Zagreb, 2008. - Intervju s Jurom Ozmecom, predsjednikom Komisije za informiranje i izdavaštvo

„Internet bi mogao progutati klasičnu televiziju“

Jura Ozmec, predsjednik Hrvatskog zbora sportskih novinara i član Skupštine Hrvatskog olimpijskog odbora i Komisije za informiranje i izdavštvo, je i šef projekta „Peking 2008“ na Hrvatskoj televiziji.

Počinje realizacija „Projekta Peking“, koliko dugo se HTV sprema za Igre?
- HTV je s pripremama počeo još u kolovozu 2006. Primjerice, još u zimi 2006. bili smo dužni, inače bismo izgubili tu mogućnost, prijaviti (i obavezati se platiti) komentatorska mjesta na određenim borilištima, definirati kako ćemo se i koliko spajati s njima te sve ostale tehničke pojedinosti. A sad se vi vratite u 2006. i razmišljajte tada o tome tko će se uopće plasirati na OI, koji sportaši će biti, koliko komentatorskih mjesta naručiti, koliko novinara... Nije bilo lako tada odlučiti da ćemo prioritet dati bazičnim sportovima (atletika, gimnastika, plivanje), osim – jasno – na nastupima hrvatskih sportaša. No, imao sam pomoć od kolega, prvenstveno Bože Sušeca i Miće Dušanovića, pa potom Drage Ćosića i Željka Vele, imao sam iskustvo u sličnom radu prije 4 godine, kad smo se prvi susreli s Vandom. Vanda je poseban sustav u olimpijskom TV pokrivanju kojim mi na jednom mjestu u Pekingu imamo sve signale sa svih borilišta i onda biramo što ćemo emitirati našim gledateljima. Iz Pekinga to nije baš lako – ali nas je EBU (Eurovizija) ugodno iznenadila osiguraši čak 12 satelitskih trasa, na koje smo mi još dodali jednu „hrvatsku“ trasu, kako bismo imali mogućnost slanja baš svih signala prema Hrvatskoj.

Vi s televizije možda i najbolje znate koliki je globalni značaj tog događaja?
- Svečano otvaranje Olimpijskih igara nejgledaniji je svjetski događaj svih vremena. To je dovoljno. Jasno je da pojedine nogometne utakmice svjetskoga nogometnog prvenstva „zarobe“ puno više gledatelja, ali radi se o 2 sata tijekom jednoga dana, dok je na OI ipak riječ o nekoliko desetaka sportova u 16 dana, gotovo 20 sati programa dnevno. Uostalom, postoji li sportaš, istinski sportaš, koji neće reći da su mu OI najvažniji događaj u karijeri. Čak i veliki Michael Jordan drži visoko one medalje koje je uzeo na Igrama. Uspjeh olimpizma je svakako bio dovođenje profesionalaca ljeti na košarku, zimi na hokej, jer sad stvarno gledamo najbolje sportaše. A kad su u pitanju najbolji sportaši, kad se sve događa u 16 dana, kad se radi o tolikom broju sportova, baš na svakom kutku zemljine kugle naći će se netko zaintresiran za OI. Malo prije ste pitali kako se HTV pripremio, pa samo da dodam da smo mi ove godine svjesno išli na to da pratimo hrvatske sportaše, bazične sportove i – sportske igre. Košarku, rukomet, odbojku, vaterpolo, ali ne i hokej na travi, baseball ili moderni petoboj. Uz duboko poštovanje tim sportašima, njih imati u prijenosima, ne bi bilo korisno za hrvatskog gledatelja, baš kao što niti rukomet apsolutno ništa ne znači Australcima ili Britancima, pa niti Amerikancima. No, svi sportovi zajedno – to je globalni inters, to su Olimpijske igre.

HRT je veliki sponzor Hrvatskog olimpijskog odbora. Kako ste zadovoljni s tom suradnjom i što sve ona podrazumijeva?

- Mislim da bi bilo bolje to pitati predstavnike HOO-a. Mi smo zadovoljni. Uostalom, već niz godina naša je suradnja vrlo intenzivna na uspostavi posebnog sportskog kanala u Hrvatskoj. Bez HOO-a i bez njihova utjecaja na sportske saveze nećemo uspjeti, to je jasno. Ove Igre na neki su način poligon za taj budući sportski kanal HTV-a jer baš ovdje se počinjemo pridržavati određenih standarda za koji smatramo da ga hrvatski gledatelj razumije, poštuje i voli.

HOO i njegov Odjel za inormiranje i izdavaštvo pokrenuo je novu dimaničnu web-stranicu. Kako vi kao predsjednik komisije za Izdavaštvo i informiranje HOO-a ocjenjujete medijsku prezentaciju HOO-a?

- Da ju ocjenjujem dobrim, ne bih se toliko dugo i toliko intenzivno zalagao za pokretanje te stranice. Jasno je da stranicu mora imati svaka slična ustanova, a posebice HOO. Prioritet je i njezina verzija na engleskom jeziku. No, jasno da se stvari ne događaju preko noći, pa me jako veseli da su Zlatko Mateša i Josip Čop prihvatili moje sugestije oko boljeg predstavljanja HOO-a u javnosti. No, nije samo web bio naš prioritet. Krenuli smo s „Olimpom“ kojem je prijetila „klinička smrt“ i našli smo poletnu ekipu involviranu u uređivački kolegij, ali i razumijevanje Vijeća HOO-a. Danas se „Olimp“, ako niste znali čita u svakoj osnovnoj i srednjoj šoli u Hrvatskoj. Zbog toga što su danas djeca vrlo napredna i web im je postao način komunikacije treba im (i ne samo njima) osigurati svježu informacija svakoga dana. I zato je tako puno energije, posebice u nadležnim službama HOO-a, uloženo u taj web. Kad to profunkcionira i kad do kraja uvjerim predsjednika Matešu da mu treba poseban „glasnogovornički“ ured, onda ću biti zadovoljan. Onda će HOO biti na razini britanskog ili američkog olimpijskog odbora.

Je li dobra web-stranica ozbiljna konkurencija televiziji?

-Još nije, no kažu da će klasična televizije uskoro nestati, da će web i novi mediji postati dominantni mediji. Ne znam, teško mi je složiti se s tim ili pobijati to, jer nisam teoretičar razvoja medija. No, da se pomaci prema takvoj budućnosti osjećaju – to je definitivno. Internet je sad uz bok nekim stvarima koje nudi televizija, možda će doista „progutati“ klasičnu TV, no TV će uvijek postojati u nekakvom obliku. I zato, živio web, ali živjela i televizija! (M.Š.)