu karijeru u sportu Zdenko Jajčević je započeo kao trener u Savezu za fizičku kulturu grada Zagreba 1974. četiri godine kasnije zapošljava se u redakciji Sportskog leksikona Jugoslavenskog leksikografskog zavoda, gdje ostaje do 1984. Iste godine postaje kustos Muzeja fizičke kulture Hrvatske koji je djelovao kao odjel Fakulteta za fizičku kulturu Sveučilišta u Zagrebu. Osnivanjem Hrvatskog sportskog muzeja kao samostalne institucije godine 2003., Jajčević je imenovan ravnateljem. Od 1984. priređuje javne izložbe povijesne građe, organizira javne tribine o povijesti sporta, te publicira brojne radove iz povijesti i muzeologije tjelovježbe i sporta. Realizirao je više od stotinu otkupa i donacija ostavština i zbirki vrhunskih hrvatskih sportaša, sportskih djelatnika i organizacija.

Od 1980. suradnik je u časopisu Povijest sporta, a od 1983. do 1999. godine član je uredništva. Bio je tajnik Komisije za povijest sporta Saveza za fizičku kulturu Hrvatske (1984.-1990.) te tajnik Hrvatskog društva za povijest sporta osnovanog 1991. godine. Autor je projekta Mreža sportskih muzeja u Hrvatskoj; autor koncepta izložbenog i muzejskog postava Muzejsko-memorijalnog centra Dražen Petrović u kojem je postavio i stalni postav. Autor je i urednik petnaestak monografskih izdanja; suradnik u izdanjima Leksikografskog zavoda Miroslav Krleža (objavio više od 2000 članaka), autor je niza dokumentarnih filmova o razvoju sporta i olimpizma.Dobitnik je Nagrade Saveza za fizičku kulturu Trešnjevka (1985.), Zlatne značke Sportskog društva Zagreb (1986.), Zahvalnice Gradske knjižnice u Zagrebu (1997.), Zlatne značke Društva pedagoga fizičke kulture Republike Hrvatske (1994.), godišnje Državne nagrade športa Franjo Bučar (2001.), a 2006. je odlikovan Redom Danice Hrvatske s likom Franje Bučara. Predlagatelj: Kineziološki fakultet Sveučilišta u Zagrebu.
(+ Preminuo 30. lipnja 2011. u Samoboru) 


ZDENKO MATEŠIĆ
, Zadar
Rodio se 17. rujna 1934. godine u Zadru,profesor geografije u mirovini,Dopredsjednik Atletskog sportskog kluba Zadar i Predsjednik Zajednice sportskih udruga Zadarske županije Zdenko Matešić, nekadašnji saborski zastupnik, u mladosti je bio atletičar, a sportom se počeo baviti 1946., u atletskoj sekciji Sportskog društva Zadar. Iz zdravstvenih razloga 1949. prekida aktivnu sportsku karijeru, no ostaje u sportu kao dužnosnik.

Član je predsjedništva Hrvatskog atletskog saveza u dva mandata, od 1982. do 1989. i od 1989. do 1991. član je Nadzornog odbora HAS-a od 1992. do 1995. te predsjednik Nadzornog odbora HAS-a od 1996. do 1998. Od 2000. do 2004. godine bio je predsjednik Atletskog sportskog kluba Zadar. Zdenko Matešić bio je aktivan i u rukometu, obnašajući niz odgovornih dužnosti, među kojima su dužnost direktora Rukometnog kluba Zadar i članstvo u Upravnom odboru RK Zadar. Radeći u Podravskoj Slatini nakon studija geografije u Zagrebu, organizirao je radničke sportske igre pri Društvu za tjelesni odgoj Partizan, a za mladež niz sportskih sekcija pri osnovnim i srednjim školama u Slatini. Povratkom 1972. u Zadar vraća se Atletskom sportskom klubu Zadar u kojem je od 2000. do 2004. dopredsjednik. Inicijator je i organizator tradicionalnog malog maratona Nin - Zadar koji se održava već 24 godine. Na dužnosti predsjednika Športske zajednice Zadarske županije jedan je od agilnijih promotora i aktivista u organizaciji Olimpijskog festivala dječjih vrtića u toj županiji. Velik doprinos zadarskom i hrvatskom sportu Matešić je dao kao urednik i jedan od autora monografije 60 godina atletskog sportskog kluba Zadar godine 2005. Zdenko Matešić aktivan je i u političkom životu grada Zadra. U Domovinskom ratu bio je zapovjednik obrane grada Zadra i član kriznog štaba.

Nositelj je Spomenice Domovinskog rata. Godine 1992. izabran je za prvog predsjednika zadarskog Gradskog vijeća, a iste godine izabran je i u Hrvatski državni sabor.
Dobitnik je Zlatne plakete Hrvatskog atletskog saveza prigodom proslave 90. obljetnice Saveza 2004. godine. Predlagatelj: Atletski sportski klub Zadar.
(+ Preminuo 26. kolovoza 2011. u Zadru) 


SLAVKO PODGORELEC
, Zagreb 
Rodio se 4. rujna 1934. godine u Zagrebu,Magistar ekonomskih znanosti i sportski djelatnik u mirovini.
Slavko Podgorelec, idejni začetnik i jedan od pokretača osnutka Hrvatskog olimpijskog odbora, prvi je glavni tajnik u prvom desetljeću djelovanja HOO-a, od 1991. do 2000. godine. Prije imenovanja za glavnog tajnika HOO-a, odlukom Vlade Republike Hrvatske obnašao je dužnost prvog direktora Športskog fonda Hrvatske.

Osim što je bio jedan od pokretača osnutka HOO-a i međunarodnog priznanja te primanja u olimpijsku obitelj, Podgorelec ima osobite zasluge u izradi prvih dvaju Zakona o športu u samostalnoj i suverenoj Hrvatskoj (1992. i 1997.), kojima su određeni temelji demokratskog razvoja hrvatskog sporta. Zahvaljujući prvom Zakonu o športu, Hrvatski olimpijski odbor postao je od 1. siječnja 1993. vrhovno nacionalno sportsko tijelo u Hrvatskoj. Dolaskom na profesionalne dužnosti u sportu 1975., Slavko Podgorelec uspostavio je sustav planiranja i financiranja sporta. Uveo je informatiku u sport; pripremao i izradio kriterije i mjerila vrednovanja programa u sportu, izdavačke djelatnosti i znanstvenih projekata te normativnih akata za potrebe sporta. Aktivno je sudjelovao u ustrojavanju sustava sporta, upravljanja u sportu, kasnije Hrvatskog olimpijskog odbora i Hrvatske olimpijske akademije. Izravno je pokrenuo niz inicijativa i zadaća za uključivanje HOO-a u međunarodni olimpijski pokret te europski i svjetski sport. U vodstvu hrvatskih olimpijskih delegacija i kao šef stručnih timova sportskih reprezentacija sudjelovao je na sedam ljetnih i trima zimskim olimpijskim igrama, te aktivno sudjelovao u nizu međunarodnih skupova olimpijskog pokreta i sporta. Na dužnosti glavnog tajnika Slavko Podgorelec je bio i član Vijeća HOO-a u dva mandata, od 1991. do 2000. godine.
Kao športaš Slavko Podgorelec se u mladosti bavio gimnastikom, dizanjem utega i hrvanjem, nogometom, boksom, stolnim tenisom i šahom. Najuspješniju sportsku karijeru ostvario je kao dizač utega i hrvač. U hrvanju je bio prvak Hrvatske od 1951. do 1957. a dvije godine za redom, 1955. i 1956. i u dizanju utega. U tom razdoblju bio je i prvak bivše Jugoslavije u hrvanju slobodnim načinom. Nakon aktivne sportske karijere, iskusni sportaš s bogatim znanjem, instruktor i trener hrvanja, Podgorelec je preuzeo dužnost predsjednika Hrvačkog saveza Hrvatske od 1972. do 1976., te od 1978. do 1980. U dva mandata bio je predsjednik Hrvačkog saveza bivše Jugoslavije, u razdoblju od 1977. do 1985. Bio je član Predsjedništva i Skupštine Jugoslavenskog olimpijskog odbora, također u dva mandata. U razdoblju od 1984.do 1986. obnaša dužnost tajnika Udruženja samoupravnih interesnih zajednica fizičke kulture Zagreba, a od 1986. do 1990. na dužnosti je tajnika Republičkog SIZ-a za fizičku kulturu.

Dobitnik je najvišeg priznanja Međunarodnog olimpijskog odbora - Trofej MOO-a Jedinstvo olimpijskog pokreta 1995., najvišeg priznanja Republike Hrvatske u sportu, Državne nagrade športa Franjo Bučar za životno djelo 2001., te Republičke nagrade fizičke kulture 1984. Odlikovan je Redom Danice Hrvatske s likom Franje Bučara. Za iznimne zasluge u razvoju hrvačkog sporta na međunarodnoj razni, godine 1973. dobio je zlatno odličje i Počasnu diplomu Međunarodne hrvačke amaterske federacije (FILA).
Predlagatelji:
Hrvatski hrvački savez i Hrvatski streljački savez.


RATOMIR TVRDIĆ
, Split
Rodio se 14. rujna 1943. godine u Splitu, košarkaš i sportski djelatnik. 
Ratomir Tvrdić, splitska košarkaška legenda, sudionik XX. Olimpijskih igara u Munchenu 1972. sportom se bavi od malih nogu, a košarkom od 1958. godine. Prvi klub za koji je zaigrao bio je splitski Košarkaški klub Marjan (1958. - 1960.), a cijeli svoj sportski vijek, kao košarkaš i kao sportski djelatnik, proveo je u Košarkaškom klubu Split, s kojim je postigao brojne sportske uspjehe, kao istaknuti igrač i kapetan momčadi.

U razdoblju od 1960. do 2003. član je KK Split (bivša Jugoplastika). Za Košarkaški klub Split odigrao je 18 ligaških sezona i drugi je na listi strijelaca svih vremena s 5561 postignutim košem. Osvajač je naslova košarkaškog prvaka Jugoslavije 1971. i 1977. godine, kupa bivše države 1972., 1974. i 1977. godine, a Kup Radivoja Korača je s KK Split osvajao dva puta, 1976. i 1977. godine. Tvrdić je zaslužan i za brojne uspjehe nacionalne selekcije kao kapetan momčadi. Dva je puta nastupio i u dresu reprezentacije Europe. S reprezentacijom Jugoslavije osvojio je srebro na SP-u 1967., zlato na SP-u 1970., srebro na SP-u 1974., srebro na EP-u 1969., zlato na EP-u 1973., zlato na EP-u 1975., zlato na Mediteranskim igrama 1967. godine i pet je puta bio prvak Balkana (1965., 1967., 1969., 1972., 1973.). Igračku karijeru završio je 1977. godine oproštajnom utakmicom u Splitu između Jugoplastike i reprezentacije Europe. Godine 1991. član je uprave Hrvatskog košarkaškog saveza i kao šef stručnog vodstva hrvatske košarkaške reprezentacije sudjeluje na Olimpijskim igrama u Barceloni 1992. slaveći prvo, srebrno, odličje hrvatskih sportaša tek samostalne Republike Hrvatske.

Nakon aktivne igračke karijere, preuzima dužnost direktora u KK Split. Bio je i član Upravnog odbora do 2003. godine. član je Vijeća Hrvatskog olimpijskog odbora u dva mandata; prvi put imenovan 1993. u mandatu do 1995., te od 1995. do 2000. kada je, od 1997., obnašao dužnost dopredsjednika Hrvatskog olimpijskog odbora. Dugogodišnji je član županijskog poglavarstva Splitsko-dalmatinske županije zadužen za sport.Dobitnik je posebnog priznanja HOO-a 1992. u znak zahvalnosti za odličje na OI u Barceloni 1992. te niza drugih priznanja, među kojima je i Republička nagrada fizičke kulture za životno djelo (1979.)Predlagatelj: Košarkaški klub Split.


BOKSAČKI KLUB «PULA»
,
Pula
Boksački klub Pula, čiji počeci djelovanja sežu iz 1920., a za koji su nastupali brojni majstori ove borilačke vještine, imao je važnu ulogu u razvoju hrvatskog i međunarodnog sporta. Ugled kluba gradili su vrhunski borci koji su postali uzori mladim boksačima i tako pridonijeli omasovljenju i unaprjeđenje pulskog i hrvatskog boksa.

Jedan od najzaslužnijih je legendarni Mate Parlov, olimpijski pobjednik na Igrama u Münchenu 1972. Parlov je u amaterskom i profesionalnom boksu osvojio sve što se moglo osvojiti - bio je prvak Europe u Madridu 1971.; najbolji sportaš bivše Jugoslavije 1971., europski prvak na prvenstvu u Beogradu 1973., svjetski prvak iz Havane 1974.; prvak Europe 1976. i profesionalni svjetski prvak 1978.

Uz Matu Parlova i druge vrhunske boksače toga osobito uspješnog doba, Boksački klub Pula ostvario je i vrhunske ekipne rezultate. Puljani su bili momčadski prvaci Hrvatske 1951. i 1968., prvaci Hrvatsko-slovenske lige 1953. te prvaci Druge savezne lige bivše Jugoslavije 1970. i 1974. Boksački klub Pula jedini je klub iz Hrvatske koji je osvojio naslov momčadskog prvaka Prve savezne lige bivše Jugoslavije. Bilo je to u natjecateljskoj sezoni 1982./1983. Boksački klub Pula prvi je hrvatski sportski kolektiv koji, godine 1989., odlučuje izaći iz jugoslavenskog natjecanja, prosvjedujući zbog velikih nepravilnosti u ondašnjim jugoslavenskim ringovima. Puljani su tako bili prethodnici kasnijeg potpunog razilaženja sa sportskim institucijama bivše države. U novijoj povijesti Boksačkog kluba Pula ističe se Pero Tadić, brončani na Svjetskom prvenstvu u Münchenu 1982., te na europskim prvenstvima u Varni 1983. i Budimpešti 1985., dok je Mirsad Ahmet osvojio brončanu medalju na prvenstvu Europe u Plovdivu 2006. Velike zasluge za ugled Kluba ima i Stipe Drviš, višestruki profesionalni prvak Europe u poluteškoj kategoriji. Prvi put do te titule došao je 2003. godine i tri godine za redom uspješno obranio. Stipe Drviš odlučio se 2004. i na osvajanje naslova svjetskog prvaka. No, te godine nije uspio. Bio je to njegov jedini poraz u profesionalnoj karijeri u kojoj je imao ukupno 31 pobjedu.

Boksački klub Pula bio je ekipni prvak Prve hrvatske boksačke lige u sezoni 1996./1997.Klub se dokazao i kao odličan organizator i domaćin velikih međunarodnih priredbi. Jedna od njih je i Europsko seniorsko prvenstvo kojem je, uz Hrvatski boksački savez, Klub bio organizator i domaćin u Puli 2004.
Predlagatelj: Hrvatski boksački savez